Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ovr-204/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenice ĆD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-34802/2024-4 od 22. travnja 2025., dana 10. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-34802/2024-4 od 22. travnja 2025. i rješava: Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 128,20 EUR s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izvansudske ovrhe po osnovi predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje.
2. Navedeno rješenje žalbom pobija ovrhovoditelj sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ). Predlaže preinačiti rješenje sukladno navodima žalbe, podredno, predlaže rješenje ukinuti i vratit predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je ovrhovoditelj kada prvostupanjsko rješenje pobija zbog navedenog žalbenog razloga.
5. Iz prvostupanjskog rješenja i podataka predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 2. studenoga 2023. zahtijevao naknadu troškova postupka koje je imao pred Financijskom agencijom, povodom prijedloga za izravnu naplatu od 31. ožujka 2020. po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv-8139/10 od 22. prosinca 2010. javnog bilježnika Branka Jakića kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditelju isplati iznos od 17.243,24 kn s zateznom kamatom od 8. ožujka 2010. do isplate i troškove postupka od 1.923,39 kn,
- da je ovrhovoditelj prilikom podnošenja prijedloga za naplatu, u smislu članka 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/18, 02/20, 47/20- dalje: ZPONS) predujmio Financijskoj agenciji iznos propisane naknade predujma od 128,20 EUR/965,92 kn,
- da je Financijska agencija zavela predmetnu osnovu u Očevidniku ovršenice redoslijeda osnove za plaćanje upisom cjelokupne tražbine iz rješenja o ovrsi kao i predmetnog iznosa na ime plaćenog predujma,
- da je 25. listopada 2023. Financijska agencija izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS sa specifikacijom neizvršene osnove prema kojoj je sastavni dio iste, pored tražbine iz navedene isprave i uplaćeni predujam ovrhovoditelja od 128,00 EUR.
6. Kraj takvog stanja spisa, prvostupanjski sud odbija prijedlog ovrhovoditelja, zaključujući da navedeni predujam ne predstavlja trošak ovršnog postupka u smislu članak 14. stavak 4. OZ kojeg je dužna snositi ovršenica već da je ovrhovoditelj ovlašten od Financijske agencije zahtijevati vraćanje plaćenog predujma, pozivajući se na članak 8. stavak 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 71/18, 155/22, 54/24, 79/24 – dalje: Pravilnik/1) koja propisuje da naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje predujmio sukladno Zakonu, Agencija upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe, te odredbe članka 14. stavak 2. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 71/18, 46/22, 155/22 – dalje: Pravilnik/2) prema kojem se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vratiti ovrhovoditelju na njegov zahtjev.
7. Međutim, ovrhovoditelj osnovano u žalbi ističe da protivno zaključku prvostupanjskog suda, predmetni predujam predstavlja trošak koji je bio potreban za ovrhu kojeg je dužna snositi ovršenica, jer nije postigao vraćanje predujma budući je Financijska agencija izvijestila da navedena osnova za plaćanje nije vraćena ovrhovoditelju zbog nepodobnosti iste, pa da se time ne radi o neevidentiranoj osnovi za plaćanje, već je ista bila evidentirana u Očevidniku ovršenice i Fina je po istoj izvršavala propisane radnje sve dok se nisu stekli uvjeti za isknjiženje osnove za plaćanje budući po istoj nije bilo naplate sukladno članku 12. ZPONS.
8. Slijedom toga, u predmetnoj situaciji Financijska agencija nije dužna vratiti predujam ovrhovoditelju, već je riječ o trošku koji je bio potreban za postupak izravne naplate u smislu članka 14. stavak 4. OZ u vezi članka 209. OZ i članka 4. stavak 4. ZPONS kojim je propisana supsidijarna primjena odredbi OZ na postupak izravne naplate, jer u ovom slučaju Financijska agencija, nakon što je cjelokupnu tražbinu evidentirala u Očevidniku ovršenice radi naplate u korist ovrhovoditelja sukladno članku 8. stavak 7. Pravilnika/1, nije provela postupak izravne naplate tražbine pa i predmetnog predujma, a da jeste, ovrhovoditelj više ne bi mogao potraživati predujam kao trošak ovrhe. Stoga se prijedlogom od 3. studenoga 2023. osnovano zahtijeva donošenje rješenja kojim će se obistiniti predmetni trošak jer drugu ispravu, osim predmetne koju zahtijeva u ovom postupku i kojom dokazuje postojanje svoje tražbine po toj osnovi, ovrhovoditelj ne posjeduje.
9. Naime, prema odredbi članka 22. stavak 1. ZPONS ovrhovoditelj je dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja, a stavak 2. propisuje da Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma.
10. Nadalje, člankom 14. stavak 1. Pravilnika/2 propisano je da ako Agencija prema propisima kojima je uređena osnova za plaćanje utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vraća je donositelju odnosno podnositelju uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti.
11. Članak 15. Pravilnika/2 određuje da će Agencija nakon provjere mogućnosti izvršenja osnovu za plaćanje vratiti kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja i to ako: 1. Nije dostavljena na način propisan odredbom članka 5. Zakona odnosno članka 2. ovoga Pravilnika, 2., Uz osnovu za plaćanje nije dostavljen dokaz o uplati naknade za provedbu osnove za plaćanje, 3. Osnova za plaćanje nije dostavljena uz propisani obrazac zahtjeva za naplatu ili drugim zakonom propisanim obrascem u izvorniku, 4. Zahtjev za naplatu ili dugi zakonom propisani obrazac nije pravilno popunjen, odnosno ne sadrži sve propisane podatke ili su podaci na zahtjevu nečitki, brisani, precrtavani ili ispravljeni, 5. Osnova za plaćanje nema potvrdu pravomoćnosti i/ili ovršnosti, a ista je uvjet za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima prema odredbama Ovršnog ili drugog zakona, 6. Obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine nije sastavljen u skladu s pravilnikom kojim se uređuje sadržaj obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnina koji je bio na snazi u vrijeme njegovo izdavanja, 7. Agencija prije početka provedbe ovrhu utvrdi da ovršenik nema otvoren račun ili oročena novčana sredstva iz kojih se ovrha može provesti, 8.Ovršenik je u stečaju a osnovom za plaćanje nije naloženo ispunjene stečajnom dužniku, 9. Ovršenik je prestao postojati brisanjem iz odgovarajućeg registra i u drugim slučajevima kada je to određeno propisom, 10. Ovršenik je preminuo, 11. Sa osnova za plaćanje ne izvršava sukladno posebnom propisu kojim se propisuje predstečajni postupak, 12. Agencija iz drugih razloga ne može izvršiti.
12. Dakle, navedenim člankom Pravilnika/2 određene su okolnosti kada Agencija vraća ovrhovoditelju osnovu za plaćanje za koju ne postoji mogućnost izvršenja iz formalnih razloga zbog kojih ju Agencija kao nepodobnu nije u mogućnosti uopće evidentirati u Očevidniku ovršenika.
13. Kako u ovom slučaju osnova nije vraćena zbog nemogućnosti njezine provedbe niti iz jednog od naprijed navedenih razloga iz članka 15. Pravilnika/2, već je bila evidentirana u Očevidniku ovršenice radi naplate u korist ovrhovoditelja, te isknjižena zbog nemogućnosti naplate koju predviđa članak 12. ZPONS, time se u ovom postupku, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, ne primjenjuje niti članak 14. stavak Pravilnika/2 koji propisuje da se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vraća ovrhovoditelju na njegov zahtjev.
14. Sukladno naprijed navedenom, kako je prvostupanjski sud obijajući prijedlog ovrhovoditelj pogrešno primijenio članak 14. stavak 2. Pravilnika/2, osnovanu žalbu ovrhovoditelja valjalo je uvažiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, odlučiti kao u izreci.
U Šibeniku 10. listopada 2025.
S U D A C
Ana Jeleč-Pecirep
