Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-43/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku tužiteljice/predlagateljice osiguranja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika/protivnika osiguranja IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Kordiću, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. djeteta KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici JZ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo – Podružnica Osijek, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Osijeku posl.br. P Ob-438/2024-24 od 11. lipnja 2025., 10. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Osijeku posl.br. P Ob-438/2024-24 od 11. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem o privremenoj mjeri posl.br. P Ob-438/2024-24 od 11. lipnja 2025. prvostupanjskog suda odlučeno je:

''I Određuje se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek te će se isti odvijati u Obiteljskom centru u Osijeku jednom u dva tjedna u trajanju od dva sata bez prisustva majke LZ, prema terminima koje će odrediti Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek.

II Na temelju ovoga rješenja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek će imenovati stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s ocem.

III Ova privremena mjera se određuje u trajanju od šest mjeseci, ukoliko ne nastupe okolnosti za daljnji prestanak nadzora, izmjenu odluke ili zabranu osobnih odnosa roditelja s djetetom, a počev od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad svojim rješenjem imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

IV Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

V. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice LZ za privremenu mjeru koji glasi:

1. Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku P Ob-780/2015-33 od 17. svibnja 2017. u dijelu kojim je određena zajednička roditeljska skrb stranaka, održavanje osobnih odnosa između mlt. djeteta i tuženika te se:

- zabranjuje održavanje osobnih odnosa tuženika/protivnika osiguranja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s mlt. djetetom KZ, rođ. **.**.2015. i oca IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- tužiteljica/predlagateljica osiguranja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će djelomično samostalnu roditeljsku skrb u pitanjima obrazovanja, školskih izvannastavnih aktivnosti, zdravlja djeteta.

2. Ova mjera ostaje na snazi do okončanja postupka."

2. Predlagateljica pobija rješenje u cijelosti, navodeći kako je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje, kćeri protivnika osiguranja, AZ. Nadalje, kako je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i kako je temeljem provedenih dokaza pogrešno utvrđeno, te da se sud nije rukovodio najboljim interesom mljt. KZ, čime je povrijedio odredbe čl. 3 Konvencije o pravima djeteta, čl. 5 st. 1 Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: Obz) te ustavno pravo mljt. L na poštivanje doma.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Tužiteljica/predlagateljica osiguranja podnijela je tužbu radi izmjene pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Osijeku P Ob-780/2015-33 od 17. svibnja 2017. i to u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa tuženika/protivnika osiguranja i mlt. kćeri KZ, kojom traži da se zabrani održavanje istih; zatim da sud odluči kako će tužiteljica djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pitanjima obrazovanja, školskih izvannastavnih aktivnosti, zdravlja i prebivališta djeteta, te naloži tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. KZ 250,00 Eur mjesečno. Predložila je i donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo ostvarivanja osobnih odnosa tuženika/protivnika osiguranja i mlt. KZ te odredilo da predlagateljica djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pitanjima obrazovanja, školskih izvannastavnih aktivnosti i zdravlja djeteta.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku P Ob-780/2015-33 od 17. svibnja 2017. osobni odnosi mlt. KZ s ocem imaju odvijati kako slijedi: dva puta tjedno i to na prvi slobodan dan, kad otac ne radi, od 13,00 sati tog dana do 18,00 sati slijedećeg dana, a na dan kad je slobodan i radi večernju smjenu, od 12,00 do 15,00 sati, rođendanima i blagdanima naizmjenično, za vrijeme zimskih praznika sedam dana neprekidno s ocem, a za ljetnih praznika po sedam dana neprekidno s ocem u srpnju i kolovozu. Prema toj presudi roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb.

6. Sud prvog stupnja, odredio je privremenu mjeru prema kojoj se osobni odnosi djeteta i oca imaju odvijati jednom u dva tjedna u trajanju od dva sata u Obiteljskom centru u Osijeku, pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti HZSR, PU Osijek, a bez prisutnosti majke mljt. KZ, koja mjera ima trajati šest mjeseci od dana kad nadležni zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor (točka I do IV), dok je odbio prijedlog za donošenje privremene mjere na način da se ranija odluka izmijeni tako da se zabranjuje održavanje odnosa djeteta i oca te da predlagateljica djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pitanjima obrazovanja, školskih izvannastavnih aktivnosti i zdravlja djeteta (točka V izreke).

7. Prvostupanjski sud odluku o privremenoj mjeri kojom je odredio ostvarivanje osobnih odnosa mlt. KZ s ocem, u manjem opsegu nego je to bilo ranijom presudom, obrazlaže time da je:

- utvrđeno kako se dinamika u obitelji od donošenja prijašnje odluke značajno promijenila;

- da su roditelji u dugotrajnom tretmanu HZSR PU OS gdje su im izricane mjere koje nisu dale značajnih rezultata;

- da mlt. KZ ima deset godina i pohađa treći razred, no od prvog razreda ima brojne izostanke iz škole zbog kojih ima teškoće sa svladavanjem školskog gradiva;

- da je oca zadnji puta vidjela u ožujku 2024. te pokazuje otpor susretima s njim, što on ne spori, a majka tvrdi da je to stoga što je na dijete vikao, strašio ju i razočarao, dok otac smatra da je razlog tomu što ju je po preporuci škole forsirao na učenje te navodi kako su prije imali dobar odnos pun razumijevanja;

- da je otac od rujna 2024. do početka lipnja 2025. (uz kraći izlazak u prosincu 2024.) bio u istražnom zatvoru te je nepravomoćno osuđen u dva kaznena postupka radi iskorištavanja djece za pornografiju, međutim djela nisu počinjena na štetu mlt. KZ prema kojoj nije imao neprimjereni kontakt (prema izjavi djeteta pred HZSR PU OS i pred dječjom psihijatricom);

- da je HZSR dostavio iscrpne podatke o odnosima u obitelji, no navodi kako trenutno ne može sačiniti cjelovitu obiteljsku procjenu i dati mišljenje o prijedlogu tužiteljice niti predložiti način ostvarivanja osobnih odnosa, već predlažu provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja roditelja i djeteta kojem se tužiteljica protivi, a tuženik ne protivi, te da niti jedno ne želi predujmiti troškove;

- da su roditelji narušenih međusobnih odnosa što se odražava na dijete koje je uključeno u njihovu problematiku i izloženo neprimjerenom ophođenju oca prema njoj, majci i drugima;

radi čega svega kako nije u interesu mlt. KZ da s ocem ostvaruje osobne odnose sukladno važećoj odluci te je to potrebno privremenom mjerom izmijeniti. Međutim, ne prihvaća prijedlog majke za zabranom ostvarivanja osobnih odnosa mlt. KZ s ocem, jer da majka unatoč takvom prijedlogu, nije omogućila HZSR uvid u sve relevantne podatke, štoviše opstruirala je suradnju, što nije u interesu djeteta te se protivila provođenju psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja djeteta i roditelja. Nadalje obrazlaže kako nije zanemario činjenicu da dijete trenutno ide kod psihijatra, psihologa i radnog terapeuta gdje navodi da se boji oca te preporuku da se maksimalno poštedi razgovora o ocu i sudu, niti postojanje dviju nepravomoćnih kaznenih presuda protiv tuženika zbog počinjenja kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju, no ističe kako mlt. KZ nije navela o neprimjerenom očevom ponašanju prema njoj u tom smislu, te ne nalazi potrebnu za zabranom odvijanja osobnih odnosa nje i oca već smatra primjerenim da se ti odnosi, obzirom na sve, za sada, ostvaruju jednom u dva tjedna, u Obiteljskom centru, pod nadzorom osobe koju će odrediti nadležni zavod. Također kako susreti djeteta s ocem pod nadzorom, jednom u dva tjedna, neće narušiti ritam djeteta, da su njeni interesi zaštićeni u najvećoj mogućoj mjeri budući će se ti odnosi odvijati pod nadzorom te u okruženju u kojem će dijete imati stručnu pomoć i omogućenu pravovremenu reakciju stručne osobe u slučaju kakve neprimjerene očeve reakcije, da će stranke i dijete imati potrebnu pomoć u uspostavi odgovarajuće međusobne komunikacije, a uz to će se tako prikupiti podaci o interakciji oca i djeteta.

8. Naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz sadržaja spisa prvostupanjskog predmeta, te ga, kao ni odluku u pogledu odvijanja osobnih odnosa, predlagateljica žalbenim navodima nije dovela u pitanje, radi čega takva utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud.

9. Suprotno shvaćanju žaliteljice, time što je sud prvog stupnja odluku o privremenoj mjeri donio bez da je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje AZ, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka budući sukladno odredbama čl. 220 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđenja spornih činjenica, a ovdje je za navesti i kako ovaj sud ne nalaz da je prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredaba čl. 365 st. 2 istog Zakona, pa žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

10. Neosnovano žaliteljica ističe kako donesena odluka nije u najboljem interesu mlt. KZ, već da je u njenom najboljem interesu zabraniti ocu ostvarivanje osobnih odnosa s njom.

11. Naime, pri donošenju ovakve odluke potrebno je rukovoditi se najboljim interesom djeteta, a to je da se osobni odnosi odvijaju, osim ukoliko postoji opasnost za zdravlje djeteta, pravilan razvoj i sigurnost, odnosno mogućnost nastanka nenadoknadive štete za njegovu dobrobit, što iz utvrđenog činjeničnog stana ne proizlazi. Nadalje, ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine - MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine - MU, broj 7/08).

11.1. Tako Konvencija o prvima djeteta u čl. 9 st. 3 jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.

11.2. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe čl. 8 EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

11.3. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, u koje postupke se ubraja i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

12. U smislu naprijed navedenog, u najboljem je interesu djeteta ostvarivanje odnosa s oba roditelja, osim ako se time ne ugrožava dobrobit djeteta. I prema mišljenju ovog suda, dinamikom odvijanja osobnih odnosa, sukladno određenoj privremenoj mjeri doista se, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, vodilo računa o najboljem interesu djeteta, a to je da se osobni odnosi s roditeljem s kojim dijete ne živi, za sada odvijaju u vrlo malom opsegu, pod nadzorom, čime je omogućena trenutna reakcija na eventualno neprimjereno očevo ponašanje i odgovarajuću stručnu pomoć u odnosima djeteta i oca, radi čega ne stoje žalbeni navodi da su pobijanom odlukom povrijeđena njena prava predviđena Konvencijom o pravim djeteta, Obiteljskim zakonom, kao i ustavno pravo na dom, te da je protivna njenoj dobrobiti i najboljem interesu. U odnosu na žalbene navode kako mlt. KZ ne želi viđati oca, ima prema njemu otpor… za navesti je kako nije sporno da ona im pravo izraziti svoje mišljenje o odvijanju odnosa između nje i oca, međutim to se ne može tumačiti na način da joj daje bezuvjetno pravo veta bez uzimanja u obzir drugih čimbenika i bez provođenja ispitivanja radi utvrđivanja njezinih interesa, prema kojima se djetetove veze s obitelji moraju održavati, osim u slučajevima kojima bi to štetilo zdravlju i razvoju djeteta (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-IIIA-5165/2021 od 20. prosinca 2022.).

13. Slijedom svega navedenog žalba protiv rješenja u dijelu kojim je donesena privremena mjera o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. KZ s ocem IZ (toč. I do IV), kao i u dijelu kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi se ocu zabranilo odvijanje osobnih odnosa s mlt. KZ (dio toč. V) odbijena je kao neosnovana a rješenje u navedenim dijelovima potvrđeno pozivom na odredbe čl. 380 t. 2 ZPP.

14. Osnovano žaliteljica ističe kako sud supsidijarnom primjenom odredaba čl. 346 i 347 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) može odlučivati i o privremenim mjerama koje nisu izričito predviđene ObZ, u konkretnom slučaju o djelomično samostalnoj roditeljskoj skrbi, koje je pravno shvaćanje iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 1161/2023-3 od 5. ožujka 2024. Međutim, unatoč iznesenom shvaćanju da prijedlog za donošenje takve privremene mjere nije predviđen odredbama čl. 529 st. 1 t.1. u vezi čl. 536 st. 1 ObZ, sud prvog stupnja obrazložio je kako prijedlog predlagateljice da djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu obrazovanja, izvannastavnih aktivnosti i zdravlja mlt. KZ, nije osnovan iz razloga što je predlagateljica iskazala da joj nije trebala suglasnost oca djeteta za školske ekskurzije i izborne predmete, te da su se ona i tuženik usuglašavali oko odluka po pitanju zdravlja djeteta, iz čega proizlazi kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 346 OZ za donošenje predložene privremene mjere. Budući žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost ni ove odluke, to je žalba odbijena a pobijana odluka i u ovom dijelu (dio toč. V) potvrđena pozivom na odredbe čl. 380. t 2 ZPP.

U Šibeniku, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić