Poslovni broj: Usž-1619/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Novi Metali d.o.o., Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 33, OIB: 95293640785, kojeg zastupa opunomoćenik Radojica Vučković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Radojica Vučković i GV, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1238/2023-13 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1238/2023-13 od 12. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/23-01/80, urbroj: 513-04- 23-2 od 23. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-02/22-01/157, urbroj: 513-07-14-0202/020- 23-3 od 23. siječnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u odredbi članka 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je sud trebao provesti daljnji dokazni postupak, te provesti dokaze od financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po prijedlogu tužitelja, jer iz obrazloženja osporenih rješenja nije moguće zaključiti zbog čega je tuženik povećao poreznu osnovicu te tužitelju utvrdio poreznu obvezu. Dodaje da sud prihvaća zaključke poreznih tijela, bez valjane argumentacije. Tužitelj napominje da je u konkretnom slučaju bitno da posjeduje svu vjerodostojnu dokumentaciju o isporuci, odnosno preuzimanju otpada, a da su otpremnice i primke priložene uz račune koje je ispostavio dobavljač Sekundaria d.o.o. te istinito odražavaju nastale poslovne promjene, tj. da roba postoji i da je isporučena tužitelju od strane dobavljača. Stoga tužitelj smatra da se radi o vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje potvrđuju nastanak poslovnog događaja vezano uz ostvarivanje prava na odbitak pretporeza. Tužitelj smatra da je o bitnim pitanjima mogao dati odgovor samo vještak financijsko-knjigovodstvene struke, koji dokaz sud nije proveo, a iznosi i razloge zbog kojih smatra da sud pogrešno tumači presudu Suda Europske unije (C-80/11 i C-142/11, EU:C:2012:373) od 21. lipnja 2012., donesenu u predmetu G i N, iako je ta presuda prema mišljenju tužitelja primjenjiva u konkretnom slučaju, a ne presude koje sud navodi u obrazloženju presude, iako je i prema stajalištima iznesenim u tim presudama potrebno utvrditi je li isporuka stvarno obavljena poduzetniku, u predmetima istog činjeničnog i pravnog supstrata kao što je i ovaj. Tužitelj smatra da okolnosti konkretnog slučaja potvrđuju da je roba koju je dalje isporučio svojim kupcima stvarno postojala, a dodaje da su ispostavljeni računi u cijelosti plaćeni. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a u žalbi traži naknadu troškova postupka u pobliže navedenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelja proveden nadzor poslovanja te izvršen uvid u poslovnu dokumentaciju, nakon čega je porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2022. iskazao pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. (prije Sekundaria j.d.o.o.) u iznosu 929.245,55 kn, a na ispostavljenim računima je naveden tuzemni prijenos porezne obveze prema članku 75. stavku 3.b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 39/22. – dalje: ZPDV) i članku 152. stavku 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Spisu predmeta prileži zapisnik, klasa: 471-02/22-01/231, urbroj: 513-07-14-0202/20-22-9 od 7. studenog 2022. o izvršenom nadzoru, a prigovor koji je tužitelj izjavio protiv tog zapisnika je prvostupanjsko tijelo djelomično uvažilo i sastavilo dopunski zapisnik, klasa: UP/I-471- 02/22-01/157, urbroj: 513-07-14-0202/20-22-2 od 15. prosinca 2022. na temelju kojeg je donijelo prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2023.

7. Na temelju uvida u predmetne račune utvrđeno je da se odnose na otkup 946.681 kg različitog otpada, a da uz račune ne prileži dokumentacija koja je nastala u vrijeme i na mjestu poslovnog događaja (preuzimanja otpada od Barkan Trade j.d.o.o.), a niti prileži dokumentacija o preuzetoj/zaprimljenoj količini otpada s naznačenim mjestom i vremenom preuzimanja, podaci o osobama koje su predale/preuzele/prevezle otpad, teretni listovi, obrasci/računi prijevoznika i druga dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi da je navedena roba stvarno i isporučena tužitelju od strane navedenog dobavljača.

8. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je porezno tijelo tijekom provedenog nadzora od tužiteljevog dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. zatražilo poslovnu dokumentaciju u vezi predmetnih isporuka tužitelju za razdoblje od 1. siječnja do 31. srpnja 2022., ali se pisani zahtjev vratio prvostupanjskom tijelu s naznakom da takav pravni subjekt na navedenoj adresi ne postoji. Također je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da navedeni dobavljač nije u svojstvu vlasnika raspolagao otpadom kojeg je u navedenom razdoblju zaračunao tužitelju u ukupnom iznosu od 3.716.982,20 kn.

9. Slijedom navedenog, porezna tijela su pravilno zaključila da tužitelj nije imao osnove za navedeno razdoblje iskazati pravo na odbitak pretporeza na temelju predmetnih računa, jer uz te račune nije priložena vjerodostojna dokumentacija u smislu mjerodavnih odredbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 14/22. – dalje: OPZ). Sljedno tome je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo bitne činjenice na temelju kojih je zaključilo da računi na temelju kojih je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza za odlučno razdoblje nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave, zbog čega mu je pravilno osporilo pravo na odbitak pretporeza i utvrdilo poreznu obvezu u pobliže naznačenom iznosu. S tim u vezi pravilno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude da tužitelj nije ispunio propisane uvjete za odbitak pretporeza, jer nije dokazao da je predmetna sekundarna sirovina (otpad) od dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. stvarno i isporučena, odnosno da je izdavatelj računa isporuku otpada stvarno i obavio.

10. Sud u obrazloženju presude navodi i razloge zbog kojih u predmetnom slučaju nisu primjenjiva stajališta iznesena u odluci donesenoj u predmetu G i N, a osobito jer je Sud Europske unije zauzeo stajalište prema kojem je teret dokaza da je pravo na pretporez osnovano i da je isporuka stvarno obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe na poreznom obvezniku. To znači da nije dovoljno da postoje računi koje su sastavili sami poduzetnici, već da moraju postojati objektivni dokazi na temelju kojih treća, objektivna osoba može nesporno utvrditi postojanje i sadržaj poslovnog odnosa. Sud navodi da su takva stajališta iznesena u nizu presuda Suda Europske unije (npr. presude C-230/94 od 26. rujna 1996. i C-184/05 od 27. rujna 2007.).

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, ocijenivši neosnovanima tužiteljeve navode, tužbeni zahtjev odbio na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, potvrđujući time tuženikovo rješenje pravilnim i zakonitim.

12. Zaključno, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je u konkretnom sporu u vezi materijalne dokumentacije koja prileži spisu, tj. je li tužitelj imao osnove iskazati pravo na odbitak pretporeza na računima dobavljača pravno pitanje pa je pravilno ocijenio da iskazi svjedoka i predložena vještačenja nisu odlučni za donošenje odluke u predmetnoj stvari, zbog čega nije bilo osnove na temelju prijedloga tužitelja provesti daljnji dokazni postupak.

13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović