Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

SUD U RIJECI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u parničnom predmetu tužiteljice: OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. KD AUTOTROLEJ d.o.o. iz Rijeke, Školjić 15, OIB 19081493664, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci i 2. EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Rijeka, Riva 8, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 13. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima KD Autotrolej d.o.o. i Euroherc osiguranje d.d., solidarno isplatiti tužiteljici OĆ na ime naknade štete iznos od 7.670,00 EUR (slovima: sedam tisuća šesto sedamdeset eura), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 21. studenog 2018. godine pa do isplate, i to od 21. studenog 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 15.750,00 EUR, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 28. svibnja 2018. godine do 21. studenog 2018. godine, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici s naslova dijela osigurane svote po polici obveznog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja koju ima sklopljenu s tuženikom KD Autotrolej d.o.o. isplati iznos od 1.035,23 EUR (slovima: tisuću trideset pet eura i dvadeset tri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 21. studenog 2018. godine pa do isplate, i to od 21. studenog 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po stopi od 6,15 % godišnje, od 1. srpnja 2025. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 1.592,67 EUR, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 28. svibnja 2018. godine do 21. studenog 2018. godine, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima KD Autotrolej d.o.o. i Euroherc osiguranje d.d. nadoknaditi tužiteljici OĆ troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.837,44 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto trideset sedam eura i četrdeset četiri centa) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi od 5,15 % godišnje od 13. listopada 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 9.194,61 EUR, zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška o d b i j a kao neosnovan.

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

Obrazloženje

1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom istaknutim u podnesku od 4. ožujka 2025. godine, tužiteljica traži da sud po provedenom dokaznom postupku obveže tuženike na ime naknade štete isplatiti joj solidarno iznos od 15.750,00 EUR, od čega na ime neimovinske štete 12.000,00 EUR, a na ime imovinske štete 3.750,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2018. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Osim toga, tužiteljica od tuženika Euroherc osiguranje d.d. traži i isplatu 1.592,67 EUR s naslova dijela osigurane svote po polici obveznog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja, a predlaže tuženike obvezati i na naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je dana 8. listopada 2017. godine stradala kao putnica u autobusu tuženika KD Autotrolej d.o.o., u prometnoj nezgodi što se dogodila u Rijeci, u Kumičićevoj ulici 10. Opisuje da joj je vozač prilikom izlaska iz autobusa zatvorio vrata na koja je izlazila, ukliještio joj ruku te krenuo, zbog čega je pala na pod, a autobus joj je kotačem prešao preko desne ruke. Tvrdi da su razlog nezgode neadekvatni sigurnosni uvjeti u autobusu, nepažnja vozača i nepostupanje po pravilima struke, kao i profesionalni rizik tuženika KD Autotrolej d.o.o. Stav je tužiteljice da je pravna osnova tužbenog zahtjeva nesporna jer je tjelesne ozljede zadobila kao putnica, pa odgovornost tuženika KD Autotrolej d.o.o. proizlazi iz članka 697. Zakona o obveznim odnosima, a navodi i da se smatra trećom osobom prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Tužiteljica napominje da je autobus u kojem je stradala osiguran policom osiguranja automobilske odgovornosti kod tuženika Euroherc osiguranje d.d. Opisuje da je u nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede i to višekomadni prijelom desne palčane kosti u distalnom dijelu, dekoman kože desne podlaktice s otvorenim prijelomom, prijelom baze od prve do četvrte metakarpalne kosti, prijelom distalnog članka kažiprsta desne šake i prijelom proksimalnog članka IV i V prsta desne šake, a zbog ovih ozljeda liječena je u KBC Rijeka te hospitalizirana u više navrata, podvrgnuta je većem broju operativnih zahvata, a radi poboljšanja zdravstvenog stanja upućena je na daljnje kontrole i fizikalne rehabilitacije. Tužiteljica opisuje da joj je bila neophodna tuđa pomoć i njega, a i danas kao posljedicu događaja trpi strah i povremene bolove. Svoju životnu aktivnost opisuje kao smanjenu, a navodi i da je zbog ozljede zaostalo i naruženje u vidu ožiljaka i deformacije desne podlaktice, ručnog zgloba i šake. Tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškove puta i liječenja, pojačane prehrane i uništenih stvari, kao i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog naruženosti, smanjenja opće životne aktivnosti, kao i pretrpljenog straha. Navodi i da je temeljem police obveznog osiguranja putnika u autobusu tuženika KD Autotrolej d.o.o. postojalo obvezno osiguranje putnika od posljedica nesretnog slučaja za slučaj 100% invalidnosti u iznosu od 80.000,00 kn, pa kako kod nje postoje trajne posljedice u vidu invaliditeta od najmanje 15 %, to sukladno Tablicama tuženika Euroherc osiguranje d.d. za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nezgode, drži da joj pripada i iznos od 1.592,67 EUR, odnosno 15 % od ukupno ugovorene svote osiguranja s kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, što konačno postavljenim tužbenim zahtjevom mijenja zahtijevajući isplatu kamate od 25. svibnja 2018. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

3. Protivi se odgovorima na tužbu tuženika, navodeći kako tuženik Euroherc osiguranje d.d. neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužiteljica kao putnica u autobusu ima pravo na naknadu štete zbog tjelesne ozljede koju je zadobila u prometnoj nezgodi. Tvrdi i da se nezgoda dogodila krivnjom vozača autobusa tuženika KD Autotrolej d.d. koji je zatvorio vrata u autobusu u trenutku izlaska tužiteljice iz autobusa, krenuo prije nego su svi putnici sigurno izašli iz vozila i bili na sigurnoj udaljenosti od autobusa, a nije izvršio niti provjeru u retrovizoru kako bi se uvjerio da može krenuti s autobusnog stajališta, a da pritom ne ugrožava putnike ili druge sudionike u prometu. Protivi se i primjeni metodologije vještačenja tuženika Euroherc osiguranje d.d. i medicinskim skalama, ističući da one niti su obvezatne niti općeprihvaćene. Konačno, tužiteljica ukazuje i da je presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-270/2019 od 25. veljače 2022. godine vozač autobusa CĆ osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na vrijeme od dvije godine. Prihvaća nalaz prometnog vještaka, držeći da iz njega proizlazi isključiva krivnja vozača tuženika KD Autotrolej d.o.o. CĆ, kao i da je vještak potvrdio da je autobus svojom punom dužinom bio zaustavljen na autobusnom stajalištu, što je omogućavalo vozaču dobru preglednost u retrovizorima prema vratima, te da je vozač prilikom zatvaranja vrata propustio uvjeriti se da ih može zatvoriti na siguran način. Zaključuje da joj je štetu nanijela opasna stvar, autobus, za koju odgovara imatelj, odnosno vlasnik stvari, a uz njega i tuženik kao osiguratelj. Temelj odgovornosti tuženika vidi u objektivnoj kauzalnoj odgovornosti (uzročnosti), a ukazuje i na utvrđenja sudskomedicinskog vještaka prema kojem je svaka od ozljeda koje je zadobila kvalificirana kao teška tjelesna ozljeda, a u ukupnom zbiru zbog teškog i trajnog oštećenja funkcije desne podlaktice i šake kvalificirane su kao osobito teške tjelesne ozljede, s time što su ozljede nastale mehanizmom gnječenja i kidanja uslijed pregaženja kotačem autobusa. Upućuje i na opis sudsko medicinskog vještaka prof. dr. sc. Dražena Cuculića koji je naveo da je tijelo tužiteljice povučeno za autobusom sklopljenim krilima srednjih vrata, do čega je moglo doći uslijed prignječenja vratima ruke ili ženske torbe koja je bila oko ramena.

4. Osim toga, tužiteljica tvrdi i da je na tuženicima bio teret dokaza postojanja razloga ekskulpacije, upravo zato što se radi o objektivnoj odgovornosti, a dokazala je postojanje uzročne veze. Posebice naglašava da se prema sudskoj praksi putnicima smatraju sve osobe koje se nalaze u prostoru autobusnog ugibališta, a ističe i da je njezina preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, jer je nije mogla preinačiti bez provedbe medicinskog vještačenja, ukazujući u tom smislu i na utvrđenja iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vugdelija protiv Hrvatske. Upućuje i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 123/2024 od 27. svibnja 2024. godine o tome da se kod neprave preinake zastara prekida već podnošenjem tužbe, a tvrdi i da je riječ o privilegiranom zastarnom roku iz članka 231. Zakona o obveznim odnosima jer joj je šteta nastala kaznenim djelom, zaključno predlažući usvajanje tužbenog zahtjeva i obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

5. Tuženik KD Autotrolej d.o.o. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i visine. Drži da do štetnog događaja nije došlo na način i prema opisu iz tužbe, navodeći kako je tijek događaja prijeporan. Tuženik navodi da

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

njegov vozač nije učinio nikakav propust koji bi predstavljao nepravilnu ili nepropisnu vožnju koja bi bila uzročno povezana s nastankom štete, navodeći da je do štete došlo isključivom odgovornošću tužiteljice. Napominje i da se u liječničkoj dokumentaciji ne spominje da bi tužiteljicu udario autobus ili joj prešao preko ruke kotačem, već se ta konstatacija u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice javlja tek 12. ožujka 2018. godine, dok je iz dokumentacije o prijemu tužiteljice na hitnu medicinsku obradu vidljivo da je tužiteljica izjavila da je do nesreće došlo tako što su joj vrata autobusa stisnula desnu podlakticu nakon čega je pala na nju, pa nema riječi o tome da bi autobus tuženika vukao tužiteljicu, prešao joj preko ruke i slično.

6. U tijeku postupka, tuženik KD Autotrolej d.o.o. prigovara nalazu prometnog vještaka Marka Lakovića, tvrdeći da je nalaz manjkav u dijelu što se odnosi na dinamiku štetnog događaja, nije jasno strukturiran posebno u dijelu što se tiče dinamike nastanka nezgode, predlažući pitanja vještaku kojima treba dopuniti nalaz i mišljenje. Istovjetne primjedbe ističe i na nalaz sudskomedicinskog vještaka Dražena Cuculića, posebno u dijelu dinamike nastanka same nezgode. Nakon očitovanja prometnog i sudskomedicinskog vještaka navodi da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između nezgode kako je tužiteljica opisuje i nastalih ozljeda, naglašavajući da je iz očitovanja prof. dr. sc. Dražena Cuculića razvidno da je nemoguće da se nezgoda dogodila na način da bi tužiteljica bila vučena od strane autobusa, već se kretala uz autobus, no što također nije utvrđeno. Protivi se i preinaci tužbenog zahtjeva kako je to tužiteljica učinila nakon provedenog medicinskog vještačenja, a podredno ističe i prigovor zastare. Zaključuje da propust u dokazivanju uzročne veze rezultira time da tužiteljica nije dokazala niti da bi šteta nastala uslijed prijevoza u autobusu ili u vezi s prijevozom, pa je tužbeni zahtjev potrebno odbiti kao neosnovan uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.

7. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. također osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Priznaje da je u trenutku prometne nezgode autobus registarskih oznaka [registarska oznaka] bio osiguran kod njega policom automobilske odgovornosti za naknadu štete trećim osobama koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, no drži da je do nastanka štetnog događaja nastalo isključivo radnjom, odnosno neopreznošću tužiteljice. Protivi se i zahtjevu za solidarnu odgovornost navodeći kako je osnov odgovornosti tuženika KD Autotrolej d.o.o. odgovornost prijevoznika za sigurnost putnika temeljem ugovora o prijevozu osoba, dok se od njega traži odgovornost temeljem izvanugovorne odgovornosti za štetu. Osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost po utuženoj polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, zbog čega smatra da ne može biti solidarno odgovoran s tuženikom KD Autotrolej d.o.o. Drži i da odgovornost ugovornih strana treba cijeniti kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima što reguliraju ugovor o prijevozu osoba, a ne kroz odredbe o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, odnosno ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti za štetu trećima. Polica osiguranja što su je tuženici sklopili, prema tuženiku Euroherc osiguranju d.d. regulira odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnost, npr. kad autobus udari pješaka i nanese mu štetu i slično, a ne situacije iz ugovora o prijevozu gdje za štetu putnicima odgovara isključivo prijevoznik.

8. Potvrđuje da je s tuženikom KD Autotrolej d.o.o. imao sklopljenu policu broj [broj police] obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu od posljedica

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

nezgode za vrijeme od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2017. u kojoj je ugovorena osigurana svota za slučaj trajnog invaliditeta od 100 % u iznosu od 80.000,00 kn, no početno osporava da bi tužiteljici kao posljedica nezgode, zaostao trajni invaliditet od 15 %, pa i njezin zahtjev za isplatu 1.592,67 EUR s te osnove, iako kasnije tužitelj ističe da činjenicu postojanja trajnog invaliditeta d 15 % kod tužiteljice ne osporava. Tvrdi da tužiteljici nije nastala neimovinska i imovinska šteta, a nije joj nastala ni šteta u opsegu kako tvrdi. Osporava i tijek zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete, smatrajući da ove kamate mogu početi teći tek od dana donošenja prvostupanjske odluke. Nalazu i mišljenju sudskomedicinskog i prometnog vještaka se protivi, ističući da vještaci nisu iznijeli jasnu i detaljnu analizu dinamike nastanka predmetnog događaja, a nakon očitovanja vještaka naglašava da je na tužiteljici bio teret dokazivanja uzročno-posljedične veze između događaja i nastalih ozljeda, a da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da vještaci ne mogu sa sigurnošću potvrditi dinamiku događaja kako je to opisala tužiteljica, jer su iskazali da nezgoda vjerojatno nije nastala na način kao što tužiteljica tvrdi. Na tužiteljici je teret dokaza da se nezgoda dogodila kako navodi, pa kako je to prema tuženiku opovrgnuto nalazom i mišljenjem vještaka, to predlaže zaključenje glavne rasprave i odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Nastavno, naglašava i da tužiteljica nije imala svojstvo putnika, odnosno nije stradala kao putnik u autobusu, već zato što se kretala tj. hodala uz autobus kako su vještaci utvrdili, protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama na način da vozač autobusa to nije mogao vidjeti jer mu se sami događaj odvio iza leđa, pa u njegovom ponašanju nema protupravnosti. Nakon provedenog medicinskog vještačenja izjavljuje kako ne osporava da je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet koji temeljem važećih Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta iznosi 15 %, no protivi se preinaci tužbenog zahtjeva navodeći kako je ona izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka. Ističe da novi Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju niti činjenicu ni materijalno pravo, pa povećanje tužbenog zahtjeva ne može biti ni svrsishodno. U odnosu na povišeni tužbeni zahtjev ističe i prigovor zastare ističući da je tužiteljica liječenje završila 18. srpnja 2018. godine kada je njezino zdravstveno stanje definirano, pa kako je preinačeni tužbeni zahtjev postavila 4. ožujka 2015. godine, to je jasno da je u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev trogodišnji zastarni rok protekao, iznoseći i niz argumenata zbog kojih je neprimjenjiv stav sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. godine. Prigovara i zatraženom tijeku zateznih kamata na preinačeni tužbeni zahtjev naglašavajući da kamate ne mogu početi teći prije preinake tužbe, nego tek od trenutka kada je tužitelj postavio takav povišeni tužbeni zahtjev. Zaključno, ustraje kod svih navoda i prigovora te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška.

9. Činjenični i pravni osnov tužbe drži neosnovanim u cijelosti. Navodi da neimovinsku štetu ne predstavlja trpljenje fizičke i psihičke boli, jer je stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05) prestala vrijediti subjektivna koncepcija pojma nematerijalne štete. U tom smislu ističe da se naknada štete ne može tražiti samo zato što je tužiteljica trpjela fizičke i psihičke boli te strah. Drži da tužba predstavlja upuštanje u pogrešnu zakonsku analogiju te da se jedino utvrđenjem činjenica iz kojih se može utvrditi koje pravo osobnosti je povrijeđeno, na koji način i koja je težina povreda i okolnosti slučaja, može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osporava visinu štete, predlažući u tom smislu u odgovoru na tužbu niz okolnosti koje bi se medicinskim vještačenjem trebale utvrditi. Osporava i tijek zakonskih zateznih kamata kako je označen tužbom jer se tužiteljica sa zahtjevom

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

za naknadu štete obratila tuženiku, a ne umješaču zaključujući da zatezna kamata stoga ne može teći prije nego li je tuženik primio tužbu. Tvrdi i da je liječenje tužiteljice trajalo znatno dulje nakon 16. studenog 2015. godine pa da pravična novčana naknada još nije dospjela. Protivi se i zatraženom tijeku zateznih kamata na imovinsku štetu jer zatraženi vidovi imovinske štete predstavljaju nenovčanu imovinsku štetu koja će biti konačno utvrđena tek presudom te postati imovinska šteta, i zbog čega zatezna kamata na ove iznose može početi teći tek od dana presuđenja. Protivi se i određivanju zatezne kamate na parnični trošak navodeći kako joj zatezna kamata pripada tek ukoliko tuženik ne podmiri trošak postupka u roku za dobrovoljno ispunjenje od 15 dana i to samo u ovršnom postupku.

10. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušao je tužiteljicu te svjedoke CĆ i EĆ, pročitao sve priložene isprave, izvršio uvid u državnoodvjetnički spis K- DO-704/18 i spis Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-270/2019, a proveden je i očevid lica mjesta 27. svibnja 2022. godine, te prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. Marku Lakoviću i i sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Draženu Cuculiću. Na koncu, u tijeku postupka provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, specijalistu kirurške ortopedije, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema utvrđenju ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

11. Osim toga, sud je raspravnim rješenjem od 19. rujna 2025. godine dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način kako je to učinjeno podneskom od 4. ožujka 2025. godine. Naime, jasno je da tužiteljica iz iste osnove – štetnog događaja od 8. listopada 2017. godine traži naknadu imovinske i neimovinske štete. S druge strane, temelj preinake je i okolnost što je u tijeku postupka došlo do izmjene sudske prakse tj. Orijentacijskih kriterija temeljem kojih se neimovinska šteta utvrđuje, a primjenjuje se u svim, pa i tekućim postupcima, i zbog čega je ovaj sud i ocijenio da je riječ o dopuštenoj preinaci. Sama činjenica što je preinaka izvršena nakon provedbe prometnog i sudskomedicinskog te medicinskog vještačenja, radi razjašnjenja osnova i visine štete, na koji način je tužiteljica u podnesku od 4. ožujka 2025. godine detaljnije obrazložila i osnov potraživanja neimovinske štete, u skladu s nalazom medicinskog vještaka, također je relevantna, obzirom da i ovaj sud cijeni da tužiteljica nije raspolagala dostatnim znanjima, da bi sa sigurnošću mogla postaviti visinu tužbenog zahtjeva radi utvrđivanja kojeg je provedeno vještačenje tek u ovom postupku. S druge strane, tuženik KD Autotrolej d.o.o. kao komunalno društvo sa stotinama zaposlenika i čiji osnovni posao je prijevoz putnika, kao i tuženik Euroherc osiguranje d.d. kao osiguravajuće društvo, su prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatu naknade štete prije pokretanja postupka, raspolagali mogućnosti pribavljanja mišljenja liječnika cenzora (kao što to uobičajeno osiguravajuća društva i čine), jer je tuženik o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete mogao odmah izvijestiti svog osiguratelja – tuženika Euroherc osiguranje d.d., pa ovaj sud drži da bi nemogućnost preinake tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljici kao slabijoj strani u postupku, nametnula obvezu koja bi bila protivna s načelom jednakosti oružja i prava na pošteno suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

temeljnih sloboda. Na koncu, da je ova u naravi, neprava preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena ukazuje i stav usvojen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. godine prema kojoj u slučaju kad je do preinake došlo povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) ta je preinaka moguća i dopuštena, a zastara u odnosu na tako nepravo preinačeni tužbeni zahtjev se prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Dakle, preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je to tužiteljica učinila podneskom od 4. ožujka 2025. godine je dopuštena.

12. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno članku 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Naime, u ovom postupku među strankama nije sporno da je tužiteljica nastradala neposredno nakon izlaska iz autobusa - vozila tuženika KD Autotrolej d.o.o. u nesreći dana 8. listopada 2017. godine. Ono što je prijeporno jest pitanje na koji način se nezgoda dogodila, kao i je li tuženik KD Autotrolej d.o.o. odgovoran za nastanak štetnog događaja ili je nezgoda posljedica isključive odgovornosti ili suodgovornosti same tužiteljice. Sporan je prema tome i opseg odgovornosti tuženika, pitanje jest i je li odgovornost tuženika solidarna ili ne, kao i što je temelj njihove odgovornosti, odnosno radi li se o odgovornosti zbog štete nastale zbog opasne stvari ili štete temeljem ugovora o prijevozu putnika. Među strankama prijeporna je i visina iznosa neimovinske i imovinske štete, potom je li pravo tužiteljice tražiti naknadu štete zastarjelo, a sporan je i tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

14. Radi razjašnjenja postoji li odgovornost tuženika za prometnu nezgodu, ovaj sud je proveo dokaze saslušanjem tužiteljice i svjedoka CĆ i EĆ, te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. Marku Lakoviću i vještaku sudske medicine prof. dr. sc. Draženu Cuculiću, nakon kojeg je utvrđeno da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu u omjeru od 65 %.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka EĆ i CĆ, razvidno je da imenovani samu nesreću nisu vidjeli pa o njezinom dinamizmu ne mogu govoriti. Međutim, nije sporno da je CĆ presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-270/2019 od 23. veljače 2022. godine proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude u trajanju od dvije godine. Prema izreci citirane presude CĆ, tamo okrivljenik, proglašen je krivim što je dana 8. listopada 2017. godine oko 12,45 sati u Rijeci, upravljajući autobusom marke "MAN" registarske oznake [registarska oznaka] iz smjera Kumičićeve ulice u smjeru Vežice, dolaskom kod kućnog broja 10, nakon zaustavljanja na autobusnoj stanici poradi iskrcavanja putnika, protivno odredbi članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama započeo se uključivati u promet propustivši pritom obratiti pažnju na putnicu OĆ kako bi se ista sigurno iskrcavala i sišla iz autobusa, pa potom prilikom njezina silaska dok još nije u potpunosti izašla iz autobusa, zatvorio vrata i nastavio vožnju, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost putnice, kojom prilikom je imenovanoj s vratima autobusa prikliještio ruku i povlačio istu po kolniku, nakon čega je oštećenica izgubila ravnotežu i prilikom oslobađanja ruke pala na pod, kojom prigodom je stražnjim desnim kotačem autobusa prešao preko njezine desne ruke, pri čemu je oštećenica zadobila otvoreni

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

prijelom desne podlaktice s oštećenjem podlaktične arterije i živaca, odignuće kože desne podlaktice, mnogostruki prijelom desne palčane kosti, prijelome baze od 1. do 4. kosti zapešća desne šake, prijelom baza bližnih članaka IV i V prsta desne ruke, a koje ozljede su osobito teške naravi, dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročio drugoj osobi osobito tešku tjelesnu ozljedu, čime je počinio gore navedeno kazneno djelo.

16. Međutim, s obzirom da tuženici u ovom postupku nisu sudjelovali kao stranke u kaznenom predmetu te su se protivili korištenju prometnog i sudskomedicinskog vještačenja iz kaznenog predmeta, u ovom je predmetu valjalo provesti dokaze radi utvrđenja okolnosti nastanka same prometne nezgode.

17. Nakon održanog očevida lica mjesta, saslušanja tužiteljice i svjedoka EĆ i CĆ, te provedbe prometnog i sudskomedicinskog vještačenja i očitovanja vještaka na primjedbe stranaka, ovaj je sud utvrdio dinamizam nastanka prometne nezgode različit od činjeničnog opisa kaznenog djela sadržanog u gore navedenoj presudi u kaznenom postupku protiv CĆ.

18. Tužiteljica naime tvrdi, da se nezgoda dogodila kada je izlazila iz autobusa tuženika KD Autotrolej d.o.o., kada je vozač zatvorio vrata autobusa prije nego je ona sigurno sišla i odmaknula se od autobusa te joj vratima prikliještio desnu ruku. Nakon toga, autobus je prema tvrdnjama tužiteljice krenuo za ugibališta i počeo je povlačiti, povlačio ju je i po tlu, ona je na neki način uspjela osloboditi svoju ruku iz vrata autobusa te je pala na kolnik kada joj je stražnji desni kotač autobusa pregazio ruku.

19. Analizirajući sve provedene dokaze i materijalne tragove, kao i tahografski listić autobusa, prometni vještak dipl. ing. Marko Laković je naglasio da je tužiteljica izašla na srednja vrata autobusa, a ne zadnja kako tvrdi, što je i logično kada se ima u vidu da je iz fotografija autobusa priloženih državnoodvjetničkom spisu (npr. fotografije broj F8 sačinjene prilikom očevida), razvidno da se zadnji kotač autobusa nalazi prije zadnjih (između zadnjih i srednjih) vrata autobusa, pa je jasno da na taj način, da je tužiteljica izlazila na zadnja vrata, kako kaže, nije moglo doći do gaženja ruke tužiteljice. Prema tome, tako je razjašnjena pozicija izlaska tužiteljice iz autobusa.

20. Nadalje, prometni vještak dipl. ing. Marko Laković je uračunavajući položaj zadnje osovine vozila i mjesto izlaska tužiteljice (na samom autobusnom ugibalištu) istaknuo da se krv na kolniku koja potječe od tužiteljice nalazi na 27,2 metra od početne točke mjerenja, pa je tužiteljica prešla put od 12,65 m od mjesta izlaska iz autobusa do samog pada, a do zaustavljanja, za što je bilo potrebno 5,08 sekundi. Nadalje, istaknuo je i da je od trenutka gaženja ruke tužiteljice do zaustavljanja, autobus prešao dodatnih 9,9 metara u vremenu od 3,38 sekundi, Vještak sudske medicine prof. dr. sc. Dražen Cuculić je pak istaknuo u svom pisanom nalazu i mišljenju da je svaka ozljeda koju je tužiteljica zadobila (otvoreni prijelom desne podlaktice s oštećenjem podlaktične arterije i živca, odignuće kože desne podlaktice, multifragmentarni prijelom desne palčane kosti s oguljenjem kože desne podlaktice i šake u okviru crush ozljede, prijelom distalnog članka drugog prsta, prijelom baze od prve do četvrte zapešćajne kosti, te prijelom krajnjih članaka četvrtog i petog prsta desne šake) predstavljaju svaka za sebe običnu tešku tjelesnu ozljedu, a u svom

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

ukupnom zbiru zbog osobito teškog i trajnog oštećenja funkcije desne podlaktice i šake kvalificiraju se kao osobito teška tjelesna ozljeda. Osim toga, u odnosu na okolnosti i dinamizam nastanka prometne nezgode, vještak sudske medicine je naglasio da su ozljede tužiteljice nastale mehanizmom gnječenja i kidanja, zbog gaženja kotačem autobusa, kao i da je u trenutku pregaženja desne ruke, tužiteljica bila u polegnutom položaju na kolniku ugibališta, pri čemu su desna podlaktica i šaka zahvaćeni rotirajućem kotačem autobusa.

21. Iako je prvotni zaključak i prometnog i sudskomedicinskog vještaka bio da je tijelo tužiteljice povučeno za autobusom sklopljenim krilima srednjih vrata, do čega je moglo doći prignječenjem autobusnim vratima ruke ili ženske torbe koja je bila oko ramena, vještaci su ovu dinamiku događaja izmijenili očitujući se na primjedbe tuženika na raspravi održanoj 14. srpnja 2023. godine.

22. Naime, činjenica je da na tijelu tužiteljice izuzev ozljeda desne ruke nisu evidentirane druge ozljede, i to unatoč tvrdnji tužiteljice da ju je autobus nakon što je vozač zatvorio vrata i na taj način "zarobio" njezinu ruku, krenuo i počeo je povlačiti po kolniku.

23. Suočeni s ovom činjenicom, vještaci su u usmenom očitovanju istaknuli da je u trenutku kretanja autobusa tužiteljica svakako bila u neposrednoj blizini autobusa, jer kako naglašava prof. dr. sc. Dražen Cuculić, da se nalazila na udaljenosti većoj od dužine ispružene ruke, najvjerojatnije u tom slučaju ne bi došlo do nastanka nesreće, kao i da u slučaju da bi autobus vukao tužiteljicu 12 metara, tada bi njezine ozljede bile znatne i na drugim dijelovima tijela, a takvih ozljeda nema, s time što su vještaci dopustili mogućnost i da je u autobusu ostala prikliještena desna ruka ili pak torbica tužiteljice. Vještak prof. dr. sc. Dražen Cuculić je nadalje kazao da dopušta mogućnost i da je tužiteljica izašla iz autobusa i pala nakon što je normalno sišla iz njega, te ju je potom zgazio stražnji desni kotač autobusa. Međutim, istaknuo je da je za to bilo potrebno da se tužiteljica nalazi uz sami autobus, pri čemu je dob tužiteljice od 77 godina u trenutku nezgode i njezino zdravstveno stanje (uznapredovala artroza koljena uz ugrađeno lijevo umjetno koljeno), jesu stanja koja su mogla imati utjecaj na nastanak nezgode te po mišljenju sudskomedicinskog vještaka predstavljaju jedan dokaz da tužiteljica nije bila vučena od autobusa neposredno prije pada na kolnik.

24. Sudskomedicinski vještak prof. dr. sc. Dražen Cuculić, utvrdio je da nije realno za očekivati da bi tužiteljica, u svojoj dobi i tog zdravstvenog stanja, mogla trčati uz autobus, te da on kao vještak sudske medicine ne može odgovoriti zašto je 12,64 metra evidentirana udaljenost od položaja gdje je tužiteljica sišla iz autobusa, do položaja gdje je ruka tužiteljice pregažena, te takvu udaljenost ne može objasniti, na što je prometni vještak odgovorio da je točka izlaska tužiteljice iz autobusa utvrđena temeljem iskaza tužiteljice i tahografskog listića, s time što tahografski listić ne evidentira položaj autobusa, već brzinu i trajanje vožnje i trajanje zaustavljanja, a vještak je podatke o vremenu zaustavljanja autobusa na ugibalištu, duljini i brzini kretanja držao točnim, jer su osim iz tahografskog listića vidljiva i iz dokaza prikupljenih od strane policije. Prema tome, sud naglašava da je iz očitovanja prometnog vještaka jasno razvidno da je autobus tuženika KD Autotrolej d.o.o. zaista kako tvrdi tužiteljica, bio prethodno zaustavljen na stajalištu u Kumičićevoj ulici, a da se nezgoda dogodila nakon što je autobus krenuo sa stajališta i počeo se uključivati u kolnički trak

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

Kumičićeve ulice, obzirom da to potvrđuju i podatci tahografa analizirani po prometnom vještaku.

25. Konačno, vještak sudske medicine Dražen Cuculić je naglasio da je njemu vjerojatnije da je tužiteljici ostala zarobljena ruka ili torbica vratima autobusa, da se tužiteljica potom oslobodila, moguće krenula hodati uz autobus i potom pala, te da je to vjerojatniji scenarij događaja negoli da je tužiteljicu autobus vukao 12 metara jer njezine ozljede to ne pokazuju. Isti vještak naglasio je i da ne može odgovoriti je li moguće da tužiteljica u vremenu od 5,08 sekundi, koliko je proteklo prema nalazu prometnog vještaka od pokretanja autobusa s ugibališta do same nezgode, se oslobodi ili da se vrata autobusa otvore i da autobus pređe put od 12 metara dok se tužiteljica uz njega kreće.

26. Imajući u vidu ovakva utvrđenja prometnog i sudskomedicinskog vještaka, ovaj sud zaključuje da nisu dokazane tvrdnje tužiteljice o tome da bi joj vozač autobusa tuženika KD Autotrolej d.d., prilikom silaska iz autobusa stisnuo desnu ruku vratima autobusa, jer na to ne ukazuje nijedan drugi dokaz doli iskaza tužiteljice.

27. Ruka tužiteljice u svakom slučaju, i prema ocjeni ovoga suda, nije se nalazila pritisnuta vratima autobusa u trenutku kada je autobus krenuo kretati se s ugibališta u Kumičićevoj ulici, jer bi to značilo, kao i što prometni i sudskomedicinski vještak ukazuju, da bi tužiteljica koju bi se na taj način vuklo 12 metara do mjesta gdje će autobus zgaziti njezinu ruku, svakako i po drugim dijelovima tijela (nogama, kuku, glavi i slično), zadobila ozljede koje su morale biti evidentirane u liječničkoj dokumentaciji tužiteljice. Kako takvih drugih evidentiranih ozljeda nema, to ovaj sud zaključuje da nije niti bilo povlačenja tijela tužiteljice autobusom u kretanju, kao što tužiteljica u svom iskazu opisuje. Jednako tako, obzirom da za to nema dokaza, tužiteljica nije dokazala niti da bi vozač autobusa prilikom izlaska u Kumičićevoj ulici, zatvorio njezinu ruku ili torbicu vratima te joj tako onemogućio kretanje. Ukoliko je i vozač CĆ to učinio, tužiteljica je prema mišljenju ovoga suda svakako oslobodila svoju ruku ili torbicu iz vrata autobusa prije nego li je autobus krenuo sa stajališta.

28. Ovaj zaključak suda temelji se na činjenici što je kombiniranim prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeno da je autobus tuženika KD Autotrolej d.o.o. od trenutka silaska tužiteljice iz autobusa do mjesta gdje ju je pregazio, prešao put od 12,64 metara, u vremenu od 5,08 sekundi. Ukoliko se uzme da je brzina hoda prosječnog čovjeka 5 km/h što je općepoznata činjenica, tada je primjenjujući jednako tako općepoznatu formulu o računanju puta s=v/t, razvidno da čovjek u vremenu od 1 sekunde brzinom od prosječno 5000 m u 3600 sekundi koliko sadrži jedan sat, prijeđe oko 1,39 metara i što upravo čini put kojeg je tužiteljica mogla prijeći u jednoj sekundi. To nadalje znači da je tužiteljica u 5 sekundi mogla prosječnom brzinom hoda prijeći svega 6,95 metara, odnosno oko 7 metara, dakle nije se mogla nalaziti na mjestu gdje je autobus zgazio njezinu ruku, 12 metara dalje od mjesta iskrcaja.

29. Čak i uz izuzetno brzi hod, tužiteljica koja je u trenutku nezgode imala 77 godina i umjetno koljeno, po stavu ovoga suda nije mogla postići brzinu veću od 2 metra u sekundi (što je otprilike dva do tri duža koraka odrasle osobe u sekundi), pa je jasno da u nešto tek više od 5 sekundi nije nikako mogla prijeći put od 12 metara do mjesta gdje ju je autobus zgazio (jer bi i prihvaćanjem tog shvaćanja prešla svega 10

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

metara), a pod pretpostavkom da je tužiteljica ruku ili torbicu iz vrata autobusa oslobodila tek u trenutku kada je autobus kretao. Pritom, sud drži da za sve ove izračune nije potrebno niti posebno znanje (izuzev poznavanja osnovnih suodnosa fizikalnih veličina) pa u tom dijelu nije bila potrebna niti dopuna nalaza vještaka.

30. Prema tome, ocjena je ovoga suda da je tužiteljica normalno izašla iz autobusa, sve imajući u vidu da u autobusu u vrijeme nezgode kako i sama navodi, nije bilo puno putnika jer je bila nedjelja. Tužiteljica se nakon silaska iz autobusa po stavu ovoga suda, počela kretati uz autobus za koje vrijeme je autobus još stajao nekoliko sekundi na stajalištu, pri čemu sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da je autobus koji je žurio, nije iskrcao na nogostupu, već na kolniku, kako bi vozač čim prije nastavio vožnju, a i iz razloga što je iza njega dolazio još jedan autobus gradskog prijevoza. Tužiteljica se prema tome, stav je ovoga suda, u tih nekoliko sekundi koliko je autobus od trenutka njezinog iskrcavanja još uvijek stajao na stajalištu, krenula kretati uz autobus prema njegovim prednjim vratima, autobus je potom po zatvaranju vrata krenuo sa stajališta te je počeo skretati ulijevo kako iskazuje i svjedok CĆ, a potvrđuju i podatci tahografa. U tom trenutku, kako se tužiteljica očigledno nalazila uz autobus na duljini kraćoj od duljine ruke, tužiteljica je izvjesno zbunjena i prestrašena tim kretanjem autobusa tik uz njezino tijelo, a i zbog nesigurnosti vlastitog hoda, pala na kolnik, moguće i bez bilo kakvog udarca stražnjeg desnog dijela autobusa u njezino tijelo, što je verzija koju opisuje sudskomedicinski vještak kao vjerojatnu, a potvrđuju i podatci nalaza vještaka prometne struke. Sud stoga zaključuje da kako se autobus nastavio kretati, on je stražnjim desnim kotačem pregazio ruku tužiteljice koja je trenutak prije pala na tlo te joj nanio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji.

31. Iako ovaj način nastanka nezgode nije opisan po tužiteljici, on je po stavu ovoga suda u skladu s materijalnom dokumentacijom te objašnjava na koji je način tužiteljica prešla put od 12 metara od mjesta izlaska iz autobusa do mjesta gdje je pregažena, obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da tužiteljicu autobus, zbog izostanka drugih ozljeda, svakako nije vukao po cesti, a ona sama, sa rukom zarobljenom u vratima, za njime zasigurno nije mogla trčati, kako to navode i vještak sudske medicine i prometni vještak. Osim toga, ova verzija događaja pojašnjava i kako to da se tužiteljica ipak i nakon 12 metara od iskrcavanja nalazila uz autobus, te pojašnjava na koji način je tužiteljica uspjela preći put od 12 metara. Tužiteljica naime, to svakako nije mogla učiniti u vremenu od 5 sekundi, no znatno lakše je to primjerice mogla učiniti u vremenu od dvije ili tri sekunde više, s time što se strankama ukazuje da je već vještak Srećko Hlišč u kaznenom, odnosno državnoodvjetničkom postupku koji mu je prethodio, ukazivao strankama da je autobus na stajalištu stajao 13 sekundi prema tahografu, no o čemu se posebno u kaznenom postupku nije raspravljalo jer se utvrđenim prihvatila verzija iz iskaza tužiteljice. Dakle, kao što ukazuje i vještak sudske medicine prof. dr. sc. Dražen Cuculić, do nezgode je moglo najvjerojatnije doći tako što je po iskrcavanju iz autobusa tužiteljica hodala uz autobus, a onda u nekom trenutku pala na kolnik i kada joj je autobus pregazio ruku.

32. Činjenica što je sud u postupku utvrdio drugačiji dinamizam nastanka nezgode nego što to opisuje tužiteljica, ne znači pritom da tužiteljica svjesno govori neistinu kada opisuje nesreću. Naime, sud naglašava da je tužiteljica nesreću doživjela u dobi od 77 godina i to na način da je autobus pregazio njezinu ruku i šaku, da je uslijed ozljede zadobila više teških tjelesnih ozljeda, odnosno da one u svojoj ukupnosti

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu. Tužiteljica koja je odmah neposredno nakon nesreće morala trpjeti intenzivnu i jaku bol, koja se iznenada od pozicije samostalne i pokretne korisnice gradskog autobusa, našla teško ozlijeđena, ležeći na kolniku, sa zgnječenom rukom, teško oštećenih kostiju i kože, po stavu ovoga suda u tim okolnostima izuzetnog stresa moguće da se i ne sjeća točno svih okolnosti nezgode već govori o po njoj vjerojatnom slijedu događaja, posebno kada se ima u vidu da je u kratkom vremenu podvrgnuta višestrukim operativnim zahvatima i snažnoj medikamentoznoj terapiji.

33. S druge strane, sama činjenica što se u medicinskoj dokumentaciji tek nakon šest mjeseci spominje da bi tužiteljica zadobila ozljede na način da joj je autobus zgazio ruku, također nije relevantna, već upravo protivno, potvrđuje zaključak suda o tome da tužiteljica nije u cijelosti mogla opisati tijek nezgode. Naime, u prvom nalazu liječnik koji je sastavljao nalaz upisao je da je do nezgode došlo kada su joj vrata autobusa prilikom izlaska stisnula desnu podlakticu, nakon čega je pala na tu ruku, no jasno da se i neovisno o tome je li tužiteljica rekla liječniku upravo ovu verziju događaja, liječnik u Hitnoj kirurškoj ambulanti koji je sačinio nalaz od 8. listopada 2017. godine, nije bavio načinom ozljeđivanja tužiteljice već saniranjem posljedica ozljede. Kasniji nalazi iste bolnice KBC Rijeka samo prepisuju, tj. kopiraju mehanizam nastanka ozljede koji je upisan u prvom nalazu, no što i nije bitno jer liječnici koji su liječili tužiteljicu nisu se ni bavili, niti su se očekivano kod tužiteljice interesirali o mehanizmu nastanka ozljede, već su nastojali omogućiti tužiteljici povrat funkcije desne ruke. S druge strane, ozljede koje je tužiteljica pretrpjela nedvojbeno su nastale gaženjem ruke tužiteljice, a ne padom kako navodi tuženik Euroherc osiguranje d.d., jer to dokazuju tragovi krvi na kotaču autobusa, te opis ozljeda tužiteljice koje su nastale gnječenjem i kidanjem tkiva ruke koje su mogle nastati jedino pregaženjem kotačem autobusa, sve kako to detaljno opisuje prof. dr. sc. Dražen Cuculić u svom nalazu i mišljenju.

34. S obzirom da je utvrđeno da se ozljeda tužiteljice dogodila nakon što se ona iskrcala iz autobusa, valjalo je ocijeniti ima li tužiteljica i dalje status putnika, a što je relevantno za ocjenu osnova odgovornosti tuženika.

35. Za ocjenu ima li tužiteljica i dalje status putnika u autobusu, odlučno jest je li nesreća koja se dogodila, uzročno vezana s putovanjem tužiteljice autobusom, od kakve je okolnosti to što se nezgoda dogodila u neposrednoj blizini mjesta na kojem se tužiteljica iskrcala (12 metara dalje), a valjalo je cijeniti i od kojeg je značaja da je nezgodu uzrokovao upravo predmetni autobus u vlasništvu tuženika KD Autotrolej d.o.o., u kojem je tužiteljica putovala i iz kojeg se iskrcala nekoliko sekundi prije.

36. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 34. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine br. 82/13, na snazi u trenutku nastanka nezgode) određeno je da je putnik osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu, a definiciju putnika u javnom prijevozu sadrži i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, na snazi u trenutku nastanka nezgode, dalje: ZOOP) koji u članku 18. stavku 1. kazuje da se putnicima smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li već kupile voznu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su namjeravale putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

prijevoznom sredstvu. Nadalje, i odredbom članka 697. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, na snazi u vrijeme nastanka štete, dalje: ZOO) propisano je da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

37. Stoga je tumačeći pojam putnika u javnom prijevozu, sud se priklonio sadržaju članka 18. stavka 1. ZOOP i članka 697. stavka 1. ZOO te tumačenju sudske prakse, prema kojem je putnik ne samo osoba koja se nalazi u vozilu javnog prijevoza, odnosno prevozi se uz naknadu, već se putnikom u javnom prijevozu smatra svaka osoba koja nezgodu doživi u neposrednoj vezi s prijevozom koji tek ima započeti (npr. osoba koja se nalazi na stajalištu), odnosno koji je neposredno završio. Na ovo upućuje i sudska praksa poput presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev x 878/2011 od 19. ožujka 2013. godine (donesena doduše za vrijeme važenja Zakona o osiguranju objavljenog u "Narodnim novinama" br. 9/94 koji je sadržavao definiciju putnika), kao i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2638/1998 od 4. srpnja 2002. godine i Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-247/23 od 27. svibnja 2025. godine, gdje je u sličnoj pravnoj situaciji osiguranik tamo tuženika, komunalnog društva za prijevoz putnika, proglašen odgovornim za naknadu štete putnici kojoj su vrata autobusa prvo zahvatila nadlakticu lijeve ruke, a nakon što je vozač nakratko zaustavio autobus, te kada je tužiteljica sišla iz autobusa, dalje nastavio vožnju, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike, zbog čega je zadnjim desnim bočnim dijelom autobusa udario u tamo tužiteljicu koja je pala na tlo i tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede.

38. Ocjena je ovoga suda da je tužiteljica prema tome, imala i u trenutku nezgode status putnika u vozilu, jer se neposredno prije iskrcala iz autobusa, samo mjesto gaženja ruke tužiteljice dogodilo se na kraju autobusnog stajališta, u posebnoj traci namijenjenoj za stajanje autobusa gradskog prijevoza te ukrcaj i iskrcaj putnika (vidljivo iz fotografije F4 sačinjene prilikom očevida), a osim toga, i samu radnju gaženja tužiteljice počinio je autobus gradskog prijevoza iz kojeg se tužiteljica neposredno prije iskrcala. Kako između kretanja tužiteljice i nastanka štete, te zaustavljanja autobusa na stajalištu, iskrcaja tužiteljice te kretanja vozača autobusa bez prethodne provjere može li stajalište napustiti na siguran način postoji jedinstvena povezanost, to je zaključak ovog suda da između ovih događaja egzistira jasna uzročna veza, pa je opravdan zaključak da je tužiteljica u trenutku nesreće još uvijek imala svojstvo putnika.

39. Podredno, strankama se ukazuje da je tužiteljica sve i da je navedeni zaključak suda pogrešan, svakako imala svojstvo oštećenika, treće osobe, prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i Zakonu o obveznim odnosima, pa bi odgovornost tuženika proizlazila i iz ovog osnova, no koji se neće obrazlagati u ovoj presudi s obzirom na utvrđeno svojstvo tužiteljice kao putnice u javnom prijevozu.

40. Ipak, u pravu su tuženici kada ukazuju da u konkretnom slučaju postoji i suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja.

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

41. Naime, ocjena je ovoga suda da tužiteljica nakon izlaska iz autobusa nije uložila dužnu pažnju da se čim prije odmakne od autobusa te krene prema nogostupu (koji je doduše, kako je vidljivo na dostavljenim fotografijama sačinjenim prilikom očevida, bio zakrčen na njemu parkiranim vozilima), već je hodala uz autobus, po kolniku, znajući da će vozač autobus zasigurno uskoro pokrenuti kako bi nastavio dalje s vožnjom. S druge strane, vozač tuženika KD Autotrolej d.o.o. lakomisleno je pokrenuo autobus s ugibališta bez da je prethodno utvrdio da to može učiniti bez opasnosti za putnike koji su iz autobusa izašli, odnosno za druge osobe i vozila. Naime, da je vozač tuženika CĆ pričekao da se tužiteljica odmakne od autobusa na udaljenost dulju od dužine ruke, signalizirao joj glasom, zvukom ili na drugi način da je potrebno da se pomakne, tada do nezgode ne bi zasigurno došlo, kako to upućuje i sudskomedicinski vještak.

42. Odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, na snazi u trenutku nastanka nezgode, dalje: ZSPC) određeno je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1., vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (članak 43. stavak 2. ZSPC), a propuštanje vozača da to učini predstavlja prekršaj kažnjiv člankom 43. stavkom 3. ZSPC.

43. Prema tome, imajući u vidu postojanje protupravnosti u postupanju tužiteljice, kao i protupravnosti u postupanju vozača autobusa CĆ, ovaj sud ocjenjuje postojanje suodgovornosti tužiteljice u omjeru od 35 %, dok je za preostalih 65 % za nastanak nezgode odgovoran vozač tuženika KD Autotrolej d.o.o.

44. Pritom, sud je osobito cijenio što je vozač autobusa znao da je tužiteljica osoba starije životne dobi te se očekivano nesigurnije kreće. Vozač je s obzirom da se u autobusu nalazilo jako mali broj putnika, imao povećanu mogućnost procjene kretanja i karakteristika samih putnika, pa iako je znao da je iza njega na istom ugibalištu stao još jedan autobus gradskog prijevoza, morao je nakon iskrcavanja putnika iz vozila, pogledom u retrovizor uvjeriti se da su svi putnici izašli iz vozila te da se nalaze na sigurnoj udaljenosti od vozila, kao što to navodi i prometni vještak Marko Laković. Ovo osobito stoga što je vozač započeo s manevrom skretanja na lijevu kolničku traku i izlaska iz područja autobusnog ugibališta. Da je vozač CĆ učinio sve navedene radnje uočio bi tužiteljicu kako se kreće u autobus te bi ili odgodio pokretanje autobusa dok se tužiteljica ne odmakne, ili bi pak upozorio na neki način tužiteljicu (glasom, trubom) na potrebu da se od autobusa odmakne. U svakom slučaju, čak i da se tužiteljica nalazila u području gdje je vozač ne može vidjeti u retrovizoru (u tzv. mrtvom kutu), vozač je bio svjestan da je svega nekoliko sekundi prije iskrcao tužiteljicu iz autobusa, te je morao pričekati dok se ne uvjeri da je tužiteljica na sigurnoj udaljenosti od autobusa.

45. Tužiteljica je ozljede zadobila kao putnica autobusa tuženika KD Autotrolej d.o.o. koji je osiguran kod tuženika Euroherc osiguranje d.o.o., pa se temeljem Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15, na snazi u vrijeme

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

nastanka štete) i Zakona o obveznim odnosima smatra trećom osobom, odnosno putnikom u javnom prometu, a tuženik za štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Naime, gore citiranim člankom 697. stavkom 1. ZOO određeno je da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući i vrijeme ulaska i izlaska iz vozila, kako u slučaju naplatnog tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan nadoknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Dakle, razlozi zbog kojih se prijevoznik može osloboditi odgovornosti jesu isključivo radnja putnika ili viša sila. Odštetna odgovornost tuženika proizlazi i po principu objektivne odgovornosti temeljem članka 1063. ZOO, koje odgovornosti se vlasnik stvari može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao niti izbjeći ni otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a) jer je autobus u kretanju svakako opasna stvar. S druge strane, odgovornost tuženika Euroherc osiguranje d.d. za nastalu štetu proizlazi iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 105 spisa) što ju je sklopio s tuženikom, a radi obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode, s time što nije sporno da je tuženik i osiguravatelj autobusa tuženika prema policama obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama (police na listu 113 spisa), pa bi odgovarao i temeljem članka 20 stavka 1. ZOOP koji određuje da putnik kojem se dogodi nesretni slučaj ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojega je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.

46. Tuženik KD Autotrolej d.o.o. kao prijevoznik i tuženik Euroherc osiguranje d.d. kao osiguratelj, odgovaraju solidarno za štetu tužiteljici, jer tuženica osnovano može tražiti isplatu cjelokupne štete od bilo kojeg tuženika, pa je prigovor tuženika Euroherc osiguranje d.d. u tom dijelu neosnovan.

47. S druge strane, radi utvrđivanja visine štete, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, specijalistu kirurške ortopedije koji je pojasnio da je tužiteljica kao posljedicu nezgode pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu – višekomadni otvoreni prijelom desne palčne kosti sa opsežnim oštećenjem kože podlaktice, prijelom baze I do IV kosti doručja desne šake i prijelom baze proksimalne falange IV i V prsta desne šake. Vještak je pojasnio da je tužiteljica odmah po ozljedi transportirana u KBC Rijeka radi hitnog operativnog zahvata, da su tijekom hospitalizacije na Zavodu za traumatologiju učinjeni dodatni operativni zahvati, potom da je tužiteljica hospitalizirana na Zavodu za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju do 8. studenog 2017. godine gdje je ponovno podvrgnuta operaciji u vidu debridmana i pokrivanja defekta podlaktice kožnim transplantatima. Opisao je i da je tužiteljica iznova hospitalizirana na Zavodu za traumatologiju od 26. veljače do 27. veljače 2018. godine, radi odstranjenja vanjskog fiksatora, s time što je od 24. travnja do 15. svibnja 2018. godine realizirala stacionarnu fizikalnu terapiju u Rovinju. Opisao je cjelokupni tijek liječenja tužiteljice, proveo njezin pregled, utvrdivši da tužiteljica subjektivno navodi manje-više stalne bolove u području prvenstveno desnog ručnog zgloba, manje šake, različitog intenziteta ovisno o fizičkoj aktivnosti i funkcijskom opterećenju, kao i kod promjene vremena. Klinički je opisao da je kod tužiteljice prisutan anatomsko- morfološki dominantan deformitet područja distalne podlaktice, odnosno ručnog zgloba i manje šake, uz vidljiv ožiljak na ulnarnoj strani podlaktice u dužini od 18 cm, umjerene uočljivosti, te dva punktiformna ožiljka od pinova vanjskog fiksatora. U

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

području ručnog zgloba evidentirao je kliničke znake posttraumatskog oštećenja pripadajućeg distalnog radioulnarnog zgloba s jakom prominencijom stiloidnog nastavka ulne i palpatornom bolnošću, uz pozitivan fenomen tipke, a u području dorzuma desne šake površinski ožiljak, slabijeg tonusa i trofike, veličine 9 x 6 cm, vezan uz slobodni kožni transplatat nastao uzimanjem kože s desne natkoljenice. Opisao je i da je dorzum šake otečen za 1,5 cm kao posljedica sanacije prijeloma metakarpalnih kostiju, dok su prsti tužiteljice deformirani i otečeni, puls je oslabljen uz hipoesteziju prva tri prsta ruke. Dorzalnu fleksiju tužiteljica izvodi samo do 30 stupnjeva, volarnu do 40, radijalna devijacija je 25 stupnjeva, a ulnarna 30 stupnjeva. Što se pak tiče same šake, vještak dr. Željko Cesarec je naglasio da je kod tužiteljice prisutan otok prstiju desne šake s posljedičnom kontrakturom drugog do petog prsta, tako da pri formiranju šake vrh jagodice prstiju odstaje od dlana za oko 3 cm. Opozicija palca je polovična, a GMS je procijenjen na 2/5, s time što je tužiteljica dominantno dešnjakinja, a otežano izvodi test hvataljke.

48. U svom mišljenju, dr. Željko Cesarec je pojasnio da je stanje tužiteljice definirano 18. srpnja 2018. godine kada datira zadnji nalaz traumatologa koji govori u prilog kontinuiranog liječenja, dok je pregledom za potrebe vještačenja utvrđena kontraktura desnog ručnog zgloba, generalno srednjeg stupnja, uz opisane promjene oštećenja distalnog radioulnarnog zgloba, potom kombinirana kontraktura prstiju šake, praktički srednjeg stupnja, bazirana s posttraumatskim koštanim i neurološkim promjenama, značajna redukcija GMS dominantne desne šake, kao i opisane promjene što se odnose na lokalno stanje kože i muskulature i uslijed čega je značajno narušena funkcionalnost, prvenstveno hvat šake kao efektornog organa, što uz ostale promjene utječe na umanjenje opće životne aktivnosti.

49. Naime, vještak je istaknuo da opisane promjene otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života u različitom obujmu, ovisno o aktivnosti tužiteljice. Tužiteljica ne može sama obavljati teže i zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva, a živi sama. Tako ne može dizati i prenositi teže terete, slabost desne šake smeta je i u svakodnevnim aktivnostima poput pospremanja stana, nabavci i nošenju namirnica i sličnih aktivnosti, kao i održavanja cjelovite higijene, toalete, oblačenja, obuvanja i slično, neovisno o kompenzacijskim sposobnostima vezanim uz angažman lijeve ruke. Stoga vještak je procijenio da je opća životna aktivnost tužiteljice umanjena za 21-23 %, upravo zbog toga što tužiteljica živi sama, a zbog slabosti desne ruke otežano joj je obavljanje svakodnevnih poslova. Navedeni zaključak vještaka prihvaća i ovaj sud, jer je i sama tužiteljica (što je vještak potvrdio) u svom stranačkom iskazu potvrdila da nakon nezgode ima poteškoća u obavljanju svakodnevnih radnji, da primjerice ne može sama niti odrezati nokte, pa kada se ima u vidu da je tužiteljica dešnjakinja, a da joj je zbog znatnog gubitka funkcije desne ruke otežano oblačenje, nošenje stvari, kuhanje, održavanje čistoće prostora, vlastita toaleta i slično, dakle brojnim svakodnevnim aktivnostima, to je jasno da je riječ o takvom umanjenju opće životne aktivnosti koje je značajno i u koje je vještak i po stavu suda, ocijenio u ispravnoj mjeri.

50. Procjena je vještaka dr. Željka Cesarca da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 do 8 dana, vezano za neposredno razdoblje po traumi i razdoblje po obavljenim terapijskim postupcima, s obzirom na višestruke operativne zahvate koji su izvršeni u različitim vremenskim razdobljima. Tu ocjenu vještak je utemeljio na kraćem bolničkom dijelu liječenja i dijelu pri dolasku na kućnu njegu.

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

Bolove srednjeg intenziteta vještak procjenjuje u trajanju od 30 do 35 dana i oni su bili vezani uz neposredne, kasnije faze po operacijama, prve prijevoje i početne faze opterećenja i mobilizacije ozlijeđenih regija desnog ručnog zgloba i šake. Mišljenje je vještaka da su bolovi slabijeg intenziteta mogli potrajati, odnosno javiti se unutar dužeg vremenskog razdoblja vezano uz kasnije razdoblje liječenja, sanaciju prijeloma, progresivno opterećenje, mobilizaciju kontraktnih zglobova i brojne neugodnosti tijekom liječenja (RTG, MSCT i EMNG obrade, vađenje šavova, injekcije) i to u vremenu od 2,5 do 3 mjeseca, dok bolovi povremenog karaktera ulaze u stavku brojčanog iskaza trajnog umanjenja opće životne aktivnosti vezanog isključivo za trajne posljedice predmetne ozljede ručnog zgloba i šake.

51. Očitujući se o duljini i intenzitetu straha, vještak dr. Željko Cesarec je procijenio da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog sata, vezan za specifične okolnosti nastanka nezgode, potom sekundarni strah koji je trajao 4 do 5 dana i koji se manifestirao kao akutna reakcija na stres, zadobivene ozljede, potrebu višekratnih operativnih zahvata i postupke oko istih. Sekundarni strah srednjeg intenziteta je prema vještaku trajao 15 do 20 dana kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivene ozljede i okolnosti liječenja, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta potrajao oko 2 do 2,5 mjeseca, kao realno razdoblje zabrinutosti za krajnje trajne posljedice, odnosno produžene reakcije na stresnu situaciju poput straha od vožnje i slično. Naglasio je i da kod tužiteljice postoji naruženje srednjeg stupnja s obzirom na deformitet šake i desne ruke, kao i ožiljke od operativnih zahvata i fiksatora koje su različito uočljive trećim osobama, ovisno o godišnjem dobu i odjeći.

52. Konačno, vještak je procijenio i da je tužiteljica kroz prva 3 do 3,5 mjeseca, u vremenu od dolaska na kućnu njegu, nakon operativnog zahvata do stacionarne rehabilitacije, imala potrebu potpunog, odnosno značajnijeg rasterećenja desne ruke, u to vrijeme imala je i ugrađene vanjske fiksatore, pa je imala potrebu nestručne pomoći kroz 3-4 sata dnevno, a za određeni dio svakodnevnih aktivnosti kao što je obavljanje cjelovite toalete, higijene, obuvanja, oblačenja, odlazaka na kontrole i slično. U daljnjem pak vremenskom razdoblju od 1,5 do 2 mjeseca, tužiteljica je imala potrebu nestručne pomoći u trajanju od oko dva sata dnevno, za nešto zahtjevnije svakodnevne aktivnosti, s obzirom na slobodniji režim i progresivno opterećenje ozlijeđenog uda. Vještak je mišljenja da je tužiteljica zbog karaktera ozljeda i okolnosti liječenja koji su iziskivali višekratne operativne zahvate, imala nešto veću potrebu konzumacije hrane bogate vitaminima, proteinima i slično, a u odnosu na stanje zdrave osobe, i to u vremenu od 1,5 do 2 mjeseca. Što se pak tiče troškova liječenja, kako je tužiteljica u vrijeme nezgode imala dopunsko osiguranje, to troškovi liječenja idu na teret HZZO, dok što se tiče troškova puta, ocjena je vještaka da je prvih pet ambulantnih pregleda iziskivalo prijevoz druge osobe, kao i jedan ciklus ambulantne fizikalne terapije, dok ostali pregledi i kasnije ambulantna fizikalna terapija mogli su biti realizirani i korištenjem javnog prijevoza, uz osiguranje određenih uvjeta kao što je sjedeće mjesto, a dodatno uzimajući u obzir i kronološku dob tužiteljice i ranije operativne zahvate koji nisu u uzročnoj vezi s nezgodom.

53. Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Željka Cesarca, stranke nisu imale primjedbi, s time što je tuženik Euroherc osiguranje d.d. nespornim učinio da je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet u iznosu od 15 % prema Tablicama ovog

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nezgode, i zbog čega na ovu okolnost nije bilo potrebno dodatno očitovanje vještaka.

54. I ovaj je sud nalaz i mišljenje vještaka Željka Cesarca cijenio objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke. Vještak je nalaz i mišljenje izradio pregledom medicinske dokumentacije te pregledom tužiteljice, njegovo vještačenje logično je i prihvatljivo, a stranke nisu iznijele nikakve prigovore vještačenju.

55. Odredbom članka 19. stavka 1. i 2. ZOO, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

56. Člankom 1100. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, dok je odredbom članka 1095. ZOO- a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

57. Stoga, u odnosu na tužiteljicu, a s obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka o pretrpljenim fizičkim bolovima (jakim u trajanju od sedam do osam dana, srednjim u trajanju od 30-35 dana i slabim u trajanju od dva i pol do tri mjeseca) te cijeneći dužinu trajanja i intenzitet istih, ovaj sud smatra da bi tužiteljici u slučaju postojanja isključive odgovornosti tuženika pripadala pravična novčana naknada s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.300,00 EUR. Pritom, sud je prihvatio nalaz vještaka koji je obrazložio da je bol jakog intenziteta tužiteljica trpjela 7 do 8 dana, vezano uz faze neposredno nakon više operativnih zahvata kojima je bila podvrgnuta, bolove srednjeg intenziteta od 30 do 35 dana vezano uz kasnije, neposredne faze po operacijama, prve prijevoje rane, početak mobilizacije i početno opterećenje ruke, kao i okolnosti što je slabe bolove trpjela u trajanju od daljnja dva i pol do tri mjeseca vezano uz kasnije razdoblje liječenja, sanaciju prijeloma, postupno progresivno opterećenje, te brojne neugodnosti tijekom liječenja (česta RTG obrada, MSCT i EMNG obrada, vađenje šavova, injekcije pretrage i slično). Pritom, vještak je i prema stavu ovoga suda u odnosu na duljinu i trajanje bolova jasno obrazložio, a navedeno je i logično kada se ima u vidu da je tužiteljica u nezgodi pretrpjela višestruke teške tjelesne ozljede zbog kojih je bila na više operativnih zahvata repozicija zgloba, potom na zahvatu transplantacije kože, a operativno je liječena i radi vađenja vanjskih fiksatora, pa i po stavu ovoga suda, ocjena fizičkih bolova tužiteljice iskazana po vještaku čini razumljivom, logičnom i jasno obrazloženom.

58. Iz nalaza vještaka dr. Željka Cesarca u pogledu straha proizlazi da je tužiteljica pretrpjela strah jačeg intenziteta jedan sat po nezgodi, a vezan uz stres

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

doživljen mehanizmom nastanka ozljede, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 4 do 5 dana, koji je nastao kao neposredna reakciju na stresnu situaciju, spoznaju o težini ozljede, potrebu višekratnih operativnih zahvata, te postupke oko operacija. Ovaj sud prihvaća kao objektivno i mišljenje vještaka o sekundarnom strahu srednjeg intenziteta koji je kod tužiteljice trajao 15 do 20 dana, kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivenu ozljedu i okolnosti liječenja, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao oko 2 do 2,5 mjeseca, kao produžena reakcija na stresnu situaciju, odnosno zabrinutost za krajnje trajne posljedice predmetne ozljede i okolnosti liječenja. Vještak je jasno i u tom dijelu obrazložio razloge svog mišljenja potkrijepivši ih brojnom medicinskom dokumentacijom tužiteljice koja se odnosi na saniranje posljedica ozljede, a što i ovaj sud drži objektivnim, prije svega imajući u vidu brojnost operativnih zahvata, opseg fizikalne terapije, postupke kojima je tužiteljica bila izložena (imobilizaciji, operacijama, ugradnji i potom vađenju fiksatora, transplantaciji kože zbog nekroze kožnog tkiva). Dugotrajnost saniranja posljedica ozljede kao i komplikacije liječenja koje su rezultirale višekratnim operacijama, kod svakog prosječnog čovjeka izazvali bi ozbiljnu i trajnu uznemirenost i strah za vlastito zdravlje i ishod liječenja, u etapama i stupnjevima kako to vještak opisuje, tim više što je tužiteljica nesreću doživjela kao aktivna 77-godišnja osoba, koja je dotad sama obavljala kućanske poslove, brinula se o vlastitim životnim potrebama, a nesreću je i doživjela kada se sama vozila gradskim autobusom. Sve navedene okolnosti prema stavu ovoga suda ukazuju da je pravičnu novčanu naknadu za strah valjalo odrediti u iznosu od 2.500,00 EUR.

59. Što se pak tiče naruženja tužiteljice, sud je i u tom dijelu prihvatio nalaz medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca koji je istaknuo da je tužiteljica pretrpjela naruženje srednjeg stupnja zbog postoperativnih ožiljaka desne ruke dužine 18 cm, koji je umjereno uočljiv drugim ljudima, kao i dva punktiformna ožiljka o pinova vanjskog fiksatora. Osim toga, i sama desna ruka tužiteljice je deformirana, uz prisutnu ulnarnu devijaciju za 5 do 10 stupnjeva, otečenu šaku, deformirane i otečene prste, a i na području dorzuma desne šake vidljiv je površinski ožiljak veličine 9 x 6 cm, vezan uz slobodni kožni transplatat nastao uzimanjem kože s desne natkoljenice. Takvi brojni deformiteti i ožiljci desne ruke, vidljivi su drugim osobama, posebice u toplije doba godine kada tužiteljia nosi kratke rukave. Ožiljak od 18 cm, naime, kao što se i sam su uvjerio prilikom održavanja očevida, nemoguće je ne primijetiti, a i bez pozornijeg promatranja desne ruke tužiteljice, može se uočiti deformitet prstiju i otečenost ruke. Navedene okolnosti povezane s postojanjem i drugih postooperativnih ožiljaka, ožiljaka od transplatata kože, dovodi do ocjene o postojanju srednjeg stupnja naruženosti uočljivog trećima, zbog čega tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada od 3.000,00 EUR.

60. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljice izraženo smanjenje opće životne aktivnosti od 21 % do 23 %. Naime, vještak je istaknuo da zdravstveno stanje desne ruke tužiteljice i opisane promjene otežavaju tužiteljici obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života u različitom obujmu. Vještak je nadalje obrazložio i aktivnosti svakodnevnog života u kojima se očituje otežavano obavljanje radnji, poput zahtjevnijih aktivnosti kao što je pospremanje stana, nošenje tereta, što svakako prema ocjeni suda utječe i na mogućnost tužiteljice da u jednom navratu, nabavi sve potrebne namirnice i druge potrepštine. Otežane su joj i ostale aktivnosti kao što su održavanje cjelovite higijene, oblačenje, obuvanje, odnosno obavljanje svakodnevnih aktivnosti u i oko kućanstva. Pritom, sud upućuje

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

stranke da iako je nezgodu tužiteljica doživjela u starijoj životnoj dobi, ona je sve do nesreće samostalno funkcionirala u smislu obavljanja kućanskih poslova, kuhanja, nabavke hrane, kretanja i brige o sebi, samostalno se kretala gradom, koristila javni prijevoz, te da i sada, usprkos nesreći, nastoji i dalje brinuti sama o svojim potrebama i živi sama. Zaključak vještaka temeljen je na medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice kojim je utvrđeno postojanje svih opisanih elemenata na koje se vještak poziva, pa sud prihvaća ocjenu vještaka o stupnju umanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice od 21-23 % te joj za ovako umanjenu opću životnu aktivnost pripada pravična novčana naknada od 3.000,00 EUR.

61. Prema tome, tužiteljici bi u slučaju potpune odgovornosti tuženika, na ime nastale neimovinske štete za povredu prava osobnosti, primjenom članka 1100. ZOO, kao i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl. br. Su- IV-47/2020-5, pripadala pravična novčana naknada od 11.800,00 EUR.

62. Osim toga, tužiteljici bi u slučaju potpunog uspjeha u sporu pripadala i naknada za trajni invaliditet kao posljedicu nesretnog slučaja, koju osnovano potražuje od tuženika Euroherc osiguranja d.d. u iznosu od 1.592,67 EUR na ime 15 % trajne invalidnosti. Naime, tuženik Euroherc osiguranje d.d. je nesporno s tuženikom KD Autotrolej d.o.o. imao sklopljenu i policu osiguranja putnika u prijevoznom sredstvu broj 804037057 od posljedica smrti i trajnog invaliditeta, s osiguranom svotom od 80.000,00 kn za trajni invaliditet. Kako tuženik Euroherc osiguranje d.o.o. ne spori da je kao posljedica nezgode kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet u omjeru od 15 %, to bi tužiteljici, ne uzimajući u obzir njezinu suodgovornost u nastanku nezgode pripadalo 1.592,67 EUR kao 15 % osiguranog iznosa za trajni invaliditet.

63. S druge strane, vještak je utvrdio da je tužiteljica imala potrebu za nestručnom pomoći i njegom u trajanju od tri do tri i pol mjeseca (u fazi kućnog liječenja nakon operacija do odlaska na stacionarnu rehabilitaciju) u trajanju od 3 do 4 sata dnevno za određene svakodnevne aktivnosti u i oko kućanstva (higijena, toaleta, oblačenje, obuvanje, kućanski poslovi, vožnja na preglede i slično), a dalje je takva potreba postojala u vremenu od jedan i pol do dva mjeseca u trajanju od oko 2 sata dnevno uslijed slobodnijeg režima, postupnog povećanja opterećenja i slično. Tužiteljici je prema tome bila potrebno ukupno 540 sati nestručne pomoći i njege što uzimajući u obzir od tužiteljice predloženu satnicu osoba koje se bave pružanjem usluga pomoći u domaćinstvu u visini od 5,00 EUR po satu, a što i sud smatra minimalnom cijenom te usluge, i zbog čega je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici s tog osnova ukupno 2.700,00 EUR. Iznos satnice nestručne pomoći i njege sud je ocijenio po slobodnoj ocjeni, s time što valja istaknuti kako je cijena od 5,00 EUR za jedan sat nestručne pomoći kako to navodi i tužiteljica, prevladavajuća u novijoj sudskoj praksi, obzirom da je riječ i o općepoznatoj činjenici, pa za utvrđivanje ove okolnosti nije potrebno provođenje vještačenja.

64. Djelomično je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova puta i liječenja. S ove osnove tužiteljica potražuje 500,00 EUR. Osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatom 47,48 EUR / 360,00 kn za EMNG ruku koji je i vještak ocijenio potrebnim za liječenje, a prema dostavljenom računu Medico poliklinike. Osim toga, osnovano je i potraživanje tužiteljice s osnova taksi prijevoza u ukupnom iznosu od 178,18 EUR / 1.342,50 kn, a prema računima taksi prijevoznika dostavljenim uz tužbu. Pritom, sud

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

je ocijenio imajući u vidu dob tužiteljice u vrijeme odlazaka na preglede i fizikalne terapije, da je tužiteljica imala potrebu za angažiranjem taksi prijevoznika ne samo za odlaske na prvih pet liječničkih kontrola po otpustu iz bolnice, već je opravdano koristila taksi prijevoz za odlaske i dolaske s fizikalne terapije, odnosno opravdanim je smatrao sva 53 dostavljena računa odlaska i dolaska taksijem u rasponu od 20,00 do 32,00 kn. Naime, tužiteljica je očekivano osjećala strah i nesigurnost prilikom vožnje autobusom, njezina desna ruka koja je inače dominantna, teško je ozlijeđena u prometnoj nezgodi, pa je očekivano i s obzirom na dob tužiteljice od 77, odnosno 78 godina, nemogućnost da se tužiteljica čvršće prihvati za držače za putnike prilikom vožnji autobusom, potom činjenica da je tužiteljici nemoguće računati da će joj biti osigurano sjedeće mjesto, ukazuju da je tužiteljica imala potrebu korištenja taksi prijevoza za posjete liječnicima i odlaske na ambulantnu fizikalnu terapiju. Što se pakt tiče korištenja gelova, krema i pripravaka za rast kostiju, vještak Željko Cesarec nije u svom nalazu i mišljenju notirao da bi tužiteljica imala i taj trošak kao opravdan, izuzev pripravaka na teret HZZO, pa je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice neosnovan. Tužiteljica bi dakle, da je u cijelosti uspjela u sporu, ostvarila na ime troškova puta i liječenja ukupno 225,66 EUR.

65. Osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova pojačane prehrane od 200,00 EUR, obzirom da je stalni sudski vještak traumatološke struke dr. Željko Cesarec, istaknuo da je tužiteljica s obzirom na karakter svojih ozljeda, imala pojačanu potrebu konzumacije hrane bogate vitaminima, proteinima i slično, u odnosu na zahtjeve zdrave osobe. Ovo mišljenje vještaka prihvaća i ovaj sud kao logično, posebice kada se imaju u vidu brojni prijelomi kostiju koje je tužiteljica pretrpjela, kao i značajno oštećenje kože, nekrozu rane zbog čega ju je bilo potrebno čistiti, potrebu presađivanja kože na ozlijeđenu ruku itd. Kako je ta potreba kod tužiteljice trajala u razdoblju od 1,5 do dva mjeseca po vještaku, sud cijeni da zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 200,00 EUR nije pretjeran, jer bi oko 100,00 EUR mjesečno bio minimalni iznos potreban za pribavu kvalitetnijih i skupljih namirnica (kvalitetnijeg mesa, voća, sokova) potrebnih za osiguranje ove prehrane.

66. Osim toga, sud je mišljenja kako tužiteljica osnovano na ime uništenih stvari traži 50,00 EUR. Ovo iz razloga što je tužiteljica koja je nezgodu doživjela u listopadu 2018. godine, očekivano bila odjevena u potkošulju, majicu i prsluk, koji su uništeni u nezgodi i prilikom uklanjanja odjeće s tijela tužiteljice radi saniranja ozljeda, pa je i zahtjev za naknadu ove štete opravdan.

67. Istaknuti prigovor zastare tuženika nije osnovan. Naime, tužiteljica je nezgodu doživjela 8. listopada 2017. godine, a njezino zdravstveno stanje je prema utvrđenjima vještaka dr. Željka Cesarca definirano 18. srpnja 2018. godine, kada je i počeo teći zastarni rok jer je tužiteljica tek tada postala svjesna nastanka štete i posljedica štetnog događaja. Tužbu u ovom postupku tužiteljica je podnijela 15. ožujka 2019. godine, dakle prije isteka roka od tri godine iz članka 230. stavka 1. ZOO prema kojem tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, pa je očito da potraživanje tuženice nije u zastari. Na navedeno ne utječe niti činjenica što je tužiteljica podneskom od 5. ožujka 2025. godine, nakon provedenog medicinskog vještačenja i zbog izmjene pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl. br. Su-IV-47/2020-5 o visini pravične naknade neimovinske štete, povisila tužbeni zahtjev. Naime, kao što je već rečeno, izmjena tužbenog zahtjeva uslijedila je ponajprije zbog izmjene kriterija sudske

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

prakse u dosudi neimovinske šteta, a osim toga imajući u vidu da je tužiteljica fizička osoba, dok se na strani tuženika nalazi društvo osnovano radi prijevoza putnika, kao i osiguravajuće društvo, to ovaj sud drži da je tužiteljica tek provođenjem medicinskog vještačenja postala svjesna svih (iako manjih) aspekata nastale štete i njezinog opsega za čije utvrđenje je bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku. Tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije mogla imati saznanja o svim ovim okolnostima, pri čemu se tuženicima ponovno ukazuje da je tužiteljica u tužbi detaljno opisala sve vidove štete i razloge zbog kojih drži da joj je nastala (duševne bolove, strah kojeg je trpjela, razloge zbog kojih drži da joj je smanjena opća životna aktivnost, kao i opisala imovinsku štetu) pa niti tuženici provođenjem medicinskog vještačenja nisu suočeni sa bitno drugačijim ili novim činjenicama koji bi utjecali na identitet tužbenog zahtjeva.

68. Da je u ovom postupku u cijelosti utvrđena odgovornost tuženika za nastanak nezgode, tužiteljici bi pripadala naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 11.800,00 EUR. Međutim, kako je utvrđeno da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štete u omjeru od 35 %, to je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 7.670,00 EUR. Osim toga, tuženik Euroherc osiguranje obvezan je tužiteljici isplatiti i 65 % za 15 % trajnog invaliditeta zaostalog kod tužiteljice nakon nezgode, sve temeljem police sklopljene s tuženikom KD Autotrolej d.o.o. kao što je ranije obrazloženo tj. iznos od 1.035,23 EUR (65 % od 1.592,67 EUR koliko bi iznosio puni iznos u slučaju pune odgovornosti osiguranika tuženika).

69. Što se pak tiče imovinske štete, ona je utvrđena u ukupnom iznosu od 3.175,66 EUR (od čega 2.700,00 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, 225,66 EUR za troškove puta i liječenja, 200,00 EUR na ime pojačane prehrane i 50,00 EUR za stvari uništene u nezgodi), pa zbog postojanja suodgovornosti tuženice od 35 %, i ovdje joj pripada jedino 65 % dosuđenog iznosa tj. 2.064,18 EUR.

70. Zatezne kamate na neimovinsku štetu tužiteljici sukladno članku 1103. ZOO pripadaju od podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, no za to je potrebno da je šteta dospjela. U ovom postupku tužiteljica traži naknadu zatezne kamate na cjelokupnu štetu počevši od 28. svibnja 2018. godine. Točno je naime, da se tužiteljica tuženiku Autotrolej d.o.o. obratila zahtjevom 28. svibnja 2018. godine, međutim, tuženik ju je već tada upoznao da se zahtjev ne može razmatrati prije nego je liječenje dovršeno. Osim toga, prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Željka Cesarca, zdravstveno stanje tužiteljice postalo je definirano tek 18. srpnja 2018. godine pa je to prvi dan otkada zatezne kamate mogu početi teći jer je neimovinska šteta tek tad dospjela. S druge strane, tužiteljica se tuženiku Autotrolej d.d. obratila 21. studenog 2018. godine i izvijestila ga da je njezino liječenje dovršeno, a tuženiku Euroherc osiguranje d.d. obratila se istoga dana, 21. studenog 2018. godine, sa zahtjevom za isplatom naknade. Stoga zatezne kamate na neimovinsku štetu teku tek od 21. studenog 2018. godine kada se tužiteljica cjelovitim zahtjevom obratila tuženicima. Ovo i neovisno od kasnijeg povišenja tužbenog zahtjeva jer su i tuženik i umješač na strani tuženika prilikom davanja odgovora na tužbu odbili odgovornost za nastali događaj i na taj način jasno izrekli svoj stav o tome da drže da nisu dužni tužiteljici naknaditi štetu koja bi joj nastala. Naime, kada su tuženici u cijelosti otklonili svoju odštetnu odgovornost, onda je jasno da bi je otkloniti i za naknadno povišeni iznos tužbenog zahtjeva, pa tužiteljici po stavu ovoga suda, Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

zatezna kamata pripada od podnošenja zahtjeva za cjelokupni zahtjev za naknadom neimovinske štete.

71. Podnošenjem tužbe tuženici su postali svjesni i zahtjeva tužiteljice za naknadom imovinske štete, pa tuženicima teku zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a nakon što je liječenje tužiteljice završeno tj. od 21. studenog 2018. pa nadalje (jednako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev-3197/2015 od 8. svibnja 2019. godine i Rev-464/24 od 4. travnja 2024. godine).

72. Sukladno članku 154. stavku 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

73. U konkretnom slučaju tužiteljica je sa osnovom uspjela sa 65 %, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 62,1 % tužbenog zahtjeva, pa njezin ukupan uspjeh u sporu iznosi 63,55 % (dosuđenih ukupno 10.769,41 EUR u odnosu na ukupno postavljenih 17.342,67 EUR). Sukladno gore citiranom članku 154. stavku 2. u vezi članka 155. ZPP, od postotka uspjeha tužiteljice u ovom postupku od 63,55 %, obzirom da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u sporu, valjalo je oduzeti postotak uspjeha tuženika od 36,45 %. Dakle, uspjeh tužiteljice u parnici relevantan za obračun troškova postupka je 27,10 %.

74. Sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023 i 107/2025, u daljnjem tekstu: Tarifa), tužiteljica bi u slučaju potpunog uspjeha u sporu ostvarila naknadu troškova od 500,00 EUR na ime sastavljanja odštetnog zahtjeva (Tbr. 7/1 Tarife), a jednaki iznos od 500,00 EUR pripadao bi joj i za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife). Za obrazloženi podnesak od 28. studenog 2019. godine kojim odgovara na navode odgovora na tužbu osnovano traži 500,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), dok joj za obrazložene podneske od 19. rujna 2022. godine, 15. studenog 2022. godine i 4. ožujka 2025. godine kojima se očituje na nalaze i mišljenja vještaka pripada po 500,00 EUR za svaki od tih podnesaka (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Podnesci od 23. srpnja 2021. godine i 11. rujna 2025. godine predstavljaju po svom sadržaju podneske iz Tbr. 8/4 Tarife za koje je osnovano tražiti jedino po 50,00 EUR za svaki podnesak. Tužiteljicu je punomoćnik zastupao na ročištima 20. svibnja 2021. godine, 8. studenog 2021. godine, 27. svibnja 2022. godine, 14. srpnja 2023. godine i 19. rujna 2025. godine, pa bi u slučaju potpunog uspjeha, opravdano potraživala po 500,00 EUR za svako od ovih ročišta. Tužiteljica bi tako za odvjetničko zastupanje ostvarila parnični trošak od 5.600,00 EUR, uvećano za 1.400,00 EUR poreza na dodanu vrijednost, odnosno sveukupno 7.000,00 EUR. Osim toga, pripadao bi joj i razmjerni dio plaćene sudske pristojbe na tužbu u ukupnom iznosu od 221,65 EUR, kao i presudu od 119,56 EUR što je minimalni iznos pristojbe koju će tužiteljica platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana.

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019

75. Kako tužiteljica ostvaruje naknadu parničnog troška sukladno uspjehu u sporu od 27,10 % to joj pripada upravo taj postotak od 7.341,21 EUR koliko bi ostvarila u slučaju potpunog uspjeha, odnosno pripada joj 1.989,47 EUR. Trošak provedenih vještačenja u zatraženom iznosu od 847,97 EUR tužiteljici pripada u cijelosti, pa je tako tužiteljici dosuđeno 2.837,44 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. Zatezne kamate na parnični trošak tužiteljici pripadaju od dana donošenja presude pa do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP, a svi eurski iznosi naznačeni u ovoj presudi naznačeni su i u kunama sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

76. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 13. listopada 2025. godine

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud

Poslovni broj: XXXII Pn-139/2019