Poslovni broj: K-2451/2021-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene ČĐ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu; u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO- DO-2033/2021 od 22. prosinca 2021. godine, nakon održane javne rasprave 09. travnja 2025. godine, 09. rujna 2025. godine i 13. listopada 2025. godine, u prisutnosti zamjenika u OKDO-u Zagreb MĐ, optužene ČĐ i odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom OĐ, u zamjeni za branitelja optužene, odvjetnika Franka Kotlara, dana 13. listopada 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2451/21-2 od 28. prosinca 2021. godine.

II. Optužena ČĐ, rođena Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i O rođene Kovačić, rođena **.**.1960. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju trgovac i osobni asistent - njegovatelj, zaposlena kao osobni asistent – njegovatelj u Udruzi Multiple skleroze, sa sjedištem u [adresa], sa mjesečnom plaćom u iznosu od 880,00 eura, te korisnica invalidske mirovine u iznosu od 160,00 eura (dobiva pola mirovine, jer je istodobno zaposlena), sa završenom srednjom trgovačkom školom, srednjeg imovnog stanja, bez imovine u vlasništvu, udovica, majka jednog punoljetnog djeteta, nije služila vojsku, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v a  j e

što je

– 15. srpnja 2019. u Zagrebu, putem e-maila humanitarnoj udruzi Hrvatski pokret za život i obitelj poslala neistinitu Potvrdu o provedenom nalogu za uplatu iznosa od 7.250,00 kuna od 13. srpnja 2019. na ime depozita za njezinu kćer TĐ, u korist Poliklinike Glavić, svjesna da se radi o neistinitoj potvrdi, koja humanitarna udruga je potom navedenu potvrdu putem e-maila proslijedila Poliklinici Glavić, Poslovnoj jedinici u [adresa], nakon čega je 18. srpnja 2019. Zagrebačka banka provjerom internih podatka utvrdila da je nalog referentnog boja P022191933BKQF8X nepostojeći i da takva uplata nikada nije provedena,

- dakle, lažnu ispravu uporabila kao pravu,

- čime je počinila kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; u daljnjem tekstu: KZ/11).

III. Temeljem članka 278. stavak 1. KZ/11 optužena ČĐ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženoj ČĐ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optužena ČĐ osuđena neće izvršiti ukoliko optužena ČĐ u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 optužena ČĐ se u cijelosti oslobađa od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene ČĐ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

2. Dana 28. prosinca 2021. godine donesena je presuda – kazneni nalog, kojom je optužena ČĐ proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca uvjetno na 2 (dvije) godine, protiv kojeg kaznenog naloga je optužena po branitelju uložila prigovor, nakon čega je spis dostavljen na nadležno postupanje optužnom vijeću, koje je potvrdilo optužnicu.

3. Optužena ČĐ pozvana da se očituje o optužbi je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

4. U svojoj obrani, koju je iznijela na početku dokaznog postupka, optužena je navela da nije ništa napravila od onoga za što je se optužuje, te da bi voljela da se sasluša osoba koja je sastavila izjavu pa da onda ona nakon toga može još dodatno pojasniti neke stvari, te da je ta osoba imala pristup njenom mobitelu i da je to sve što ona ima za reći u svojoj obrani u ovome trenutku.

4.1. Na posebno pitanje braniteljice u zamjeni odgovorila je da se ta osoba koju je spomenula zove KĐ. Na daljnje pitanje zašto je KĐ imao pristup njenom mobitelu, odgovorila je da je to zato što je on znao dolaziti u njen stan, kao zamjena za osobnog asistenta njene bolesne kćeri pa se onda nalazio u njenom stanu, a da ona zna da udruga posjeduje Ugovor o djelu sklopljen sa KĐ, tako da postoji i pisani dokaz o ovome što je sada rekla.

4.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe da li je prije inkriminiranog događaja slala Udruzi Hrvatski pokret za život i obitelj neke potvrde o uplatama, odgovorila je da ona nikada nije nikakve potvrde osobno slala toj Udruzi, već da je njen prijatelj, AĐ, osobno u tu udrugu odnio račune koje mu je ona dala, a radilo se o računima za zdravstvene usluge čiji korisnik je bila njena kćer, a koje račune su oni tražili da im se dostave kao dokaz, odnosno, pokriće, koje račune nije osobno tamo nosila, jer je tamo radila jedna gruba osoba pa se nije tamo usudila ići. Na daljnje pitanje kako je bio dogovoren način uplate, odgovorila je da je ona račune Poliklinici Glavić plaćala sama te je ostalo još oko 5.000,00 kuna neiskorištenih sredstava koje je planirala proslijediti drugoj bolesnoj osobi, o čemu postoji e-mail poruka kao dokaz. Nadalje je navela da je čovjek iz ove Udruge Hrvatski pokret za život i obitelj dolazio u Polikliniku Glavić i tražio od njih da mu predaju program liječenja za njenu kćer, a da mu oni to nisu dali te su mu rekli da su terapije u tijeku i da će se po završetku terapija izraditi račun, odnosno, da se isto ne može unaprijed platiti dok se cijeli postupak liječenja ne završi. Potom je navela da je ona inače sveukupno za njeno liječenje uplatila Poliklinici Glavić oko 20.000,00 eura, a sredstva je stekla na način da je prodala jednu malu mobilnu kućicu koju je imala te je digla kredit. Na daljnje pitanje odgovorila je da ona nije bila u obvezi humanitarnoj udruzi dostavljati potvrde o plaćenim terapijama, jer su to bili njeni novci, a ne novci udruge, te da oni nisu dali novac za liječenje njene kćeri, te da je s njima bilo dogovoreno da vrše prodaju umjetničkih slika njene kćeri, ali da su oni počeli skupljati novac za liječenje njene kćeri, što ona nije htjela, te kada je shvatila što se događa, da je odmah poslala e - mail poruku televiziji Laudato kako bi prekinula skupljanje tog novca, te da su tada počeli problemi sa udrugom jer im je prekinula dotok novca.

4.3. Nakon što je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje PĐ , optužena je navela da želi istaknuti, a vezano za uplatu od strane DM-a, kako njena kćer više nije mogla ići na terapiju, da je poslala upit poliklinici da li se taj novac može iskoristiti u svrhu liječenja neke druge vrste povrede, na što da su joj oni odgovorili da ne može pa ih je onda pitala da li se taj novac može preusmjeriti za liječenje kćeri ĐĐ, koja se također liječila u istoj poliklinici, na što oni nisu pristali, te se taj novac uplaćen od strane DM-a i dalje nalazi kod Poliklinike Glavić.

4.4. U dopuni obrane na raspravi dana 09. rujna 2025. godine, optužena je navela da ta udruga koja je radila humanitarnu akciju za njenu kćer je radila ilegalno jer se humanitarna akcija ne može provesti bez da pristanak potpiše ona ili njena kćer, a oni iz udruge ne znaju da se njena kćer ne može potpisati jer joj je terapeut slomio rame (biceps), iz kojeg razloga se ona fizički nije u mogućnosti potpisati istovjetno više puta odjednom pa se tako nije potpisala niti na policiji prilikom izdavanja osobne iskaznice jer se kasnije zbog te njene fizičke nemogućnosti ne bi mog lo utvrditi da li je ona nešto zaista potpisala ili ne. Nadalje je navela da je udruga angažirana radi prodaje umjetničkih slika njene kćeri, a ne radi provođenja neke humanitarne akcije , te da kada je poslala TV kući Laudato e-mail u kojem ih je obavijestila da ona nije pristala na bilo kakvu humanitarnu akciju, da joj je T iz udruge prijetio da će joj se osvetiti te joj je slao različite poruke uvredljivog sadržaja, kao i njenoj kćeri, tako da su obje promijenile broj mobitela, a poslao joj je i neke ljude na kućnu adresu dok je zajedno sa kćeri bila na terapijama u Poliklinici Glavić, tako da se silno ustrašila i to je prijavila policiji. Nadalje je navela da je potom pozvala u pomoć svojeg prijatelja AĐ iz [adresa], koji je inače račune od zdravstvenih usluga koje je koristila njena kćer nosio u tu humanitarnu udrugu u njeno ime jer se ona (optužena) nije usudila. Nadalje je navela da kako su ljudi poslani od strane K često dolazili i lupali na njena vrata, da su tako došli i jedne prilike kada je AĐ već bio kod njih pa im je on otvorio vrata te da poslije toga nisu više dolazili jer su se očito uplašili budući da AĐ ima preko dva metra.

4.5. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li se koristila e- mail adresom: [adresa elektroničke pošte], odgovorila je da se koristila tom adresom, ali da je i KĐ, a koji je dolazio kod nje u kuću kao osobni asistent budući ona u to vrijeme još nije bila osobni asistent, imao pristup njenom mobitelu, a tom adresom se mogao koristiti i sam T jer je i on dolazio kod nje doma, a njen mobitel nije bio ispravan, a T je sređivao i njenoj kćeri laptop, tako da je imao pristup. Na daljnje pitanje zastupnice odgovorila je da njoj nije poznato da je poslan e-mail 15. srpnja 2019. godine sa te e-mail adrese, a koji je predmet ovog postupka, te da njen mobitel nije baš najispravniji pa joj i sada briše mailove, tako da ima mailove unatrag mjesec dana, dok one od prije mjesec dana više nema. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da li može objasniti zašto je u svojoj obrani navela da je njen prijatelj AĐ račune od zdravstvenih usluga koje je koristila njena kćer nosio u udrugu, a da je istodobno navela da nije bila u obvezi toj udruzi dostavljati potvrde o plaćenim terapijama jer su to bili njeni novci, a ne novci udruge, odgovorila je da je to činila jer joj je T prijetio, a ona je žensko, sama, bez muža, sa nepokretnom kćeri i procijenila je da joj je sigurnije da te račune njima dostavlja, pa da je se pusti na miru, iako je znala da oni rade ilegalno i da se radi o računima koji su plaćeni njenim novcem, a ne njihovim novcem, tako da nije imala što skrivati jer je znala da nije ničije novce uzela. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da na kraju oni nisu prodali nijednu sliku, već su suprotno njenim uputama išli u humanitarnu akciju skupljati novac, što je ona htjela prekinuti čim je za to doznala i zato je i TV Laudato poslala e-mail da se to prestane raditi jer je jedno kada ona prodaje nešto svoje i za to dobije novac, a drugo je kada daje ovlast i traži nečiji novac. Potom je navela da su u međuvremenu te slike otišle u prodaju te je to organizirala jedna odvjetnica iz [adresa], slike nisu još sve prodane, ali je procedura bila takva da su to uredno potpisali te je ona uredno naznačila koliki su troškovi okvira slika te koliko je slika prodano i koji iznos je u konačnici njima isplaćen, a sve je rađeno transparentno. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da li ima saznanja da li je na kraju ta udruga skupila neki novac i koliko je to novaca bilo, odgovorila je da su je oni iz udruge na kraju, čini joj se, u devetom mjesecu, zvali da dođe po novac koji su skupili, umanjen za njihove troškove, te da je ona došla i preuzela novac u iznosu od nekih 4.000,00 kuna, ali da se ne može sada više sjetiti točnog iznosa, da se radilo o donacijama, a ne o novcu koji bi potjecao od prodaje slika, a da to zna iz razloga jer je jedna gospođa iz Austrije donirala novac te je tražila da se upozna sa njenom kćerkom.

4.6. Na raspravi 13. listopada 2025. godine, odgovarajući na pitanja suca, optužena je navela, a nakon što joj je predočeno da je u ranijoj obrani navela da nije slala potvrdu Poliklinici Glavić, nego Hrvatskom pokretu za život i obitelj, a da postoji mogućnosti da je T poslao potvrdu Poliklinici Glavić, odgovorila je da ona nije znala da je gospodin KĐ prepravio račun, već da je mislila da je on poslao one račune koje je ona već predala AĐ kad ih je nosio u udrugu, a da je KĐ rekla da pošalje račune koji su bili od Poliklinike Glavić, a koje je on već posjedovao jer joj ti računi nisi bili odmah izdani.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je i pregledana preslika potvrde o provedenom nalogu za uplatu (list 5, 19 i 45 spisa), preslika uplatnice (list 6 i 20 spisa), e-mail poruka Poliklinike Glavić od 21. kolovoza 2020. godine (list 28 spisa), dopis Zagrebačke banke od 02. kolovoza 2019. godine (list 44 spisa), promet po računu kod Erste&Steiermärkische Bank d.d. (list 46 spisa), e-mail poruka s privitkom (list 50-53 spisa) i izvadak iz sudskog registra za Polikliniku Glavić (list 54-55 spisa), potom je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje PĐ od 07. rujna 2021. godine (list 67 spisa), na raspravi je ispitan svjedok KĐ (list 146-148 spisa), dok su na kraju dokaznog postupka pročitani izvaci iz kaznene evidencije (list 140-141 spisa) i iz prekršajne evidencije (list 137-138 spisa) za optuženu.

6. Iz preslike potvrde o provedenom nalogu za uplatu razvidno je da se radi o nalogu od 13. srpnja 2019. godine, broj P022191933BKQF8X, na kojem je kao uplatitelj naznačena ČĐ, ovdje optužena, da se radi o iznosu od 7.250,00 kuna, a da je kao primatelj naznačena Poliklinika Glavić, broj računa [broj bankovnog računa], Zagreb, Radnička cesta 54. Također je razvidno da je naznačeno da se radi o poslovnici Zagrebačke banke u Zagrebu, Vlaška 106 -108, kao i da je transakcija provedena dana 13. srpnja 2019. godine u 11:10:14 sati.

6.1. Iz preslika uplatnica sa lista 6 i 20 spisa razvidno je da se radi o univerzalnom nalogu za plaćanje uplatitelja ČĐ iz [adresa], na iznos od 448,00 kuna, koji je uplaćen 12. srpnja 2019. godine na broj računa [broj bankovnog računa] primatelju HIT TURIZAM d.o.o. na ime police putnog zdravstvenog osiguranja. Također je razvidno da sporna Potvrda o provedenom nalogu za uplatu od 13. srpnja 2019. godine ima identičan broj reference kao i ovaj univerzalni nalog za plaćanje od 12. srpnja 2019. godine, te identičan poziv na broj 5- 0037471, iako se radi o različitim primateljima uplata.

6.2. Iz e-mail poruke Poliklinike Glavić od 21. kolovoza 2020. godine razvidno je da je ista upućena policiji, a u kojoj je navedeno da Poliklinika Glavić nije nikada primila novac naveden u Potvrdi o provedenom plaćanju od 13. srpnja 2019. godine, te da pacijentici TĐ, kćeri optužene, nisu pružene medicinske usluge njihove zdravstvene ustanove, a za koje je optužena priložila Potvrdu o provedenom nalogu za uplatu od 13. srpnja 2019. godine.

6.3. Iz dopisa Zagrebačke banke od 02. kolovoza 2019. godine razvidno je da je u istom navedeno da u sustavu banke nije pronađeno plaćanje navedeno u Potvrdi o provedenom nalogu za uplatu od 13. srpnja 2019. godine.

6.4. Iz prometa po računu Poliklinike Glavić kod Erste&Steiermärkische Bank d.d. razvidno je da 13. srpnja 2019. godine nije uplaćen nikakav novčani iznos od strane ČĐ na račun poliklinike.

6.5. Iz e-mail poruke sa privitkom, odnosno, Potvrdom o provedenom nalogu za uplatu, a koja e-mail poruka prileži listu 50 do 53 spisa, razvidno je da je sa e-mail adrese ČĐ [adresa elektroničke pošte] dana 15. srpnja 2019. godine u 12,28 sati upućena e-mail poruka Hrvatskom pokretu za život i obitelj na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], sa naznakom predmeta: Potvrda o uplati 1172019, koja je potpisana na kraju sa: "Lijepi pozdrav ČĐ", i koja je pisana u ženskom rodu, a u kojoj se u bitnome navodi da šalje potvrdu o uplati depozita za TĐ, da je imala od prije 1.400,00 kuna plus jedna njihova uplata od 1.250,00 kuna plus druga uplata od 2.500,00 kuna, ukupno 5.150,00 kuna, dok je ostalih 2.100,00 kuna posudila od prijateljice kojoj to treba vratiti što prije, pa neka joj oni što prije uplate 2.100,00 kuna, a ostale uplate neka stoje kod njih do daljnjeg. Nadalje ista navodi da depozit mora biti najmanje u visini jedne tjedne terapije za TĐ kako bi se sačuvao termin za terapije te da je sada sigurno da TĐ kreće tada, a da doktor nije mogao bez depozita jer druge službenice rade na tom programu, te da im doktor izlazi ususret da ih ne obvezuje za broj terapija, da mogu mjesečno plaćati ovisno koliko će TĐ ići, te da je zato uplatila depozit pošto novac postoji za depozit, te da ih samo moli za tu razliku od 2.100,00 kuna koje je posudila da se proslijedi kako bi vratila, a da sve ostale uplate neka stoje na računu udruge, te da je to zapravo i dobro da imaju potvrdu za što se novac prikuplja. Nadalje je razvidno da je navedenu e-mail poruku Hrvatski pokret za život i obitelj proslijedio Poliklinici Glavić dana 18. srpnja 2019. godine u 12:35 sati, sa naznakom predmeta: Potvrda u uplati 1172019.

7. Dakle, iz svega navedenog slijedi da nije sporno da je dana 15. srpnja 2019. godine u Zagrebu, putem e-maila, humanitarnoj udruzi Hrvatski pokret za život i obitelj, poslana neistinita Potvrda o provedenom nalogu za uplatu iznosa od 7.250,00 kuna od 13. srpnja 2019. godine na ime depozita za TĐ, kćer optužene, u korist Poliklinike Glavić, a što je razvidno iz pročitane materijalne dokumentacije, kao i iz iskaza svjedokinje FĐ, koja je navela da je unazad tri godine raspoređena na radno mjesto zamjenice ravnatelja Poliklinike Glavić, ali da obavlja poslove ravnatelja, te da je pacijentica poliklinike od 2018. godine do 2020. godine bila TĐ, kćer optužene, za koju su usluge liječenja plaćane osobno od strane pacijentice, kao i od raznih pravnih osoba, i to na račun poliklinike, te da je putem e-maila dostavljena obavijest kako je na račun poliklinike putem Zagrebačke banke uplaćen depozit za TĐ od 7.250,00 kuna, uz priloženu Potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje, a koji novac nije nikada sjeo na račun poliklinike, što je potvrđeno i od strane banke. Također nije sporno da je navedena humanitarna udruga tu potvrdu putem e-maila proslijedila Poliklinici Glavić, Poslovnoj jedinici u [adresa], a što je razvidno iz materijalne dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku. Također nije sporno da je 18. srpnja 2019. godine Zagrebačka banka provjerom internih podataka utvrdila da je nalog referentnog broja P022191933BKQF8X nepostojeći i da takva uplata nikada nije provedena, što je razvidno iz pročitane materijalne dokumentacije.

8. Sporno je da li je upravo optužena putem e-maila poslala navedenoj humanitarnoj udruzi opisanu neistinitu potvrdu, svjesna da se radi o neistinitoj potvrdi.

8.1. Naime, optužena je u svojoj obrani navela da nije ona sastavila tu izjavu, očito misleći na e-mail poruku poslanu udruzi, a u privitku koje se nalazi sporna Potvrda, već da je to učinio KĐ, koji je kao osobni asistent njene bolesne kćeri TĐ, imao pristup njenom mobitelu te je znao dolaziti u njen stan, te da ona, iako se koristila e- mail adresom [adresa elektroničke pošte], nije to učinila, već da se i KĐ mogao koristiti tom adresom kad je dolazio kod njih doma, kao i T, predsjednik Udruge Hrvatski pokret za život i obitelj, koji je njenoj kćeri sređivao laptop, te da ona ne zna da li je sa te njene e-mail adrese 15. srpnja 2019. godine poslana e-mail poruka koja je predmet ovog postupka. Međutim, sud cijeni njenu obranu nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a istu nije niti potvrdio svjedok kojeg je obrana predložila upravo na ove okolnosti o kojima je optužena govorila u svojoj obrani jer je ispitani svjedok KĐ prvo u svom iskazu rekao da je on osobni asistent od kćeri od optužene i da je njegova zadaća da joj pomaže pa da je napravio taj jedan račun i poslao ga gospodinu koji je vodio tu udrugu jer je maltretirao optuženu i on je htio pomoći, a da je taj račun tom gospodinu bio potreban da bi opravdao neki trošak pa da ga je on (svjedok) izradio, ali da je to bila obična igra, te da se ne sjeća da li je to poslao sa Tanjinog ili Darijinog mobitela. Međutim, kada je zastupnica optužbe upitala svjedoka da opiše kako je izradio račun kojeg je spomenuo i da neka opiše što je točno radio, isti je odgovorio da ga je izradio tako kako ga je izradio, a da dalje o tome ne želi govoriti iz razloga, istodobno ističući da je preživio infarkt, da mu se već malo muti u glavi, da zaboravlja i da se gubi. Ovakvo iskazivanje svjedoka upravo pokazuje da je isti iskazivao na taj način kako bi otklonio kaznenu odgovornost optužene, a nakon što ga se počelo pitati za detalje, isti detalje nije znao, dok je istodobno tvrdio da je on izradio račun, ali ne znajući na koji način, te izbjegavajući odgovor pravdajući se da je lošeg zdravstvenog stanja. Kada se navedeno uzme u obzir sa okolnošću da je isti nakon što mu je predočena sporna Potvrda o provedenom nalogu za uplatu, sa lista 5 spisa, na pitanje zastupnice optužbe da li je to dokument kojeg je pos lao T, izričito odgovorio da to nije dokument kojeg je on poslao T i da on to vidi prvi put, jasno je da svjedok nije počinio radnju opisanu u optužnici, tim više što je sporna Potvrda poslana u privitku e-mail poruke koja je pisana u ženskom rodu, potpisana imenom ČĐ, sa tekstom iz čijeg sadržaja je razvidno da ga nije mogao sastaviti nitko drugi nego optužena, jer isti sadrži detalje o njenoj kćeri i stanju uplata koje je mogla znati samo optužena kao njena majka, uz naglasak da je svjedok na pitanje braniteljice u zamjeni kako onda izgleda račun za kojeg je naveo da ga je poslao T, odgovorio da to izgleda kao onaj tanki papir koji izađe iz bankomata kada se podigne novac, te da mu se čini da se radilo o OTP banci, ali da nije siguran, dok je na pitanje zastupnice optužbe odgovorio da je on uslikao ono što je izradio i da je to onda poslao, a da uz tu sliku nije ništa dodatno napisao, iz čega svega slijedi da se ne radi o e-mail poruci koja je predmet ovog postupka. Također treba napomenuti da je na spornoj Potvrdi kao poziv na broj naveden isti broj kao u univerzalnom nalogu za plaćanje od 12. srpnja 2019. godine, za kojeg je utvrđeno da je uplatitelj optužena i da se radi o stvarnoj uplati pravnoj osobi HIT TURIZAM d.o.o., a kako je ta stvarna uplata provedena dan ranije od ove navedene u spornoj Potvrdi, a koja nije stvarno provedena, te se radi o istoj osobi uplatitelju, odnosno, optuženoj, koja je očito bila svjesna da se radi o neistinitoj potvrdi, tim više što je naveden isti poziv na broj kao na nalogu od dan ranije, obrana optužene se ukazuje potpuno neživotnom, nevjerodostojnom i neistinitom, a ista je suprotna svim materijalnim dokazima koji su pročitani tijekom dokaznog postupka.

8.2. Iskaz svjedoka KĐ sud je cijenio neistinitim i nevjerodostojnim u onom dijelu u kojem je isti opisivao da je on izradio neistiniti račun, očito misleći na spornu Potvrdu. Naime, isti je u svom iskazu naveo da je u svakodnevnom kontaktu sa optuženom i njenom kćerkom jer je osobni asistent njene kćeri zadnjih 6 ili 7 godina, da razgovara sa optuženom te da mu je poznato da je došlo do problema oko ovog računa jer da je T predmetni račun dostavio nekom drugom, a da njemu nije jasno zašto je on to uopće učinio kada je on (svjedok) taj račun poslao njemu, iz čega bi slijedilo da je isti svojim iskazom želio pomoći optuženoj, ali da se u konačnici zbunio kada je pitan za detalje, što ozbiljno dovodi u sumnju vjerodostojnost njegovog iskaza. Treba napomenuti da je isti na pitanje zastupnice optužbe kako je došao na ideju da izradi taj račun, odgovorio da mu je gospođa ČĐ rekla da joj pomogne tako da taj račun pošalje ovom T pa da se na taj način riješi problem, na što je optužena komentirala da je ona zamolila svjedoka da nazove K i da ga smiri, što je svjedok pokušao učiniti, ali da se T nije javljao na telefonske pozive pa da mu je rekla neka mu pošalje račune da se smiri jer ona nije to znala sama učiniti budući samo zna poslati e-mail, ali da ne zna raditi na računalu, ali da nije znala da je taj račun prepravljen, te da pretpostavlja da mu je na taj način bilo lakše to učiniti , te da je on prošle godine imao infarkt, a da se ona isto puno toga ne sjeća, ali da zna da je tada bio pri punoj svijesti. Međutim, u konačnici su i svjedok i optužena ispričali različite verzije događaja, pa je svjedok na pitanje suda odgovorio da mu je optužena rekla da pošalje T jedan račun na iznos od 4.000,00 ili 5.000,00 kuna, a da ga smiri vezano za opravdanje troškova, dok je potom optužena na to komentirala da je ona zbog zauzetosti sa brigom za kćer zamolila svjedoka da pošalje T račune, a ne račun, na taj iznos od 4.000,00 do 5.000,00 kuna, te je ista u konačnici prigovorila iskazu svjedoka, ističući da misli da svjedok nije razumio pitanja koja su mu postavljena glede spomenutog računa jer misli da je pogrešno shvatio što ga se pita kada je vidio na računu naziv Poliklinika Glavić, da bi ista onda u konačnici na pitanje suca odgovorila, a nakon joj je predočeno da je u ranijoj obrani navela da nije slala potvrdu Poliklinici Glavić, nego Hrvatskom pokretu za život i obitelj, a da postoji mogućnost da je T poslao potvrdu Poliklinici Glavić, odgovorila da ona nije znala da je gospodin KĐ prepravio račun, već da je mislila da je on poslao one račune koje je ona već predala AĐ kad ih je nosio u udrugu, a da je KĐ rekla da pošalje račune koji su bili od Poliklinike Glavić, a koje je on već posjedovao jer joj ti računi nisi bili odmah izdani. Dakle, iz svega navedenog sud je zaključio da je obrana optužene nevjerodostojna, kao i iskaz ispitanog svjedoka, koji je očito usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti optužene, koja se u ovom postupku tereti da je lažnu ispravu, za koju je znala da je neistinita, uporabila kao pravu. Navodi optužene i svjedoka o ilegalnom poslovanju Udruge Hrvatski pokret za život i tijelo nisu od odlučne važnosti za ovaj postupak jer i u toj situaciji ne bi bilo opravdanja da optužena čini kazneno djelo, a upravo je kazneno djelo koje se njoj stavlja na teret jedino predmet ovog postupka. Također treba napomenuti da optužena prvo tvrdi da je radnju opisanu u činjeničnom opisu počinio svjedok KĐ, da bi onda spomenula da je i T, predsjednik humanitarne udruge, imao pristup njenom e- mailu, da bi u konačnici onda rekla da je ona svjedoku KĐ rekla da T pošalje račune, a što sve ukazuje na neživotnost i nevjerodostojnost njene obrane , tako da je nesporno upravo optužena ta koja je poslala e -mail poruku, u privitku koje se nalazila krivotvorena Potvrda o provedenom nalogu za uplatu jer upravo iz teksta e-mail poruke proizlazi da je optužena njen autor i bilo bi neživotno i nelogično da je netko drugi pisao taj tekst, pogotovo uzimajući u obzir sadržaj istoga, a što je već analizirano naprijed.

9. Dakle, razmatrajući sve izvedene dokaze sud je nedvojbeno utvrdio da je optužena svojim radnjama ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pri čemu je optužena Potvrdu o provedenom nalogu za uplatu, a za koju je znala da je neistinita, putem e-maila poslala humanitarnoj udruzi Hrvatski pokret za život i obitelj, a u kojoj je neistinito bilo navedeno da je na ime depozita za TĐ uplaćen iznos od 7.250,00 kuna u korist Poliklinike Galić, a kojom svojom radnjom je počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave na način da je lažnu ispravu uporabila kao pravu.

10. Pri tome je optužena postupala s izravnom namjerom, obzirom da je bila svjesna svojeg djela, odnosno, bila je svjesna da se radi o neistinitoj potvrdi jer je navedena Potvrda o provedenom nalog za uplatu nepostojeća budući ta uplata nije nikada provedena, te je htjela radnju počinjenja djela kao svoju.

11. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11, a za koje je oglašena krivom.

12. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

12.1. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio okolnost njene kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti, zatim okolnost da je optužena majka bolesnog djeteta, kojem je, iako je punoljetno, potrebna njena pomoć i njega zbog teškog zdravstvenog stanja, kao i njeno korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

12.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optužene, odnosno, da je ista kazneno djelo počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

13. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optužena kazneno neosuđivana osoba te prekršajno nekažnjavana osoba, te da ovaj događaj predstavlja izolirani eksces u njenom životu, kojeg je dosada živjela u skladno sa društveno prihvaćenim normama. Prilikom odmjeravanja kazne sud je također uzeo u obzir i činjenicu da je optužena majka bolesnog djeteta, kojem, iako je punoljetno, jest potrebna stalna skrb i njega, pa je sud ocijenio da kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koja je dostatna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti jer sud smatra da će se i uvjetnom osudom postići opća i specijalna svrha kažnjavanja. Treba istaknuti da sud izricanjem uvjetne osude daje priliku optuženoj da pokaže da je shvatila ozbiljnost i nedopuštenost ponašanja za koje je sada kažnjena, te da je shvatila da bilo koje svoje buduće probleme ne može rješavati kršenjem društveno prihvatljivih normi ponašanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optužene, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optužene da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na nju u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 1 (jedne) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optužena ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istoj će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojila kao obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će joj se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđena će se izvršiti.

14. Budući je donesena osuđujuća presuda, kazneni nalog stavljen je izvan snage, a sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 544. stavak 1. ZKP/08.

15. Iako je optužena oglašena krivom za učin kaznenog djela, sud je istu temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 obzirom da je lošeg imovnog stanja, ima malu mjesečnu plaću u iznosu od 880,00 eura uz 160,00 eura invalidske mirovine mjesečno, bez imovine u vlasništvu, majka je punoljetnog teško bolesnog djeteta, kojem je potrebna stalna skrb i njega, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i uzdržavanje svojeg bolesnog djeteta.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-2033/2021

2. optuženoj – [adresa]

3. branitelju optužene – Franko Kotlar, odvjetnik