Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2016/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidović Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude poslovni broj P-1963/2024-8 od 16. srpnja 2025. i rješenja o ispravku poslovni broj P-1963/2024-12 od 21. srpnja 2025. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1963/2024-8 od 16. srpnja 2025. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1963/2024-12 od 21. srpnja 2025.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl.3 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je zaključen 10.9.2007. između tužiteljice HL iz [adresa]; [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, a koja odredba glasi: "3. /treće / NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužiteljici HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 420,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 12.9.2007. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila nasvoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, naknaditi tužiteljici HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 214,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.07.2025. godine, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

2. Rješenjem o ispravku suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Ispravlja se ovosudna presuda, posl. broj P-1963/2024-8 od 16.07.2025. godine u obrazloženju:

- odlomak 45., šesti red odozgo, tako da umjesto iznosa PDV-a "37,50 EUR" treba pisati ispravan iznos PDV-a "75,00 EUR",

- odlomak 45., sedmi red odozgo, tako da umjesto iznosa "187,50 EUR" treba pisati ispravan iznos "375,00 EUR",

- odlomak 45., tako da na kraju odlomka iza riječi "EUR." treba nadodati "Međutim, kako tužiteljica troškovnikom na ime troška zastupanja po odvjetniku potražuje ukupan iznos od 187,50 EUR, a sud na temelju čl. 164. st. 1. -3. ZPP-a te na temelju čl. 2. st. 1. ZPP-a ne može tužiteljici dosuditi veći iznos troška nego što ista traži, to tužiteljici u ovom predmetu pripada zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 187,50 EUR.",

- odlomak 47., drugi red odozgo, tako da umjesto riječi "priznati" treba ispravno pisati "zatraženi" te

- odlomak 47., treći red odozgo, tako da iza riječi "odvjetniku i" treba nadodati riječ "priznati".

II Presuda posl. broj P-1963/2024-8 od 16.07.2025. godine u ostalom dijelu ostaje neizmijenjena."

3. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija presudu suda prvog stupnja i rješenje o ispravku suda prvog stupnja, iz sadržaja žalbe proizlazi da pravovremeno podnesenom žalbom pobija samo presudu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i ponovno provede glavna rasprava. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 326. i čl. 186.c te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tražbina tužiteljice nije dospjela, budući se restitucijski zahtjev odnosi na jednokratnu naknadu koju je tužiteljica platila prilikom korištenja kredita 12. rujna 2007. (što između stranaka nije sporno) i tužbenim zahtjevom se potražuje vraćanje plaćene naknade, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 326. st. 1. i čl. 186.c st. 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 10. rujna 2007. kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,30% iznosa kredita, te zahtjev za isplatu iznosa od 420,86 eur sa zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2007. pa do isplate.

10. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika 10. rujna 2007. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.518,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je člankom 3. Ugovora ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita jednokratna koja se naplaćuje prije prvog korištenja kredita, kao i da je predmetna naknada tužiteljici naplaćena 12. rujna 2007. u iznosu od 3.171,00 kn / 420,86 eur.

11. Sporno je među strankama je li čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna ugovorna odredba te, osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu na ime takve odredbe , je li nastupila zastara te tijek zatezne kamate.

12. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 10. rujna 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 - dalje: ZZP/07).

13. Odredba čl. 96. st. 1., 2. i 3. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Prema utvrđenju suda iz iskaza tužiteljice, saslušane kao stranke u postupku, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata jednokratne naknade, da je predmetni ugovor zaključila kao potrošač za kupnju motornog vozila u auto-kući, da se radilo o ugovoru koji je bio već sastavljen i da nije mogla intervenirati u sadržaj istog, da nije mogla pregovarati o spornoj odredbi i utjecati na njezin sadržaj koji su to konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade.

15. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je nepoštena a time i ništetna odredba članka 3. Ugovora o jednokratnoj naknadi u iznosu od 3,30% iznosa kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a da tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj, već je tuženik jednostrano utvrdio visinu te naknade, pa se radi o nepoštenoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Navedena ocjena sukladna je zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024.

17. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj npr. C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

18. Stoga je pravilno sud prvog stupnja dosudio tužiteljici iznos od 420,86 eur, a koji iznos je tuženik naplatio 12. rujna 2007. tužiteljici na temelju čl. 3. Ugovora o kreditu što između stranaka nije sporno.

19. Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat plaćenog iznosa od 420,86 eur kojiu visinu tuženik nije osporavao, zbog ništetne odredbe u odnosu na ugovorenu jednokratnu naknadu, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO). Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Nadalje, u konkretnom slučaju tuženik je povrijedio interese i prava potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovoru o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

21. U pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

22. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

23. Tuženik u žalbi navodi da pobija i rješenje o ispravku suda prvog stupnja poslovni broj P-1963/2024-12 od 21. srpnja 2025., ali kako to iz sadržaja žalbe ne proizlazi, o istome ovaj sud nije mogao odlučivati.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a žalbenim navodima se samo paušalno osporava odluka o parničnom trošku.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac