Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1849/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Jasminu Avdagić i Anti Devčić, odvjetnicima iz Šibenika, protiv tuženika OTP Banka d. d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 24. lipnja 2025. poslovni broj P-150/2025, u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 24. lipnja 2025. poslovni broj P-150/2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđena je ništetnim odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a toč. II. izreke naloženo je tuženiku na ime preplaćene razlike zbog promjene kamatne stope isplatiti iznos od 7.587,56 EURA s pripadajućim kamatama. Toč. III. izreke utvrđena je ništetnom odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u eurima, a toč. IV. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati preplaćenu razliku zbog promjene tečaja EURA u iznosu 7.555,24 EURA s pripadajućim kamatama. Toč. V. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, a toč. VI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak plaćene naknade u iznosu 3.314,27 EURA s pripadajućim zateznim kamatama, a toč. VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je 30. srpnja 2008. koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika i to odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno navedene u toč. I. izreke, odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli u EURU navedene u toč. III. izreke kao i odredbe kojom je ugovorena izlazna naknada u skladu s Odlukom banke u slučaju prijevremene otplate kredita pod toč. V. izreke te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih odredbi ugovora s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je između tužiteljice i tuženika sklopljen predmetni Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit u iznosu 100.000,00 EURA u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju HNB, a na dan isplate kredita s rokom otplate 25 godina te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema Odluci kreditora, a koja je u vrijeme sklapanja kredita iznosila 5,49% kao i da je tužiteljica 30. studenoga 2010. prijevremeno otplatila kredit i tuženiku platila izlaznu naknadu temeljem Odluke o tarifi naknade banke u iznosu 24.971,40 kn,

- da je tuženik tijekom trajanja Ugovora svojim odlukama mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu i o tome izvještavao tužiteljicu i da je tijekom otplate kredita tečaj za EURO bio veći od ugovorenog i da je tužiteljica zbog prijevremene otplate kredita isplatila tuženiku izlaznu naknadu,

- da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba radi rješavanja stambenog pitanja te iskazuje da se prilikom sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama Ugovora i nije upozorena na kriterije koji mogu dovesti do povećanja anuiteta zbog promjene tečaja valute EURA niti joj je objašnjeno koji tržišni uvjeti dovode do promjene kamatne stope niti na što se odnosi visina troškova naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze na okolnost da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-računovodstvene struke Gorana Miljasa utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju otplate utuženog kredita do prijevremenog zatvaranja uslijed promjene ugovorene kamatne stope preplatila iznos od 7.587,56 EURA, zbog promjene tečaja EURA iznos od 7.555,24 EURA i da je platila izlaznu naknadu temeljem odluke banke o tarifi naknade u iznosu 3.314,27 EURA.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutu EUR i naknadu za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., dalje ZZP/07) te da su iste ništetne u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP-a sve u povezanosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

8. Prema propisu čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje ZZP/07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, u st. 3. istog članka propisano je ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

9. Tako je određeno i Direktivom 93/13 EEZ, a koja je kasnije implementirana u nacionalno zakonodavstvo čl. 1. a. Zakona o izmjenama i dopunama ZZP-a iz 2012. godine.

9.1. Naime, Direktivom je propisano da se smatra nepoštenom odredba iz Ugovora koja daje mogućnost prodavatelju robe ili usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dan valjani razlog, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri stvorena znatnija neravnoteža u pravima i obvezama proizašlih iz ugovora na štetu potrošača, s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

10. U smislu citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za prijevremenu otplatu kredita formulirao isključivo tuženik i da na istu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, dok tuženik nije dokazao suprotno. Stoga nadalje pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je postupanjem tuženika tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj i na taj način cijeni da su navedene odredbe ništetne u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

11. Nije sporno da je zakonom bilo dopušteno ugovaranje istih odredbi i da nisu nepoštene same po sebi već je do nepoštenosti došlo zbog postupanja tuženika u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo.

12. U okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije vezao uz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, već je suprotno žalbenim navodima proveo test nepoštenosti spornih odredbi i osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o tim odlukama i to kroz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno relevantne činjenice.

13. Tako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se tužiteljici moralo na transparentan način objasniti razloge i sve parametre koji se odnose na sporne ugovorne odredbe tako da na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljica može predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze, a tuženik je primjenom navedenih ugovornih odredbi postupao suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Stoga nadalje pravilno navodi prvostupanjski sud da su takve jednostrane ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

14. U odnosu na ugovorenu odredbu o izlaznoj naknadi pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je ista protivna i odredbi čl. 1024. st. 2., 3. i 4. ZOO jer tuženik nije dokazao da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala bilo kakva šteta.

15. Nastavno valja ukazati da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev- 112/2018 od 9. ožujka 2022. iznosi stajalište da paušalno pozivanje tuženika – banke na svoje opće akte, Tarifu kojom se propisuje naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo nego nadoknađivanje kamata koje je prema ugovoru trebala dobiti do kraja trajanja ugovora o kreditu, dakle, prikrivenu izmaklu dobit.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske naglašava da je Zakonom o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 101/17) koji se ne primjenjuje na konkretni slučaj upravo otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja onemogućivši bankama da penaliziraju potrošače za prijevremeno ispunjenje obveze te da bi banke imale pravo na administrativne troškove vezano za prijevremenu otplatu, a ne i pravo na posebnu naknadu.

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim sporne ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu u EURO, na ugovorenu naknadu za prijevremenu otplatu kredita (toč. I., III. i V. izreke) jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja primjenjujući opći zastarni rok iz propisa čl. 225. ZOO- a, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju zastara nije niti počela teći.

19. Takav stav je zauzet i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., te zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20. Stoga je s pravom prvostupanjski sud temeljem odredbi čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO naložio tuženiku da tužiteljici na ime preplaćene razlike zbog promjene kamatne stope isplati iznos od 7.587,56 EURA, iznos od 7.555,24 EURA zbog promjene tečaja EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (toč. II. i IV. izreke), kao i da plati tužiteljici iznos od 3.314,27 EURA na ime troška izlazne naknade sa zakonskom zateznom kamatom od 2. prosinca 2016. do isplate (toč. VI. izreke).

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), a tuženik i ne osporava odluku o trošku određenim žalbenim navodima.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je odlučeno kao pod I. izreke ove odluke.

23. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a (toč. II. izreke).

24. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša