Poslovni broj: Usž-3610/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46c, OIB: 48223065486, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Ksaver 200a, Zagreb, OIB: 88362248492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja odobrenja za samostalni rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 591/2025-6 od 25. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-591/2025-6 od 25. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke
2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) odbačena je tužba.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu elaborirajući razloge zbog kojih smatra da je imao legitimaciju za podnošenje ove tužbe. Poziva se i na presudu ovoga Suda poslovni broj: Usž-3526/2024 iz koje je razvidno da je jedini ovlaštenik prava izdavati odobrenje za samostalan rad tužitelja. Predlaže da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno da usvoji tužbu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da ne postoje pretpostavke za vođenje spora te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nema pravni interes. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
6. Odredbom članka 18. stavka 1. ZUS-a propisano je da je tužitelj u upravnom sporu fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interes povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanjem javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora. Prema stavku 3. istog članka u upravnom sporu tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora. Tuženik Ministarstvo zdravstva je ovlašteno obavljati nadzor nad zakonitošću rada tužitelja u obavljanju njegovih javnih ovlasti na temelju odredbe članka 29. stavka 3. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 66/19. i 155/23.) i članka 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23. i 36/24.), odnosno na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 120/08.).
7. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije javnopravno tijelo koje je sudjelovalo u donošenju odluke da bi bilo ovlašteno podnijeti tužbu sukladno odredbi članka 18. stavka 3. ZUS-a. Naime, navedena odredba ima u vidu slučajeve kada sukladno odredbi članka 21. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) u rješavanju u upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, što u konkretnom predmetu nije slučaj za samostalni rad. Imajući navedeno na umu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nedopuštenom tužbu javnopravnog tijela, budući isto nije ovlašteno podnositi tužbu protiv rješenja tijela koje je postupalo kao nadzor nad tužiteljem, a nisu ostvarene pretpostavke aktivne legitimacije iz odredbe članka 18. stavka 1. točke 3. ZUS-a.
8. Isto tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se rješenjem tuženika ne dira u pravo niti pravni interes tužitelja u smislu članka 18. stavka 1. ZUS-a, jer je njime odlučeno o odobrenju za samostalan rad zainteresirane osobe OR iz [adresa], a ne o pravima tužitelja.
9. Što se tiče pozivanja tužitelja na presudu ovoga Suda poslovni broj: Usž- 3526/2024-3 od 27. svibnja 2025. valja istaći da se radi o neusporedivoj pravnoj situaciji, budući da je u tom slučaju donositelj rješenja bila Hrvatska komora fizioterapeuta, dakle, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje, a podnositelj žalbe je Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, koje nije u tom postupku sudjelovalo u donošenju odluke, da bi bilo ovlašteno podnijeti žalbu. Stoga je Visoki upravni sud zaključio da se presudom ne dira u pravo i pravni interes žalitelja te ju je temeljem odredbe članka 133. stavka 1. ZUS-a odbacilo. Isto tako se u ovom slučaju, kada je donositelj odluke Ministarstvo zdravstva, ne dira u pravo niti pravni interes tužitelja.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS- a trebalo je žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
