Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4770/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku LK, [adresa], i punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Sportkart d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15/33, OIB: 20156458678, zastupanog po punomoćniku Ivanu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-76/2022-34 od 27. listopada 2023., dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-76/2022-34 od 27. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 286,29 EUR.

III. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 155,54 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranju VIG d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju mlt. MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik LK iz [adresa],

- iznos od 1.118,68 EUR / 8.428,69 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana

- iznos od 76,32 EUR / 575,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 27. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.559,02 EUR / 11.746,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 27. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom troškova postupka.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako njegov osiguranik ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju, već po načelu krivnje. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalnopravne odredbe iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, a trebao je primijeniti čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju nije došlo do propusta osiguranika tuženika u organiziranju aktivnosti „laser tag“, radi čega osiguranik tuženika nije odgovoran za štetni događaj. Nadalje, aktivnost koju organizira osiguranik tuženika je beskontaktna aktivnost u kojoj, ako se sudionici pridržavaju propisanih pravila, nikako ne može doći do ozljeđivanja. Dakle, očito je da se tužitelj i/ili neka treća osoba nisu pridržavali propisanih pravila, a radi čega je štetni događaj nastao isključivo radnjom tužitelja i/ili neke treće osobe, koju radnju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti. U svakom slučaju, u predmetnom štetnom događaju postoji barem doprinos tužitelja nastanku štete. Naposljetku, tuženik ističe da pretrpljena šteta ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Naime, tužitelj je pretrpio ozljedu natučenja gornje usne koja nije dovela do trajnih i težih posljedica, a radi čega nije bilo osnove da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada. Dakle, povreda prava osobnosti koju je pretrpio tužitelj je neznatna i ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Budući da tužbeni zahtjev nije osnovan, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Tuženik posebice ističe da nema osnove da se tužitelju prizna trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, budući da mu taj trošak nije niti nastao u vrijeme donošenja pobijane odluke. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbijen tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 286,29 EUR.

3. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi umješač na strani tuženika zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Umješač ističe kako je sporna njegova odgovornost u predmetnom postupku. Ističe da djelatnost vođenja zabavnog parka Amazinga nije opasna djelatnost, a radi čega se ne mogu primijeniti zakonske odredbe o opasnoj djelatnosti. Tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o ugovornom odnosu između tužitelja i umješača, koji ugovorni odnos nastaje kupnjom ulaznice za korištenje atrakcija zabavnog parka Amazinga. Nadalje, korisnici centra, odnosno roditelji u ime maloljetnih korisnika centra, potpisuju izjavu o isključenju od odgovornosti, a u kojoj izjavi je izričito navedeno da korisnici sudjeluju u aktivnostima centra na vlastitu odgovornost te da upravitelj centra nije odgovoran za štetu koja je prouzročena korisniku centra, osim ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom ili namjerom upravitelja centra. Smatra da kod korištenja atrakcija u zabavnim parkovima postoji mogućnost određenih povreda ili ozljeda, ali na njih korisnici dobrovoljno pristaju, svjesni rizika koji postoje. Slijedom svega navedenog, djelatnost umješača nije opasna djelatnost, a radi čega se njegova odgovornost ne bi trebala temeljiti na zakonskim odredbama koje uređuju odgovornost za štetu od opasne djelatnosti. Nadalje, umješač ističe da su tužitelju, prije korištenja atrakcije „laser tag“, dane detaljne upute o načinu korištenja atrakcije. Tada je izričito navedeno da je zabranjeno trčanje, čučanje, puzanje i penjanje na prepreke. Zbog nepridržavanja navedenih pravila, došlo je do štetnog događaja. Umješač ističe kako je tužitelj dovoljno star da razumije dane upute i bio je dužan pridržavati se danih uputa. Također, kako je otac tužitelja potpisao izjavu o isključenju od odgovornosti, ta izjava proizvodi pravne učinke te je tužitelj time pristao da sve atrakcije koristi na vlastitu odgovornost, a odgovornost umješača je isključena, osim ako je šteta nastala njegovom krajnjom nepažnjom ili namjerom. Umješač posebno ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je odustao od saslušanja svjedokinje AK, koja svjedokinja ima bitna saznanja o štetnom događaju, kao i događanjima prije i nakon istog. Umješač predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 155,54 EUR.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 14. rujna 2023. godine (list 108 - 110 spisa), za isplatu iznosa od 1.195,00 EUR, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja iznos od 1.118,65 EUR, a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 76,32 EUR, a koja šteta je nastala kada je tužitelj, koristeći atrakciju „laser tag“ u zabavnom centru Amazinga kojim upravlja umješač na strani tuženika, zadobio tjelesne ozljede.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. i članku 464. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP).

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

11. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a time što je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedokinje RK, tj. time nije oduzeta mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom.

11.1. Odbijanje prijedloga za saslušanje svjedoka može predstavljati bitnu povredu parničnog postupka samo ako je taj dokaz od odlučujućeg značaja za utvrđenje činjeničnog stanja. Međutim, predložena svjedokinja jest bila animatorica u zabavnom parku Amazinga, isto kao i saslušana svjedokinja HK. U postupku je utvrđeno da animatorice nisu bile prisutne u prostoriji u kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, a radi čega nemaju neposrednih saznanja o samom štetnom događaju, već samo o događajima prije i nakon nastanka štetnog događaja. Stoga je za zaključiti da su saznanja RK istovjetna saznanjima HK (koja je saslušana u predmetnom postupku), radi čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je odbio taj dokazni prijedlog.

12. U žalbenoj fazi postupka je sporna odgovornost tuženika, odnosno umješača na strani tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje, osim odgovornosti, sporno je i je li pretrpljena šteta opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u konkretnom slučaju.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj, dana 8. svibnja 2022., bio na proslavi dječjeg rođendana u zabavnom centru Amazinga

- da je u općim pravilima centra navedeno kako korištenjem atrakcija centra korisnik može zadobiti ozljede

- da su tužitelj, ali i ostala djeca, tj. gosti na proslavi rođendana bili pod nadzorom animatorica HK i RK

- da su tužitelj i ostala djeca koristili atrakciju „laser tag“

- da se ta atrakcija odvija u zatvorenoj tamnoj prostoriji u kojoj se nalaze fizičke prepreke

- da su tužitelju i ostaloj djeci, prije samog korištenja atrakcije „laser tag“, objašnjena pravila igre, a koja pravila zabranjuju trčanje, penjanje po zidovima i preprekama, fizički kontakt, ležanje i puzanje na podu i sl. - da su tužitelj i ostala djeca bila sama u prostoriji u kojoj se igra „laser tag“, tj. bez nadzora animatora ili druge odrasle osobe

- da je tužitelj, prilikom korištenja atrakcije „laser tag“, zadobio ozljedu natučenja gornje usne

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od šest dana i manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 23 sati, tj. 3 sata dnevno kroz 2 dana, zatim 2 sata dnevno kroz 5 dana te 1 sat dnevno kroz 7 dana

- da kod tužitelja, radi predmetne ozljede, nije prisutno trajno smanjenje životne aktivnosti

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik, točnije umješač na strani tuženika obavlja opasnu djelatnost, a s takvom ocjenom se slaže i sud drugog stupnja.

15. Naime, u Općim pravilima centra Amazinga (list 35 spisa) je izričito navedeno da se korištenjem atrakcija centra mogu zadobiti ozljede, radi čega se atrakcije centra trebaju koristiti u skladu sa pravilima centra, sve kako je naveo i prvostupanjski sud. Dakle, atrakcije centra mogu prouzrokovati ozljede, a radi čega se ne može zauzeti stajalište da umješač ne obavlja opasnu djelatnost.

16. Nadalje, konkretna atrakcija „laser tag“, koju je koristio tužitelj, odvija se u zatvorenoj, mračnoj prostoriji u kojoj se nalaze fizičke prepreke. Smanjena vidljivost prostorije u kojoj se nalaze fizičke prepreke povećava rizik od pada, sudara i ozljeda. Osim same naravi prostorije, valja istaknuti kako su se u prostoriji nalazila maloljetna djeca (mlađa od 10 godina), i to bez nadzora odrasle osobe, a djeca u toj dobi nemaju realnu sposobnost procjene opasnosti. Činjenica da djeca nisu bila nadzirana predstavlja propust u organiziranju te aktivnosti. Naime, premda su djeci objašnjena pravila igre, a koja pravila su ustanovljena da bi se atrakcija smatrala sigurnijom za korisnika, prihvaća se stajalište prvostupanjskog suda da se od djece u toj dobi ne može očekivati da ta pravila i poštuju, pogotovo ako nisu nadzirana od strane odrasle osobe. Sve te okolnosti upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o opasnoj djelatnosti.

17. Slijedom navedenog, tuženik u konkretnom slučaju odgovara u skladu sa čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO).

18. Naposljetku, kada se netko bavi opasnom djelatnošću, izjava o oslobođenju od odgovornosti ne oslobađa ga od odgovornosti. Naime, objektivna odgovornost za štetu ne može se isključiti jednostranom izjavom o oslobođenju, već jedino ako se dokaže postojanje zakonski propisanih razloga iz čl. 1067. ZOO-a, tj. ako je šteta nastala zbog:

- nepredvidivog uzroka čije djelovanje nije moglo spriječeno, izbjegnuto ili otklonjeno (viša sila),

- radnjom oštećenika ili treće osobe koju odgovorna osoba nije mogla predvidjeti niti izbjeći ili otkloniti

19. Dakle, tuženik, odnosno umješač na strani tuženika, se može osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je predmetna ozljeda nastala radnjom oštećenika, tj. tužitelja ili treće osobe niti se može zaključiti da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja.

20. Tuženik također ističe da predmetna ozljeda, a koja je uzrokovala povredu prava osobnosti, nije tolikog intenziteta te ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

20.1. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja gornje usne. Trpio je fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od šest dana i manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana. Trpio je primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana. Radi predmetne ozljede, kod tužitelja nije prisutno trajno smanjenje životne aktivnosti.

20.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, za dosuđivanje pravične novčane naknade nije nužno da tjelesna ozljeda ostavi trajne posljedice ili dovede do smanjenja životne aktivnosti oštećene osobe, već je dovoljno da su oštećenoj osobi prouzročeni fizički bolovi i strah, a takve posljedice također opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade.

20.3. Fizički bolovi i strah koje je pretrpio tužitelj opravdavaju da se pravična novčana naknada utvrdi i dosudi u iznosu od 1.118,68 EUR, sve sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

20.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade koja pripada tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti.

21. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 23 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da naknada za tuđu pomoć i njegu iznosi 76,32 EUR, tj. 3,32 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.

22. Odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točki II. i III. prvostupanjske presude, je pravilna, budući da je naknada troška postupka ocijenjena prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a s kojim zahtjevom je tužitelj uspio u cijelosti, pritom vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu troška pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 EUR. Naime, iz stanja spisa (list 140 spisa) proizlazi da je tužitelj podmirio trošak pristojbe na prvostupanjsku presudu, dakle, taj mu je trošak nastao, radi čega tužitelj ima pravo da mu se taj trošak nadoknadi, s obzirom na njegov uspjeh u sporu.

24. Zbog svega navedenoga žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika se ne mogu prihvatiti.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbe tuženika i umješača na starani tuženika kao neosnovane te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevima tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška nastalih povodom njihovih žalbi. Tuženik i umješač na strani tuženika su odbijeni sa zahtjevima za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa svojim žalbama nisu uspjeli (točke II. i III. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević