Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1286/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-420/23-8 od 7. studenog 2023., dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-420/23-8 od 7. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod t. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 981,09 eura/7.392,02 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587, da tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 244,89 eura1/1.845,13 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 62,00 eura/467,11 kn od 16.12.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 123,81 eura/932,82 kn od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,09 eura/445,20 kn od 16.04.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 981,09 eura/7.392,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. izreke te u dijelu pod t. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 981,09 eura/7.392,02 kn sa pripadajućim zateznim kamatama žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19 dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika u kojem je predložio da se ista odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na počinjenje koje tuženik neosnovano upire u žalbi, jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U ovom predmetu se radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi svotu od 1.320,00 eur-a (čl. 458. st. 1. ZPP-a). Stoga se, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Zbog navedenog, žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, nisu cijenjeni.

9. Predmet spora jest zahtjev za isplatu na ime neplaćenih sati prekovremenog rada te naknadu troškova parničnog postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj je zaposlenik tuženika, djelatnik Područnog carinskog ureda Rijeka na radnom mjestu carinika sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto;

- u studenom i prosincu 2017. te u ožujku 2018. godine tužitelj je radio prema utvrđenom radnom vremenu tuženika;

- tužitelj tvrdi kako je radeći u smjenama, noću, subotom, nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane radio dulje od mjesečnog fonda radnih sati zbog čega je odradio prekovremene sate koje mu poslodavac nije platio;

- vještačenjem je utvrđeno kako tužitelju u utuženom razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati koje je ovaj odradio po pojedinim mjesecima pa sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

11. Čl. 38. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 112/17 i 12/18, dalje: KU/18), propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, dok je st. 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

12. Slijedom navedenog, kako je vještačenjem obračunana visina neplaćenih prekovremenih sati rada iznad mjesečnog fonda radnih sati u iznosu od 244,89 eur- a, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj ima pravo na isplatu tog iznosa.

13. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 38. st. 12 KU/17 kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Stoga, kada je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka), to taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

14. U konkretnom slučaju obzirom da postoji razlika podataka o korištenim slobodnim danima iskazana u obračunskim listama i evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima, prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada treba uzeti podatke o korištenim slobodnim danima iskazanim u obračunskim listama.

15. Naime, odredbom čl. 93. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14) propisano je da je poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaće, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Čl. 93. st. 3. ZR-a navedeno je da su isplate navedene u st. 2. predmetnog članka ovršne isprave, a stavkom 4. da ministar pravilnikom propisuje sadržaj navedenih isprava.

16. Obračuni plaće su u cijelosti sukladni Pravilniku o sadržaju obračuna plaće naknade plaće ili otpremnine (Narodne novine br. 32/15, 102/15, 35/17) i koji su bili dostavljeni tužitelju prilikom isplate plaće.

17. Ujedno valja navesti da je odredbom čl. 5. st. 1. ZR-a propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni te da stoga evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, dok je odredbom čl. 135. st. 4. ZR-a propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR-a na propisani način teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu.

18. Stoga je ovaj sud podacima o odrađenim prekovremenim satima i korištenim slobodnim danima utvrđenim u obračun plaće dao prednost u odnosu na podatke iz evidencije o korištenju radnog vremena čiju netočnost tuženik nije dokazao.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. U odnosu na žalbeni navod kako tuženik nije dao povoda za tužbu treba reći da nije osnovan s obzirom da je u ovome postupku podnesena stupnjevita tužba te je tužbeni zahtjev određen nakon provedenoga financijskoga vještačenja, a koji iznos je tužitelju i dosuđen pa je tuženik u obvezi naknaditi troškove parničnoga postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je izgubio spor u cijelosti, a niti djelomično nije podmirio potraživanje tužitelja.

21. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliki iznos troškova postupka pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) iz kojeg razloga su neosnovani žalbeni navodi tuženika, koji su u suprotnosti sa navodima obrazloženja prvostupanjskog suda.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 10. listopada 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica