Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-105/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S KA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku FN, dipl. iur., protiv tuženice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod brojem Pr- 258/2025-2 od dana 9. srpnja 2025. godine, dana 10. listopada 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se djelomično preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu pod brojem Pr-258/2025-2 od dana 9. srpnja 2025. godine, na način da se odbacuje zahtjev tuženice za naknadu troška podneska od 17. veljače 2025. godine.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo isplati tuženici parnični trošak u preostalom (pravomoćno dosuđenom) iznosu od 234,38 eura sa zateznim kamatama, na račun punomoćnika tuženice, odvjetnika Maria Skejića.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se tužba (prije protutužba podnesena u predmetu pod brojem Pr-437/2023) smatra povučenom (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženici parnični trošak u iznosu od 250,00 eura na račun punomoćnika tuženice, odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''Narodne novine'' broj 156/22) i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena (točka II. izreke).

2. Protiv odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj (koji se u žalbi označava kao tuženik-protutužitelj), pobijajući ga sadržajno u dijelu u kojem je tuženici (u žalbi označenoj kao tužiteljici-protutuženici) priznat trošak podneska od dana 17. veljače 2025. godine u visini od 6,25 bodova, uvećan za trošak PDV, dakle, ukupno 15,62 eura sa zateznim kamatama i u dijelu u kojem je naloženo plaćanje parničnog troška na račun punomoćnika tuženice, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da mu se istim naloži da isplati trošak tuženici bez specifikacije bilo kakvog i bilo čijeg računa, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu, tuženica je osporila osnovanost žalbenih prigovora i predložila da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi odluku o trošku.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Premda žalitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala ta bitna povreda, a kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni one bitne povrede odredaba parničnog postupaka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, neosnovana.

6. Međutim, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženici priznao trošak podneska od dana 17. veljače 2025. godine (list 18-20 spisa) kojim je po istoj kao tužiteljici, isključivo uređena tužba u predmetu pod brojem Pr-437/2023 podnesena radi isplate razlike manje plaćenih troškova prijevoza, a to iz razloga jer se prema podacima spisa i e- spisa radi o postupku koji nije završen i u kojem se žalitelj nalazi u procesnoj poziciji tuženika, dok se predmetni postupak pod brojem Pr-258/2025-2 vodi po tužbi tuženika za isplatu iznosa koji je isplaćen tuženici za troškova prijevoza bez pravnog osnova, slijedom čega je zahtjev za naknadu tog troška tuženice sa zateznim kamatama trebalo odbaciti, te u tom pravcu preinačiti pobijano rješenje (članak 380. točka 3. ZPP).

7. Neosnovan je prigovor tužitelja upućen dijelu odluke o parničnom trošku kojim mu je naložena uplata istog na račun punomoćnika tuženice, budući da takvo ovlaštenje punomoćnika tuženice ima temeljem izdane punomoći za zastupanje, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, pa je u tom dijelu trebao potvrditi prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP).

8. U preostalom dijelu koji nije pobijan žalbom, pod točkom I. izreke u kojem je utvrđeno povlačenje tužbe ( prije protutužbe od 12. listopada 2013. godine), te u točki II. izreke u dijelu koji se odnosi na dosuđeni daljnji iznos troška od 234,38 eura sa zateznim kamatama, prvostupanjsko rješenje, jer nije pobijano žalbom ostalo je neizmijenjeno.

U Šibeniku, 10. listopada 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić