Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1869/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Šutalo, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-29/2023-6 od 17. srpnja 2024., 9. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-29/2023-6 od 17. srpnja 2024., u pobijanim točkama I., II., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je točno neutvrđenog dana, krajem 2019. ili početkom 2020. a prije 7. ožujka 2020., tuženik samovlasno provalio u tužiteljičinu šupu, koja se nalazi u podrumu zgrade [adresa] u [adresa], i to posljednja šupa na desnoj strani od ulaza, veličine od oko 2,5 čm, širine oko 1m, dubine oko 1,55 m i visine oko 2,55 m, tako da je odvio vijke s omanjeg zasuna s tužiteljičinim lokotom te je zatvorio vrata ovivši lanac oko drvenih letava vrata i dovratka i postavio svoj lokot na taj lanac, onemogućivši time tužiteljici korištenje šupe, a nakon par dana zamijenio i tužiteljičin lokot na zasunu svojim, čime je sve počinio čin smetanja tužiteljičinoga zadnjega mirnog i poštenog posjeda, oduzevši joj posjed šupe.

II. Tuženiku se nalaže u roku od 15 dana uspostaviti ranije posjedovno stanje, te predati tužiteljici šupu u posjed, zajedno sa svim zatečenim stvarima, zasunom i lokotom.

III. Tuženiku se zabranjuje takvo i slično smetanje tužiteljičinog posjeda ubuduće.

IV. Nalaže se tuženiku SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest), trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,54 eura (tisućudvjestosedamdesetšest eura i pedesetčetiri centa), sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama.''

2. Tužitelj pravovremeno izjavljenom žalbom pobija rješenje u točkama I., II. i III. izreke, u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice te u dijelu kojim mu je naloženo da naknadi troškove postupka, odnosno dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. IV. i VI. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijano rješenje je razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ga je moguće ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe žalitelj.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi čin smetanja njezina posjeda šupe pobliže opisanog u toč. I. izreke pobijanog rješenja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Pobijano rješenje donijeto je u ponovnom postupku, nakon rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-2400/2021-2 od 7. lipnja 2022., a kojim rješenjem je predmet vraćen na ponovni postupak radi utvrđenja aktivne legitimacije tužiteljice, odnosno u kojem je odnosu tužiteljica u odnosu na predmetnu šupu, budući se iz zgrade (stana), u kojoj se nalazi sporna šupa, iselila 2008.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se radi o šupi koja se nalazi u podrumu zgrade [adresa] u [adresa], i to posljednja šupa na desnoj strani od ulaza, veličine od oko 2,5 čm, širine oko 1 m, dubine oko 1,55 m i visine oko 2,55 m,

- da je tužiteljica od 1978., sa suprugom i djecom živjela u stanu na adresi [adresa],

- da su tužiteljica i njena obitelj bili među prvim stanarima zgrade pa su dobili i predmetnu šupu te da svaki stan nije dobio pripadajuću šupu, jer se radi o jako velikom neboderu,

- da su odmah nakon useljenja 1978. u šupu stavili svoje stvari, a radilo se o stvarima koje ne bi stale u stan ili na balkon,

- da se tužiteljica iz zgrade (stana), u kojoj se nalazi sporna šupa, iselila 2008. te da u stanu živi njena kćer sa zetom,

- da su spornu šupu koristili bez problema sve do vremena prijepora kada su utvrdili da je u šupu provaljeno i da je stavljen lokot,

- da je otac tuženika stan u zgradi, gdje se nalazi predmetna šupa, dobio na korištenje 1987.,

- da je tuženik u posjedu tog stana od početka 2019., od kada živi u stanu s djevojkom,

- da je krajem 2019. tuženik krenuo s uređenjem šupe te ju nastavio koristiti,

- da je 7. ožujka 2020. došlo do prijepora između tuženika i kćeri i zeta tužiteljice, u svezi korištenja šupe, jer je tuženik provalio u šupu i postavio novi lokot,

- da je u idućim danima tuženik ponovno zamijenio lokot tužiteljice na vratima šupe i postavio svoj lokot.

8. Na temelju prethodno opisanog činjeničnog stanja, a rukovodeći se uputom iz ukidbenog rješenja ovoga suda, prvostupanjski sud je o predmetu spora odlučivao u okviru odredbi čl. 21. st. 1. i 3. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) prema kojima je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo posjeda, pravni temelj posjeda, poštenje kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Dakle, u parnicama zbog smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (odredba čl. 441. ZPP-a).

10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da bez obzira što tužiteljica više ne živi u stanu na adresi u [adresa], da je ista unatoč tome zadržala faktičnu vlast nad stanom i šupom te da predajom stana na korištenje svojoj kćeri i zetu, a što uključuje i predaju ključeva (stana i šupe) posrednim posjednicima (kćeri i zetu tužiteljice), omogućuje daljnje zadržavanje faktične vlasti tužiteljice nad stvari, obzirom se posjed nekretnine (stana i šupe) može vršiti ne samo stanovanjem već i na drugi način, zadržavajući faktičnu vlast nad stvari pa da se u ovom slučaju tužiteljica i dalje pojavljuje kao neposredni posjednik s pravom na posjedovnu zaštitu, dok su njena kćer i zet posredni posjednici.

11. Također, prvostupanjski sud je cijenio i činjenicu da je tužiteljica sa svojom obitelji, vlasnica stana pa tako i sporne šupe, postala ranije od obitelji tuženika, uz nespornu činjenicu da svaki stan u zgradi nije dobio pripadajuću šupu, dok je dokazima u spisu potvrđen neprekinuti posjed stana, odnosno šupe od strane tužiteljice i njene obitelji, kako u vidu stjecanja posjeda same šupe, prilikom useljenja, načina korištenja šupe, tako i osobnih stvari koje su se u njoj nalazile, dok s druge strane nije dokazan posjed šupe tuženika u trenutku prijepora, već isključivo čin smetanja u vidu obijanja starog lokota i stavljanja novog, a što tuženik niti ne spori.

12. Takvo stajalište prihvaća i ovaj sud uzimajući u obzir da na spornoj stvari (šupa) nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, prema odredbama čl. 71. – 78. ZV-a, dakle, nije došlo do uspostave koja se postiže upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine (čl. 72. st. 1. ZV-a). Prije nego što se uspostavi vlasništvo posebnog dijela na sporednoj prostoriji eventualno prikladnoj za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, na tu prostoriju proteže se vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stana) i ta sporedna prostorija ne može biti predmetom vlasništva kao posebnog dijela. To proizlazi iz odredaba čl. 67. ZV-a kao i iz odredbe čl. 69. st. 1. ZV-a. Iz izloženog proizlazi da se pravo vlasništva sporednog dijela nekretnine, ako na tom sporednom dijelu nije uspostavljeno pravo vlasništva prema odredbi čl. 72. st. 1. ZV-a, može stjecati samo na istom pravnom temelju kao i pravo vlasništva "glavne stvari".

13. Stoga se neosnovano žalbenim navodima osporavaju činjenična utvrđenja u svezi vlasništva stana tužiteljice jer na spornoj šupi nije uspostavljeno vlasništvo kao na posebnom dijelu nekretnine pa prema sadašnjem stanju stvari šupa, kao sporedna prostorija (sporedni dio samostalne prostorije) ostaje kao prostorija koja služi svrsi glavne stvari (čl. 67. st. 5. u vezi s odredbom čl. 7. st. 1. ZV-a), a ta "glavna stvar" je stan tužiteljice.

14. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno je utvrđeno kako je tužiteljica zadržala faktičnu vlast nad stanom i šupom te na osnovanost zahtjeva nema utjecaja što je korištenje stana prenijela na kćer i zeta. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZV-a, posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Takvo što tuženik nije dokazao, budući nisu dovedene u dvojbu činjenice u svezi korištenja šupe od strane tužiteljice i njene obitelji, odmah po useljenju u zgradu (stan). Isto tako, prema odredbi st. 1. te odredbe posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetanje ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Pored toga posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema čl. 18. st. 5. ZV-a, a što ovdje tuženik nije dokazao. To što tužiteljica više ne živi u zgradi gdje je nekretnina (šupa) ne znači da ona ne može imati faktičku vlast na istoj. Stoga su žalbeni prigovori u svezi nedostatka aktivne legitimacije neosnovani.

15. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio, pozivajući se na odredbe čl. 21. i 22. ZV-a, da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu šupe pobliže opisane u izreci rješenja te da je tuženik obijanjem lokota i postavljanjem svog lokota izvršio čin smetanja tužiteljičinog posjeda budući da je poduzimanjem te radnje onemogućio tužiteljicu u korištenju šupe.

16. Prema tome, u činjeničnoj i pravnoj situaciji utvrđenoj po prvostupanjskom sudu pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici pružena posjedovna zaštita.

17. Odluka o troškovima postupka (toč. IV. izreke) zakonita je kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te valjano obrazložena i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika, dok tuženiku kao stranci koja je izgubila spor ne pripadaju troškovi postupka (toč. VI. izreke).

18. Kako ni ostali žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu, potvrditi rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o posjedovnoj zaštiti tužiteljice (toč. I., II. i III. izreke) i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 9. listopada 2025.

Sudac

Berislav Babić