Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1495/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, OIB: 66486182714, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-370/2017-33 od 12. ožujka 2021., dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj poslovni broj Pr-370/2017-33 od 12. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.688,07 kn/622,21 €[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn/435,50 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do isplate.

II. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana pa se preinačuje navedena presuda u dijelu izreke pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka preko iznosa 3.281,25 kn/435,50 € do iznosa od 8.035,00 kn/1.066,43 € (za iznos od 4.753,75 kn/630,93 €) i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.753,75 kn/630,93 €, kao neosnovan.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj poslovni broj Pr-370/2017-33 od 12. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 8.035,00 kn/1.066,43 € kao i pod točkom II. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 4.688,07 kn/622,21 € sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 8.035,00 kn/1.066,43 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod točkom 2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu bruto razlike plaće iz točke 1. izreke presude, dok je pod točkom 3. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatom bruto iznosa od 4.688,07 kn/622,21 € s pripadajućom zateznom kamatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Također, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom 2. kao i u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 8.035,00 kn/1.066,43 €, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.i 3. ZPP te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike u plaći s osnova prekovremenog rada i dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za razdoblje od travnja 2012. do lipnja 2014., sve sa pripadajućim zateznim kamatama. (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika /Narodne novine, broj: 118/09 i 118/12/, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik/09, Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13/, Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba /Narodne novine, broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljnjem tekstu:

Pravilnik/14/, Odluka o rasporedu radnog vremena /Narodne novine, broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14/) zajedno sa zateznim kamatama radi kašnjenja u isplati temeljem čl. 84. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR/09) i čl. 92. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR/14) u svezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 4.688,07 kn/622,21 €, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

8. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. U žalbenoj fazi postupka sporno je utvrđenje suda prvog stupnja o broju ostvarenih, a neevidentiranih i neplaćenih sati i pripadajućih dodataka koje je u utuženom razdoblju ostvario tužitelj. Tuženik naime, u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja o broju ostvarenih, a neplaćenih sati smatrajući da je svoje utvrđenje sud prvog stupnja neosnovano temeljio na iskazima svjedoka i tužitelja koji nisu sami vodili evidencije već iskazivali po prosječnom radu, a ne na osnovi službenih evidencija o radnom vremenu.

10. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju do 01.listopada 2007. bio raspoređen u ustrojbenoj jedinici ... i mjestom službe u [adresa], a u daljnjem vremenu od 01. lipnja 2014. do 31.prosinca 2016. bio je raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u [adresa]. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da je tužitelj ostvario prekovremene sate rada za koje je izvršena preraspodjela radnog vremena, obzirom su prekovremeni sati kompenzirani slobodnim danima, već je među strankama sporno radno vrijeme na terenu t. j. broj ostvarenih prekovremenih sati na terenu i posljedično tome broj ostvarenih slobodnih dana, pri čemu utvrđuje da su u evidencijama svi slobodni dani označeni oznakom "Sd", ili nema oznake po kojoj osnovi su korišteni određeni slobodni dani pa se analiza prema tumaču u evidencijama oznaka "Sd" odnosi na slobodne dane ostvarene nakon dežurstva, straže i prekovremenog rada i uz to utvrđuje da je tužitelju isplaćen dodatak za stražarsku službu, ali mu nije obračunata i isplaćena naknada za sate prekovremenog rada ni dodaci za ostvarene sate rada subotom, nedjeljom, blagdanom i noću.

11. Stoga prvostupanjski sud prihvaća varijantu nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je tužitelj na terenu i prema Evidencijama tuženika, a napose prema iskazima svjedoka i tužitelja osobno, radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, što dokumentira izračunom razlike plaće u određenoj visini prema varijanti iz stupca "u" Tabele 2 nalaza vještaka, koja uvažava iskaze saslušanog svjedoka i tužitelja, a sud prihvaća takav izračun vještaka kao osnovan. Naime, utvrđuje da je tužitelj ne samo na temelju djelomično zabilježenih podataka u službenim evidencijama tuženika, nego i po iskazima saslušanog svjedoka i tužitelja ostvario prekovremene sate za koje mu tuženik nije isplatio odgovarajuću naknadu, a niti mu je omogućio korištenje svih slobodnih sati u dovoljnom broju za rad koji je ostvario jer je po iskazima tužitelja i svjedoka svakako razvidno da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a kako u službenim evidencijama nije precizno upisivano stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu i njegov stvarni rad u svim obavljenim poslovima, prvostupanjski sud prihvaća varijantu nalaza koja uvažava iskaze tužitelja i svjedoka o radu tužitelja na terenu, uz uvažavanje svih iskorištenih slobodnih dana za koje nije dokazano bi bili korišteni po nekoj drugoj osnovi, izvan prekovremenog rada odnosno osnove po toč. 7. st. 2 i toč. 8. st. 4. Odluke iz nalaza vještaka. Dakle, prihvaćena je navedena varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja uključuje stvarni svakodnevni rad tužitelja na terenu, u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a prema iskazima svjedoka i tužitelja, sve u uvjetima u kojima evidentno da rad tužitelja nije bio pravilno upisan u službenim evidencijama od strane tuženika.

12. Tuženik žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći između ostalog, da iskaz svjedoka i tužitelja, osobito uzimajući u obzir protek vremena i količinu potrebnih podataka, ne može biti precizan u tolikoj mjeri kao evidencija o radnom vremenu koju je tuženik vodio svakodnevno, evidentirajući koje dane je tužitelj išao na terene i koliko je na njima radio kao i da se djelomično pisane evidencije rada poklapaju sa iskazom tužitelja da je radio od 6 do 22 sati, ali to nije bilo svakodnevno jer je ponekad radio kraće te da sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje da je radno vrijeme na terenu uvijek trajalo 6 do 22 sati, a subotom od 6 do 18 sati.

13. Takvim žalbenim navodima tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP. Također, žalbenim navodima u kojima tvrdi da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio dokaze odnosno varijantu nalaza i mišljenja koja je uz evidencije uzela u obzir i iskaz tužitelja i svjedoka, tuženik sadržajno ističe da je sud prvog stupnja počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP.

14. Međutim, sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tako da žalbene navode tuženika koji se tiču pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije razmatrao. Također, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP, u sporovima male vrijednosti prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, niti žalbeni navodi koji se odnose na tuženikovu vlastitu ocjenu dokaza nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud da nije naveo jasne i razumljive razloge zbog čega smatra da su dostavljene dnevne evidencije neprecizne u pogledu evidencije prekovremenog rada na terenu, potrebno je navesti da je sud u obrazloženju presude jasno naveo iz kojih razloga smatra da evidencije nisu vođene pravilno, slijedom čega je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

15. U odnosu na žalbu tužitelja kojim pobija točku 2. izreke pobijane odluke, valja reći da u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj:

177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem u tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

16. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

17. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Stoga s obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata nije osnovan, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti bruto iznos od 4.688,07 kn/622,21 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kao pod točkom I. izreke ove presude, a isto tako odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke te odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

19. Međutim, u pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odluke o parničnom trošku kada je trošak tužitelju previsoko dosudio trošak za pojedine parnične radnje trošak u visini 100 bodova, budući se prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva sve sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.).

20. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu najprije postavio u tužbi u iznosu od 1.353,77 €/10.200,00 kn, da bi u podnesku od 23. srpnja 2020. konačno potraživao iznos od 4.688,07 kn/622,21 €, dakle, smanjio ga i postupajući na taj način djelomično povukao tužbu, u kojem slučaju u odnosu na povučeni dio tužbe nema mjesta procjenjivanju uspjeha u sporu, ali trošak treba procjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

21. Stoga je tužitelj uspio u pogledu visine konačnog tužbenog zahtjeva uspio sa 100% svog zahtjeva dok je glede osnove uspio sa 100% zahtjeva tako da je u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

22. Slijedom navedenog, tužitelju pripada za trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora – 50 bodova, za trošak sastava tužbe – 50 bodova (Tbr.7/1 OT/12), za trošak sastava podneska od 4. prosinca 2017. – 50 bodova (8/1 OT/12), za trošak pristupa na ročište 17. siječnja 2018. – 25 bodova (Tbr.9/2 OT/12), za trošak pristupa na ročište 13. prosinca 2018. – 50 bodova (Tbr. 9/1 OT/12), za trošak sastava podneska od 23. srpnja 2020. – 12,5 bodova (Tbr.8/3 OT/12), za trošak pristupa na ročište za objavu presude – 25 bodova, što ukupno iznosi 262,50 bodova uz vrijednost boda od 10,00 kn/1,33 € uz PDV od 25% odnosno ukupno 3.281,25 kn/435,50 €.

23. Valja reći da pravilno prvostupanjski sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 18. siječnja 2018. budući da nije bio potreban za vođenje postupka jer tužitelj u njemu ponavlja već iznesene navode, a nije bio potreban niti trošak sastava podneska od 8. siječnja 2019. radi vođenja postupka. Isto tako, pravilno je tužitelju dosuđen trošak sastava podneska od 23. srpnja 2020. po Tbr. 8/3 Tarife, kao i trošak pristupa na ročište 17. siječnja 2018. po Tbr.9/2 Tarife.

24. Kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos 8.035,00 kn/1.066,43 €, to ga je valjalo odbiti na ime parničnog troška za iznos od 4.753,75 kn/630,93 € te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

25. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer je sa žalbom uspio djelomično samo u pogledu sporednog potraživanja (parniči trošak), a isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu, 13. listopada 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić