Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Posl. broj: Ovr-3126/2021-15
ex.Ovr-3229/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Ireni Klisović u pravnoj stvari ovrhovoditelja
E.&S. B. d.d. R., J. trg 3a, OIB:
………., zastupani po odvjetnicima iz OD B. i P., Z., protiv
ovršenice pod 1) L. T. ud. D. iz S., G. 40A, OIB:
……., pod 2) V. T. iz S., G. 40A, OIB: ……….,
pod 3) I. A. iz Z., Š. 8, OIB: ………., pod 4) L.
V. iz S., G. 40A, OIB: ………., pod 5) L. V. iz
S., G. 40A, OIB: ……….. i pod 6) J. V. iz S.,
G. 40A, OIB: ……………, pod 7) M. Ž. iz Z. R. 35,
OIB: …………………… i pod 8) N. G. dj. Ž. iz Z., U. B.
Š. 8, OIB: ……………., ovi pod 1) do 6) zastupani po punomoćniku R.
P., odvjetniku u S., radi ovrhe na nekretninama, dana 29. studenog 2023.
r i j e š i o j e
Određuje se prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta pod poslovnim brojem P-5928/17.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-3229/17 od 31. listopada 2017.
određena je ovrha na nekretninama ovršenika, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja
temeljem ovršne isprave i to Ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju br. ES
791/09-1 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.097.727,79 eura u kunskoj
protuvrijednosti, uvećano za zakonske zatezne kamate, a koji je zaključen između
ovršenika kao potrošača i ovrhovoditelja kao trgovca.
2. Ovršenici su pred ovim sudom pokrenuli parnični postupak koji se vodi pod
poslovnim brojem P-5928/17, protiv ovrhovoditelja i tvrtke K. gradnja d.o.o., radi
utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, te su predložili prekid predmetnog ovršnog
postupka do pravomoćnog okončanja citiranog parničnog postupka.
3. Iz navedenog se izvodi zaključak da se ovršenici nisu odrekli sudske zaštite u
konkretnom predmetu u smislu utvrđivanja ništetnosti navedenog ugovora.
4. Ovrhovoditelj predlaže nastaviti postupak do konačnog namirenja tražbine i protivi
se navodima ovršenika.
5. O sudskoj zaštiti ovršenikovog prava kao potrošača odlučuje se na ovome sudu u postupku P- 5928
6. Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj
dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
7. Sud je pregledom spisa utvrdio da je ova ovrha pokrenuta na temelju ovršne
javnobilježničke isprave odnosno Ugovora naznačenog u izreci koji je neposredno
izvršiv javnobilježnički akt. Navedena isprava predstavlja pravni posao koji ima
svojstva ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača.
8. Pregledom dokumentacije utvrđeno je da se radi o potrošačkom kreditiranju odnosno da je ovrhovoditelj nastupio kao trgovac, a ovršenik kao potrošač.
9. Pokretanju ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave nije prethodio parnični ili
drugi sudski postupak u okviru kojega je ispitana tražbina ovrhovoditelja već je
predmetna ovrha pokrenuta izravno na temelju naznačenog javnobilježničkog akta,
sklopljenog između trgovca i potrošača. Stoga je potrebno izvršiti sudsku kontrolu.
10. U okviru prava Europske unije zaštita potrošača uređena je Direktivom Vijeća
93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
(dalje: Direktiva 93/13/EEZ).
11. Članak 3. st. 1. u vezi s čl. 2. točka a) Direktive 93/13/EEZ određuje da se
ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom
ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju
neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.
12. Odredba čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da u interesu potrošača i
tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna
sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji
prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.
13. Spomenuta Direktiva 93/13/EEZ implementirana je u hrvatsko zakonodavstvo sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022, dalje: ZZP).
14. Predmetni zakon nepoštene ugovorne odredbe definira i opisuje u člancima 53. i
54. ZZP-a, čija primjena prema čl. 44. ZZP-a nije isključena za ugovore o financijskim
uslugama.
15. Članak 53. st. 1. ZZP-a tako navodi da se ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača. Stavak 2. istog članka dalje navodi da se smatra da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed
formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16. Članak 4. t. 21. ZZP-a dalje propisuje da je „potrošač“ svaka fizička osoba koja
sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili
profesionalne djelatnosti, dok t. 34. propisuje da je „trgovac“ bilo koja osoba koja
sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke
ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun
trgovca.
17. Pregledom ovršne isprave - ugovora na kojemu tražbina temelji sud je utvrdio da
stranke toga pravnog posla predstavljaju trgovca i potrošača u smislu čl. 4. ZZP-a.
Sud je nadalje utvrdio isprave sadrže potencijalno nejasne odredbe koje je potrebno
dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost da bi predmetne odredbe mogle biti
utvrđene kao nepoštene u smislu odredbi Direktive 93/13/EEZ i čl. 53. ZZP-a.
18. Navedeno predstavlja žalbeni razlog o kojem sud sukladno čl. 52. st. 1. Ovršnog
zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017,
131/2020, dalje: OZ) nije ovlašten odlučivati u okviru ovršnog postupka, već je dužan
uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom iz toga
razloga.
19. Ovršenik izrekom ovog rješenja dobiva odluku temeljem koje je vidljivo da će ovaj
sud neće postupati za vrijeme trajanja parnice u kojoj će biti odlučeno o ništetnosti
Ugovora iz izreke ili nekih njegovih dijelova. Njegovi navodi u tužbi u bitnome trebali
bi odgovarati definiciji nepoštene ugovorne odredbe iz Direktive 93/13/EEZ i ZZP-a.
20. Na temelju tako pokrenutog parničnog postupka sud bi trebao odgoditi ovaj postupak, no odredbu iz članka 65. OZ-a nije moguće primijeniti.
21. Odredbe OZ-a (konkretno čl. 65. OZ-a) ne omogućavaju odgodu provedbe ovrhe
samo na temelju pokretanja parničnog postupka, već zahtijevaju i ispunjenje
dodatnih pretpostavaka (vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško naknadive
štete ili da je ovrha potrebna da bi se spriječilo nasilje), a za zaštitu prava ovršenika u
slučaju da predmetni parnični postupak bude dovršen nakon ovršnog postupka
predviđena je tek naknadna zaštita u vidu vođenja protuovrhe nakon dovršetka
ovršnog postupka. U odnosu na postupak ovrhe na nekretnini treba istaknuti i da
odredbe nacionalnog zakonodavstva ne pružaju mogućnost da se ovršeniku nakon
dovršetka toga postupka i prodaje nekretnine u vlasništvo vrati nekretnina koja je bila
predmet ovrhe, već je umjesto povrata predmeta ovrhe moguće potraživati isključivo
naknadu nastale štete (odredbe čl. 62. st. 2. i 4. i čl. 110. OZ-a).
22. Slijedom navedenog, sud u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten ispitati
nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije
ispitivano niti u okviru eventualnog drugog sudskog postupka koji je prethodio
pokretanju ove ovrhe. Nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu
ispituje se u parničnom postupku pokrenutom od strane ovršenika, no odredbe
nacionalnog zakonodavstva omogućuju da se ovrha provede neovisno o ishodu
navedenog parničnog postupka.
23. Navedeno je protivno načelu djelotvornosti i cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive
93/13/EEZ te predstavlja činjeničnu i pravnu situaciju u bitnome istovjetnu odluci
Suda EU broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. (predmet K. protiv A. B. d.d.).
24. Sud EU je u odluci C-407/18, donesenoj povodom zahtjeva za prethodnu odluku,
u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne
dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih
ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno
izvršivog javnobilježničkog akta i da po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu
odredio u ispitivanju da li odredba nacionalnog prava čini nemogućom ili pretjerano
teškom primjenu prava Unije, konkretno Direktive 93/13/EEZ. Pritom je Sud EU
odlučio da Direktivu 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na
način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje
o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i
potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost,
bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane
u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
25. Sud EU u odluci C-407/18 dalje navodi da odgovarajuća i djelotvorna sredstva za
sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovac sklapa
s potrošačima moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju da se potonjima
zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju
takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog izvršenja, i to u razumnim
postupovnim uvjetima tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti koji
pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih
Direktivom 93/13/EEZ. Sud EU posebice navodi da naknadna zaštita u vidu novčane
naknade štete nakon što bi ovrha već bila dovršena/provedena ne predstavlja ni
odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe,
a što je suprotno cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Sud također napominje da
preventivna kontrola nepoštenosti u vidu savjetovanja i informiranja potrošača od
strane javnog bilježnika nije dovoljna da bi se osigurala djelotvorna zaštita
zajamčena Direktivom 93/13/EEZ.
26. Prema tome, Sud EU je u odluci C-407/18 utvrdio da su odredbe nacionalnog
zakonodavstva države članice EU, koje su u bitnome istovjetne odredbama OZ-a u
vezi odgode ovrhe, protivne odredbama Direktive 93/13/EEZ.
27. Primjena nacionalnih odredbi koje ograničavaju mogućnosti odgode ovrhe i
provedba ovrhe prije odlučivanja o postojanju nepoštenih odredbi u ovršnoj ispravi
stoga bi bila protivna načelu djelotvornosti i odredbama Direktive 93/13/EEZ, tj.
protivna odredbama prava Europske unije.
28. Prema čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991,
91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008,
84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje: ZPP), kad
odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos,
a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje),
sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Prema 213. st. 1. t. 1. ZPP-a sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam
ne rješava o prethodnom pitanju.
29. Budući da sud sukladno postojećim zakonskih odredbama u okviru ovršnog
postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja
ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog postupka koji je
prethodio pokretanju ove ovrhe, pretpostavka nastavka ovrhe je pravomoćno
okončanje parničnog postupka kojega ovršenik već vodi protiv ovrhovoditelja radi
utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi u potrošačkom ugovoru. Navedeno u okviru
ovog postupka tako predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a, o kojem
ovršni sud nije ovlašten sam odlučiti.
30. Na temelju svega navedenog sud u ovom postupku nije ispitivao postojanje
pretpostavaka za odgodu iz čl. 65. OZ-a već je izravnom primjenom prava Europske
unije (Direktive 93/13/EEZ) i vođen načelom djelotvornosti uz primjenu odgovarajuće
pravne norme koja nije u suprotnosti sa pravom EU odredio prekid ovrhe do
dovršetka postupka u kojem se odlučuje o postojanju nepoštenih odredbi u Ugovoru
o kreditu.
31. Za naglasiti je, da unatoč činjenici da sudska praksa nije neposredni izvor prava,
ovakav stav zauzeli su i Županijski sud u Slavonskom Brodu u predmetu poslovnog
broja GžOvr-357/22 i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. GžOvr-146/23.
32. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci rješenja.
U Splitu, dana 30. studenog 2023.
Sudac: Irena Klisović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od
dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni
Županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelju po pun
2. Ovršenicima po pun
3. ovršenicima pod 7 i 8 osobno
4. u spis