Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1636/2023-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv I. tuženika DIVMAR d.o.o. iz Osijeka, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 111 v, OIB 45144855481 i II. tuženika VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćniku Željku Zrnu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno j.t.d. iz Osijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-148/2022-19 od 15. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljica se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn- 148/2022-19 od 15. studenoga 2023.:

- potvrđuje u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke,

- preinačava u odluci o trošku pod toč. II. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

II. Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbijaju se tužitelji sa tubom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Nalaže se tuženicima I tuženiku DIVMAR d.o.o., OIB: 45144855481, iz Osijeka, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 111 v zastupano po direktoru PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da I tužiteljici FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno isplate

-s osnove imovinske štete iznos od 5.906,16 eura / 44.500,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na

-iznos od 3.318,07 eura / 25.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

-iznos od 663.61 eura / 5.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

-iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

-iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

-iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženicima I tuženiku DIVMAR d.o.o., OIB: 45144855481, iz Osijeka, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 111 v zastupano po direktoru PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, solidarno isplate 1. FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od

43.798,53 eura / 330.000,00 kuna

2. ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od

29.862,63 eura / 225.000,00 kuna

3. ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 29.862/63 eura / 225.000,00 kuna

sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. 07. 2017. godine pa do isplate i to po stopi koja se do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se I tužiteljici FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tužiteljici ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I tuženiku DIVMAR d.o.o. iz Osijeka, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 111 v, OIB: 45144855481 i II tuženiku VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.883,59 eura / 142.278,39 kuna[1] zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od 15. studenoga 2023. pa do isplate."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili osnovanost žalbenih navoda tužiteljica i predložili da se žalba tužiteljica odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tužiteljica, presuda suda prvog stupnja sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječnosti sa izvedenim dokazima, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev I., II. i III. tužiteljice za naknadu neimovinske štete – pravične novčane naknade u slučaju smrti supruga I. tužiteljice i oca II. i III. tužiteljice (čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), te zahtjev I. tužiteljice FR za naknadu imovinske štete (čl. 1093. st. 1. ZOO).

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je **.**.2017. pok. KR u [adresa], angažirao svjedoke CR i NR na izvođenju radova na zavarivanju ograde u stambenoj zgradi, da je CR vršio bojanje stepeništa, da su na gradilište oko 13 h došli pok. KR i svjedok NR te su odlučili pričvrstiti ogradu stepeništa odnosno istu zavariti na nekoliko mjesta. NR se popeo na vrh stepeništa kako bi sa unutarnje strane stepeništa držao metalnu ogradu, dok je KR na stepeništu između prizemlja i kata bočno naslonio ljestve na stepenište koje ide prema katu na način da je jedan dio ljestava bio na stubi, dok je drugi dio ljestava naslonio na pločice, da KR nije dozvolio da se ljestve pridržavaju. Uslijed izvođenja poslova varenja došlo je do pomaka ljestava, kojom prilikom je KR pao na podest između kata i prizemlja s visine oko 3 m i zadobio ozljede glave, koje su prouzrokovale smrt KR.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da su ljestve i aparat za varenje vlasništvo pok. KR.

10. Čitanjem službene zabilješke o očevidu Inspektorata rada, Područni ured Osijek, prvostupanjski sud je utvrdio da ovaj slučaj ozljede sa smrtnom posljedicom nije u nadležnosti Inspektorata rada.

11. Čitanjem službene zabilješke Općinskog državnog odvjetništva Osijek KR-DO- 470/2017-14 od 3. srpnja 2017., prvostupanjski sud je utvrdio da opisanim radnjama od strane vlasnika stambenog objekta VR ne postoji kaznenopravno odgovornost, već da se radi o nesretnom slučaju prilikom izvođenja građevinskih radova od strane pok. KR.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Davora Đaloga prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o bravarskim poslovima s posebnim uvjetima rada s obilježjem rada na visini, da je pok. KR sam odlučio o vrsti, dinamici i načinu izvođenja radova iako je prema izjavama svjedoka bio upozoren na potencijalnu opasnost izvođenja radova, na opasno postavljanje i stabiliziranje ljestava, da izvođenju radova nije pristupljeno na siguran način, da bi korištenje propisane zaštitne opreme i postupaka eliminiralo ili ublažilo posljedice, da nepoštivanje svih pravila zaštite na radu, te nepravilno i pogrešno izvođenje radnji i postupaka dovodi do poremećaja u pravcu rada, a time i ozljede.

13. Prvostupanjski sud je zaključio da VR i KR nemaju niti jedan poslovni odnos koji je naveden u čl. 3. Zakona o inspektoratu ("Narodne novine" broj 19/16.), da tužiteljice nisu dokazale da bi pok. KR bio zaposlenik tuženika TD DIVMAR d.o.o. Osijek već da je sa II. tuženikom bio u pravnom odnosu iz ugovora o djelu.

14. Uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku za tvrtku DIVMAR d.o.o. Osijek prvostupanjski sud je utvrdio da je II. tuženik imao status osnivača / člana društva, a da je osoba ovlaštena za zastupanje bio ŠR. Uvidom u zk. izvadak broj [broj], kč. br. [katastarska čestica] prvostupanjski sud je utvrdio da na nekretnini u naravi kuća, 4 zgrade i dvorište, [adresa], površine 1927 m2 (etažno vlasništvo) ima više suvlasnika i to GR, HR, TR, LR, VR, ŽR i [adresa].

15. Prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji odgovornost I. i II. tuženika po kriteriju krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO.

16. Razmatrajući odgovornost tuženika po odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14.) i po odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO, prvostupanjski sud je zaključio da je šteta nastala isključivo radnjom pok. KR, te oslobodio tuženike od odštetne odgovornosti, jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika.

17. Tužiteljicama na žalbene navode valja odgovoriti da nisu dokazale da je pok. KR bio radnik tvrtke DIVMAR d.o.o. Da je pok. KR bio radnik I. tuženika, postojao bi pisani ugovor o radu, a niti je dopisom HZMO Osijek utvrđeno da je pok. KR bio osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

18. Dakle, samo na temelju iskaza tužiteljica ne može se zaključiti da je pok. KR bio radnik I. tuženika.

19. Rad na crno je faktični rad za poslodavca, a tužiteljice nisu dokazale da bi postojao faktični rad za poslodavca. Ova činjenica se može dokazati isplatama naknade za rad radniku koji radi na crno, a tužiteljice ovaj dokaz nisu podastrle prvostupanjskom sudu. Osim toga za ukazati je da saslušani svjedoci CR i NR nemaju saznanja da je pok. KR radio na crno ili imao zaključen ugovor o radu s I. tuženikom, a svjedok NR u iskazu tvrdi da je KR u vrijeme nastanka štetnog događaja imao otvoren bravarski obrt, a što proizlazi iz izvatka iz obrtnog registra od 5. siječnja 2019.

20. Ovaj sud prihvaća ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da je između II. tuženika i pok. KR bio zaključen ugovor o djelu.

21. Člankom 590. ZOO propisano je: Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovorna odgovornost naručitelja djela po odredbi čl. 342. do 349. ZOO, po ocjeni ovog suda ne postoji.

22. Člankom 593. ZOO propisano je: Naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davati upute kako to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti.

23. Budući II. tuženik po odredbi čl. 593. ZOO ima pravo nadzora nad obavljanjem posla, isti može iskoristiti pravo nadzora, a i ne mora, pa stoga ne postoji odgovornost naručitelja djela niti po odredbi čl. 593. ZOO.

24. Budući je u tijeku postupka utvrđeno da u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja nisu nedostaci materijala i naloga naručitelja, ne postoji odgovornost naručitelja niti po odredbi čl. 596. ZOO.

25. Člankom 1108. ZOO pripisano je: Naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja je nastala u svezi s izvođenjem tih radova. Pok. KR nije imao svojstvo treće osobe, jer je bio izvođač djela i u ugovornom odnosu s II. tuženikom. Prvotuženik nije bio naručitelj djela niti izvođač radova. Naručitelj djela, suprotno navodima žalbe, nije bio dužan provoditi mjere zaštite na radu koje je u nalazu opisao vještak zaštite na radu, već izvođač radova.

26. Stoga, ne postoji odgovornost tuženika za štetu po odredbi čl. 1045. st. 1. i 2.

ZOO (Rev-345/07-2 od 7. siječnja 2009.).

27. Tuženici nisu bili vlasnici ljestava, a niti aparata za varenje, a niti su angažirali za izvođenje djela svjedoke CR i NR, pa ne postoji odgovornost tuženika za štetu po odredbi čl. 1064. do 1067. ZOO.

28. Nastavno, po ocjeni ovog suda postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti za štetu tuženika po čl. 1067. st. 2. ZOO jer je pok. KR radnju varenja metalne ograde izvršio protivno čl. 64. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu koji glasi:

Ljestve koje se postavljaju na glatku odnosno klizavu tvrdu podlogu moraju biti na donjem kraju opremljene posebnim osloncima koji sigurno sprječavaju klizanje, a po potrebi na gornjem kraju i kukom za zakačivanje. Pri postavljanju ljestava mora se voditi računa o kutu nagiba ljestava, ljestve se moraju postaviti tako da se osigura njihova stabilnost tijekom korištenja, pomične ljestve se moraju blokirati da se onemogući pomicanje prije nego što se na njih stane, te sukladno Pravilniku o uporabi osobnih zaštitnih sredstava za rad kojim je propisano da je izvođač radova trebao koristiti sigurnosni pojas, zaštitnu kacigu, radne rukavice, cipele sa zaštitnom kapicom, radno odijelo, opremu za sprječavanje padova.

29. Budući pok. KR nije bio u nijednom pravnom odnosu s I. tuženikom, I. tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici, a stoga ne postoji ni solidarna odgovornost za štetu tuženika po odredbi čl. 1107. ZOO.

30. Člankom 154. st. 1. ZPP-a propisano je: Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

31. Prvostupanjski sud je pod toč. II. izreke naložio tužiteljicama da tuženicima naknade parnične troškove u iznosu od 18.883,59 EURA sa zateznim kamatama od

15. studenoga 2023. pa do isplate.

32. Po ocjeni ovog suda tužiteljice su imale legitimna očekivanja da će u parnici za naknadu štete ostvariti pravo na naknadu štete, zatim, tužiteljice ovo svoje legitimno pravo nisu mogle dokazati bez provođenja dokaznog postupka radi utvrđivanja postojanja odgovornosti za štetu tuženika. Tužiteljice su slabog imovnog stanja, u odnosu na tuženike, pa bi po ocjeni ovog suda nalaganje tužiteljicama da snose troškove parničnog postupka bio prekomjerni teret tužiteljicama (presuda Suda Europske Unije Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske broj zahtjeva 72152/13 od 6. rujna 2016.), te bi time bilo povrijeđeno pravo tužiteljica zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.)

33. Nakon provođenja testa razmjernosti ovaj sud je preinačio odluku o trošku parničnog postupka i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

34. Odluka o troškovima sastava žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

35. Slijedom iznijetog, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš