Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-679/2021-4

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CB, OIB [osobni identifikacijski broj]; 2. IB, OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. HB, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Kristina Cerin Načinović, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD LEKO & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1043/2019-27 od 5. svibnja 2021. godine, u sjednici održanoj 14. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se u točci I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1043/2019-27 od 5. svibnja 2021. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i preinačava prvostupanjska presuda u točci II. izreke na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkama IV. i V. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuju se da su ništetni dijelovi odredaba članka 4., članka 6. i članka 7. ugovora o kreditu broj 9011741791 od 31. srpnja 2006. koji je potvrđen 11. kolovoza 2006. od strane javnog bilježnika Rina Zujića u [adresa] posl. broj: OU-613/06 između prvotužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice IB iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužiteljice HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi sa jedne strane i tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 s druge strane, a u kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice te u kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem su tužitelji tražili da sud utvrdi da su ništetne odredbe čl. 4. čl. 6. i čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu.

II. Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da prvotužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati u roku 15 dana preplaćeni iznos 48.256,13 kuna

(četrdesetosamtisućadvjestopedesetšestkunaitrinaestlipa) po ugovoru o kreditu broj 9011741791 od 31. srpnja 2006. godine koji je potvrđen 11. kolovoza 2006. godine od strane javnog bilježnika Rina Zujića u [adresa] posl. broj: OU-613/06, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,48 kn od 31. kolovoza 2006. do isplate;

- na iznos od 11,39 kn od 30. rujna 2006. do isplate;

- na iznos od 3,67 kn od 31. listopada 2006. do isplate;

- na iznos od 2,67 kn od 30. studenog 2006. do isplate;

- na iznos od 50,49 kn od 12. prosinca 2007. do isplate;

- na iznos od 39,49 kn od 31. prosinca 2007. do isplate;

- na iznos od 74,30 kn od 15. veljače 2008. do isplate;

- na iznos od 539,82 kn od 3. travnja 2008. do isplate;

- na iznos od 169,35 kn od 30. travnja 2008. do isplate;

- na iznos od 171,19 kn od 5. lipnja 2008. do isplate;

- na iznos od 172,16 kn od 3. srpnja 2008. do isplate;

- na iznos od 380,41 kn od 31. srpnja 2008. do isplate;

- na iznos od 141,13 kn od 3. rujna 2008. do isplate;

- na iznos od 162,16 kn od 30. rujna 2008. do isplate;

- na iznos od 1,01 kn od 23. listopada 2008. do isplate;

- na iznos od 144,01 kn od 31. listopada 2008. do isplate;

- na iznos od 197,29 kn od 11. studenog 2008. do isplate;

- na iznos od 242,77 kn od 17. prosinca 2008. do isplate;

- na iznos od 150,26 kn od 31. prosinca 2008. do isplate;

- na iznos od 214,94 kn od 2. siječnja 2009. do isplate;

- na iznos od 417,20 kn od 24. veljače 2009. do isplate;

- na iznos od 555,95 kn od 3. travnja 2009. do isplate;

- na iznos od 215,00 kn od 20. travnja 2009. do isplate;

- na iznos od 357,94 kn od 7. svibnja 2009. do isplate;

- na iznos od 332,95 kn od 30. svibnja 2009. do isplate;

- na iznos od 2,47 kn od 3. lipnja 2009. do isplate;

- na iznos od 301,31 kn od 30. lipnja 2009. do isplate;

- na iznos od 554,80 kn od 31. srpnja 2009. do isplate;

- na iznos od 326,62 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate;

- na iznos od 300,15 kn od 12. listopada 2009. do isplate;

- na iznos od 343,38 kn od 20. studeni 2009. do isplate;

- na iznos od 343,00 kn od 7. prosinca 2009. do isplate;

- na iznos od 365,44 kn od 8. siječnja 2010. do isplate;

- na iznos od 396,37 kn od 10. veljače 2010. do isplate;

- na iznos od 390,49 kn od 12. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos od 440,44 kn od 14. travnja 2010. do isplate;

- na iznos od 454,40 kn od 10. svibnja 2010. do isplate;

- na iznos od 1.170,11 kn od 13. srpnja 2010. do isplate;

- na iznos od 773,50 kn od 6. kolovoza 2010. do isplate;

- na iznos od 266,86 kn od 13. rujna 2010. do isplate;

- na iznos od 412,79 kn od 27. rujna 2010. do isplate;

- na iznos od 244,10 kn od 7. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 380,07 kn od 14. listopada 2010. do isplate;

- na iznos od 635,55 kn od 23. studenog 2010. do isplate;

- na iznos od 689,08 kn od 17. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos od 714,43 kn od 14. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos od 317,21 kn od 5. veljače 2011. do isplate;

- na iznos od 388,21 kn od 22. veljače 2011. do isplate;

- na iznos od 696,30 kn od 14. ožujka 2011. do isplate;

- na iznos od 687,98 kn od 18. travnja 2011. do isplate;

- na iznos od 371,46 kn od 6. svibnja 2011. do isplate;

- na iznos od 353,01 kn od 13. svibnja 2011. do isplate;

- na iznos od 826,33 kn od 31. svibnja 2011. do isplate;

- na iznos od 4,09 kn od 2. lipnja 2011. do isplate;

- na iznos od 838,65 kn od 30. lipnja 2011. do isplate;

- na iznos od 1.246,64 kn od 31. srpnja 2011. do isplate;

- na iznos od 842,87 kn od 16. rujna 2011. do isplate;

- na iznos od 803,02 kn od 16. listopada 2011. do isplate;

- na iznos od 1.628,93 kn od 12. prosinca 2011. do isplate;

- na iznos od 497,68 kn od 31. prosinca 2011. do isplate;

- na iznos od 323,38 kn od 2. siječnja 2012. do isplate;

- na iznos od 11,52 kn od 3. siječnja 2012. do isplate;

- na iznos od 813,48 kn od 23. veljače 2012. do isplate;

- na iznos od 96,83 kn od 4. svibnja 2012. do isplate:

- na iznos od 1.600,00 kn od 24. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos od 1.114,31 kn od 29. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos od 861,49 kn od 31. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos od 25,46 kn od 2. lipnja 2012. do isplate;

- na iznos od 842,35 kn od 30. lipnja 2012. do isplate;

- na iznos od 1.101,06 kn od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 838,00 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate;

- na iznos od 810,59 kn od 30. rujna 2012. do isplate;

- na iznos od 839,54 kn od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 855,50 kn od 30. studenog 2012. do isplate;

- na iznos od 849,93 kn od 31. prosinca 2012. do isplate;

- na iznos od 787,92 kn od 31. siječnja 2013. do isplate;

- na iznos od 451,30 kn od 2. ožujka 2013. do isplate;

- na iznos od 368,73 kn od 11. ožujka 2013. do isplate;

- na iznos od 751,97 kn od 22. travnja 2013. do isplate;

- na iznos od 264,84 kn od 13. lipnja 2013. do isplate;

- na iznos od 4.025,45 kn od 2. srpnja 2013. do isplate;

- na iznos od 801,50 kn od 30. rujna 2013. do isplate;

- na iznos od 1.718,51 kn od 10. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 869,22 kn od 10. travnja 2014. do isplate;

- na iznos od 1.832,26 kn od 18. travnja 2014. do isplate;

- na iznos od 1.645,22 kn od 22. travnja 2014. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KB koji glasi: „III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da prvotužitelju CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati zatezne kamate na mjesečno više uplaćeni iznos zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, tekućim kako slijedi: 1.361,06 kn od 22.4.2014.

611,79 kn od 9.5.2014.

38,01 kn od 2.6.2014.

551,56 kn od 6.6.2014.

587,41 kn od 30.6.2014.

1,75 kn od 2.7.2014.

866,37 kn od 31.7.2014.

626,43 kn od 31.8.2014.

622,71 kn od 30.9.2014.

638,41 kn od 31.10.2014.

649,41 kn od 30.11.2014.

643,56 kn od 31.12.2014.

651,33 kn od 31.1.2015.

651,37 kn od 2.3.2015.

476,82 kn od 8.4.2015.

167,95 kn od 17.4.2015.

651,34 kn od 30.4.2015.

2,84 kn od 5.5.2015.

665,89 kn od 5.6.2015.

651,44 kn od 30.6.2015.

1,89 kn od 2.7.2015.

906,22 kn od 31.7.2015.

651,37 kn od 31.8.2015.

651,39 kn od 30.9.2015.

po stopi koja se od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015 .godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 8.944,60 kuna (osamtisućadevetstočetrdesetčetirikuneišezdesetlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 5. svibnja 2021. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 4.338,40 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

V. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Protiv te presude u dosuđenom dijelu glavne stvari i odluke o troškovima postupka, točke I. , II., IV. i V. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog i dosudom tuženiku parničnog troška, podredno presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer ovaj sud ne nalazi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti da su tuženiku povrijeđena prava iz članaka 14. stavak 2., 26., 29. stavak 1. te 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i članka 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/058, 1/06, 2/10 i 13/17) jer je tuženiku pred prvostupanjskim sudom bilo omogućeno izjašnjavanje o svim navodima tužitelja, iznošenje činjenica i predlaganje dokaza te je na taj način ravnopravno sudjelovao u postupku.

5. Nije u pravu tuženik niti kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti odredaba spornog ugovora o kreditu kojim je pod točkom I. utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011741791 koji su stranke zaključile 31. srpnja 2006. godine, te odredba o valutnoj klauzuli – ukoliko ukupnošću žalbenih prigovora osporava prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 187. ZPP, nalazeći da tužitelj nakon izvršene konverzije kredita nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinačnih odredbi Ugovora o kredita.

5.1. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine – "sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 102/15, u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 31. srpnja 2006. godine izmijenile u pogledu valutne obveze kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne".

5.2. Budući da u navedenome dijelu nije počinjena u žalbi istaknuta bitna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu kojim je pod točkom I. utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011741791 koji su stranke zaključile 31. srpnja 2006. godine, te odredba o valutnoj klauzuli, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su prvo tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 31. srpnja 2006. godine sklopili potrošački kredit – Ugovor o kreditu broj 9011741791 (dalje: Ugovor), kojim je prvo tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate u 192 jednaka mjesečna anuiteta;

- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je u članku 4. Ugovora ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koje je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,65% godišnje;

- da je ugovorena isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita, te,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor – potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika – da nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer da su zakonski propisi omogućavali ugovaranje promjenjive kamatne stope na strani banaka, da "ugovorna odredba u ugovorima o kreditu i pripadajućim općim uvjetima poslovanja, a koja se tiče promjenjive kamatne stope nije niti u jednom trenutku uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana", kao i da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno prema odredbi članka 22. ZOO.

9. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke – kojom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutnoj klauzuli u CHF – potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

10. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 48.156,13 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 15. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011741791 kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku drugom toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 19.128,30 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika, te da će obračunati iznos ukupne pretplate iz članka trećeg i četvrtog prema članku petom Dodatka iznosi 3.720,77 eura i da će se taj iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta do visine 50% anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

11.1. Tuženik je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticao da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, da su "provođenjem konverzije otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama", zbog čega tužitelj temeljem osnovnog Ugovora više ne može potraživati bilo kakvu isplatu.

11.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužitelja prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početnom tečaju kune u odnosu na CHF te stvarno plaćenih iznosa anuiteta, a umanjeno za povrat pretplate u navedenom razdoblju (preplata uračunata prilikom izračuna konverzije kredita) ukupno iznosi 48.246,13 kuna, te da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu preplaćene razlike anuiteta temeljem ništetnih odredbi ugovora umanjenu za iznos koji je kao pretplata utvrđen konverzijom, pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 48.246,13 kuna s kamatama (točka II. izreke), a odbio zahtjev za isplatom zateznih kamata na mjesečno više uplaćene iznose koji su kao pretplata priznati konverzijom (točka III. izreke, u kojem dijelu presuda nije pobijana žalbom).

12. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu.

12.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženiku kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojem je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženiku je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

12.2. Stoga tužitelj, koji je sklopilo Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

12.3. Budući je tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživao isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi po osnovnom Ugovoru o kreditu umanjen za iznos pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, sa pripadajućim kamatama (točka II. izreke prvostupanjske presude), a kako je zahtjev za isplatom zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15 odbijen (točka III. izreke prvostupanjske presude u kojem dijelu presuda nije pobijana žalbom), to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi po osnovnom Ugovoru o kreditu umanjen za iznos pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu sa pripadajućim kamatama (točka II. izreke prvostupanjske presude) ukazuje neosnovanim.

13. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženika je djelomično valjalo uvažiti, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtijeva i to za isplatom iznosa od 48.256,13 kuna s kamatama.

14. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka, pa kako je parnični uspjeh stranaka podjednak, to je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke, da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

15. U nepobijanom odbijajućem dijelu, točka III. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Šibeniku, 14. listopada 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić