Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-685/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marijana Mastilović, odvjetnica u Splitu, radi vraćanja dara u ostavinu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-5092/2023-12 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu P-5092/2023-12 od 17. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev da se u ostavinu iza pok. AG (Zvone) Stošića pok. Ž vraća dar učinjen tuženiku na temelju ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 18. ožujka 2010. u pogledu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (ranije oznake č.z. 184/10 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), i to u ¼ dijela cjeline te nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice, te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.913,12 eura sa zateznom kamatom od 17. lipnja 2025. do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije proturječna sama sebi, ni obrazloženju koje je sastavljeno sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP i u kojem su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza.

6. Neosnovan je i žalbeni navod da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, koju žalitelj vidi u tome je prvostupanjski sud odbio „tuženikove predložene dokaze iz odgovora na tužbu, posebno očevida na licu mjesta na okolnosti izgrađenosti stambenog objekta i uvida u ostavinske spise iza pok. roditelja stranaka, kao i činjenicu da je ugovor o doživotnom uzdržavanju djelomično simuliran, odnosno da je u dijelu koji se odnosi na ostavitelja darovni ugovor-besplatan pravni posao.“ Naime, o tome koje će od predloženih dokaza izvesti odlučuje sud (članak 220. stavak 2. ZPP), a u pobijanoj presudi pravilno je ocijenjeno da izvođenje daljnjih dokaza koje je predložio tuženik, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje na temelju već provedenih dokaza, nije bilo potrebno. Stoga, odbijanjem suvišnih dokaznih prijedloga tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

7. Budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u žalbi, niti je ovaj drugostupanjski sud utvrdio postojanje nekih drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba podnesena iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za vraćanje dara u ostavinu iza smrti zajedničkog prednika stranaka zbog povrede nužnog dijela.

10. Prema odredbi članka 77. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN), nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnog dijela te će se u tom slučaju raspolaganja oporukom umanjiti, a darovi vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio (članak 78. ZN), time da se prema odredbi članka 81. stavak 1. ZN darovi vraćaju počevši od posljednjeg dara i obratno redu kojim su darovi učinjeni.

11. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio::

- da su parnične stranke zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza ostavitelja pok. AG koji je preminuo **.**.2011.,

- da u trenutku smrti ostavitelj nije imao imovine,.

- da je ostavitelj Ugovorom o darovanju od 18. ožujka 2010. darovao tuženiku nekretninu položenu u K. O. [katastarska općina], oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] (sada: k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška]),

- da je 2004. godine tužiteljica s majkom, pok. ZG. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, na temelju kojeg je stan u [adresa], površine 46,66 m2, koji je bio u vlasništvu majke stranka za cijelo, pripao tužiteljici.

12. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ugovorom o darovanju predmetne nekretnine tužiteljica povrijeđena u nužnom dijelu, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev za vraćanje dara u ostavinu i to za ¼ dijela nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

13. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je povrijeđen nužni dio tužiteljice, jer da prethodno nije utvrdio vrijednost ostavine u smislu članka 71. ZN. Naime, u ovom predmetu je utvrđeno da ostavitelj nije imao imovine pa je taj žalbeni prigovor neosnovan.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, valjanom ocjenom dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja, pravilno zaključio da tuženik nije dokazao tvrdnju da je sudjelovao u izgradnji kata predmetne nekretnine te je pravilno postupio kada je odbio izvesti dokaz uviđajem.

15. Ni ostalim žalbenim navodima – „da je tuženik darovanjem stekao određene nekretnine od pok. oca, što je jasna indicija da se darovanjima htjelo namiriti i tužiteljicu i tuženika te da je u konačnici i ostaviteljeva volja bila da se predmetna nekretnina ne uračuna u nasljedni dio tuženika“, kao i „da je pok. AG živio s tuženikom te da je isti platio pogrebne troškove svojeg oca što potvrđuje i sama tužiteljica u svojem iskazu (“jer je to pripadalo njemu”) te da je predmetni stan darovan tužiteljici bračna stečevina roditelja stranaka, neosnovano je ignorirana od strane prvostupanjskog suda“ – nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16. Žalitelj ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o parničnom trošku, pa kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženika nije osnovana ni u dijelu kojim pobija odluku o parničnom trošku.

17. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP) te ujedno odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 14. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić