Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-554/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužitelja LDT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], L [adresa], oba zastupana po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. tuženika ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], [obrt], kao pravnih slijednika ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Vladimiru Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-197/2020 od 9. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba 1. tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba 2. tužitelja uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-197/2020 od 9. prosinca 2020.

- potvrđuje u toč. I. izreke

- ukida u odluci o troškovima postupka, toč. II. izreke, te se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se I. tuženiku ED i II. tuženiku BD da solidarno isplate I. tužitelju LD iznos od 751.047,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.04.2008. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18),sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se II. tuženiku BD da isplati I. tužitelju LD iznos od 376.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.04.2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se I. tuženiku ED i II. tuženiku BD da solidarno isplate II. tužitelju ŽDT iznos od 100.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.06.2011. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

4. Tuženici su dužni tužiteljima nadoknaditi parnične troškova zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos dosuđenih parničnih troškova teče od dana presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelji su dužni tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 55.633,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana od presuđenja do isplate."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja, pravovremeno podnesenom žalbom pobija 1. tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žalbom 1. tužitelj u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da bez obzira što tužbeni zahtjev glasi na isplatu, isti da pravno ne predstavlja obveznopravni nego vlasničkopravni zahtjev obzirom da se isti temelji na Ugovoru o ortakluku kojega je krajnji cilj bio stjecanje prava vlasništva na nekretninama, a kako vlasničko pravne tužbe ne zastarijevaju, to se isto ima primijeniti u konkretnom slučaju. Osporava se odluka o visini troškova postupka.

3. Odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke presude pravovremenom žalbom, pobija 2. tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu toč. II. izreke i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju navode žalbe, predlažu potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba 1. tužitelja nije osnovana.

6. Žalba 2. tužitelja je osnovana.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode 1. tužitelja te navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje 1. tužitelj, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se ista može ispitati.

9. Na žalbene navode 1. tužitelja valja odgovoriti da je odredbom čl. 355. ZPP-a propisano da pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio, dakle navodi 1. tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da tužitelju nije dao mogućnost da obrazloži osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno istaknutog prigovora zastare, ne predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP-a nego sadržajno svojim navodima 1. tužitelj upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, a koja u postupku pred prvostupanjskim sudom, protivno žalbenim navodima nije počinjena.

10. Naime, protivno žalbenim navodima 1. tužitelja, tužiteljima zastupanim po istom punomoćniku odgovor na tužbu uredno je dostavljen te su se tužitelji podneskom od 13. listopada 2020. očitovali na odgovor na tužbu (str. 98-109 spisa), o istom je tužiteljima dana mogućnost usmenog očitovanja na pripremnom ročištu održanom dana 14. listopada 2020. (str.111 spisa), a osim toga tužitelji su na navode odgovora na tužbu, na istom ročištu dostavili u spis dodatnu dokumentaciju vezanu uz navode iz očitovanja na odgovor na tužbu (str. 112 spisa).

11. Dakle, slijedom prednje navedenog, a protivno žalbenim navodima 1. tužitelja u postupku pred prvostupanjskim sudom stranke su imale mogućnost raspravljanja i to pravo postupcima prvostupanjskog suda nije im onemogućeno. Pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms – „jednakost oružja“). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka 1. tužitelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tuženike.

12. Polazeći od predmeta spora, zahtjeva kojim tužitelji od tuženika traže isplatu novčanog iznosa utemeljenog na Ugovoru o ortakluku od 16. siječnja 2006., njegovog Aneksa zaključenog 19. srpnja 2007., Ugorova o pravu građenja od 7. veljače 2008., Ugovora o pravu građenja i ugovor o ortakluku od 11. ožujka 2008., Ugorova o ortakluku i ugovora o pravu građenja od 30. lipnja 2011., Aneksa ugovora o ortakluku i ugovora o pravu građenja od 22. listopada 2012. i Ugovora o cesiji od 29. travnja 2018., sud prvog stupnja, protivno žalbenim navodima 1. tužitelja, pravilno zaključuje da pravne odnose stranaka treba sagledavati kao obveznopravne a ne vlasničkopravne, jer činjenice koje tužba opisuje i tužbeni zahtjev kako je postavljen, odnose se na pravo na isplatu i pripadaju obveznopravnim odnosima.

13. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od ukupno 1,127.547,15 Kn s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev 2. tužitelja za isplatom iznosa od 100.000,00 Kn.

14. Točni su navodi 1. tužitelja da u smislu odredbe članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 30/10, 90/10, 17/12, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 - dalje: ZV) vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, radi se dakle o vlasničkopravnoj tužbi za povrat stvari – rei vindicatio. Jednako tako je točno da je stavkom 2. istog članka propisano da vlasnikovo pravo iz stavka 1. toga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

14.1. No, 1. tužitelj zanemaruje činjenicu da tužbenim zahtjevom ne ističe zahtjev za predaju nekretnine, te upravo činjenica da je tužbeni zahtjev postavljen kroz zahtjev za isplatu definira spor kao obveznopravni a ne vlasničkopravni zahtjev. Dakle, kada tužitelj zahtijeva iz ugovora o ortaštvu kojim je ugovoreno da će se nakon ostvarenja cilja izvršiti dioba, stjecanje vlasništva na nekretninama, pa kada su tuženici kao što to tvrde tužitelji raspolagali nekretninama, zbog čega je umjesto vlasničkopravnog zahtjeva postavljen obveznopravni zahtjev, zahtjev za isplatu 1. tužitelj ostvaruje odnosno nastoji ostvariti pravo iz obveznog odnosa, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

15. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, polazeći od predmeta spora pravilno zaključivši da pravne odnose stranaka treba sagledavati kao obveznopravne a ne vlasničkopravne, pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima, te pravilnom primjenom odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22. i 155/23.) kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, utvrdio da je za zahtjev tužitelja za isplatom nastupila zastara.

16. Sud prvog stupnja opravdano je tuženicima, koji su uspjeli u sporu, dosudio troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a no u konkretnom slučaju visina troškova nije pravilno utvrđena, a na što opravdano svojim žalbama ističu tužitelji.

16.1. Naime, tužitelji a niti tuženici nisu jedinstveni suparničari, već su u smislu odredbe čl. 200. ZPP-a svaki od njih samostalna stranka.

16.2. Posljedično, na opseg podmirenja troškova valjalo je primijeniti odredbu čl. 161. st. 1. ZPP-a prema kojoj suparničari podmiruju troškove ne jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Pri tome, bilo je nužno utvrditi i vrijednost predmeta spora primjenom odredbe čl. 37. ZPP-a. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku odlučujući o troškovima postupka uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 161. ZPP-a donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

17. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. u vezi s odredbom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran