Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-553/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice-protutužene EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Tolj, odvjetnica u Zagreba, protiv tužene- protutužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Marijan Mišević, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i iseljenja, rješavajući žalbu tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-463/15-60 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-463/15-60 od 29. siječnja 2021. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su ispunjeni zakonski uvjeti sukladno Zakonu o najmu stanova za otkaz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te da je tuženici otkazan ugovor o najmu stana danom 9. veljače 2015.

Nalaže se tuženici ME iseliti iz nekretnine u [adresa] koju nekretninu predstavlja 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E1 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji predstavlja dvosobni stan u I. katu lijevo, ulično krilo, kao poseban dio k. č. br. [katastarska čestica], Kuća popisni br. 663 i dvorište u [adresa], s 129,6 čhv, odnosno 466 m2, upisano kao društveno vlasništvo koji suvlasnički dio je povezan temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, te ju slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici EE, kao i tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana."

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tužiteljici-protutuženici da tuženici-protutužiteljici isplati iznos od 138.788,38 kn sa zateznim zakonskim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 1. travnja 2016. kao dana podnošenja protutužbe do konačne isplate.

Nalaže se tužiteljici-protutuženici da tuženici-protutužiteljici naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana.

III Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija u točkama I. i III. izreke tužiteljica-protutužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužena-protutužiteljica je osporila utemeljenost žalbenih navoda tužiteljice-protutužene. Predložila je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za utvrđenje pravnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutužene za utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom te zahtjev za iseljenje tužene-protutužiteljice iz stana pobliže određenog u točki I. izreke pobijane presude.

8. Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tužiteljica-protutužena vlasnica stana, a niti da ga za stanovanje koristi tužena – protutužiteljica.

9. Nije sporna niti činjenica da je u predmetu tog suda, poslovni broj Ps-367/02 donesena presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a po tužbi tužene-protutužiteljice kao tužiteljice u tom predmetu protiv majke tužiteljice-prututužene kao tužene u tom predmetu, s tim da je tužiteljica- protutužena kao nasljednica preuzela postupak.

9.1. Navedenom presudom određena je najamnina u mjesečnom iznosu od 126,94 kn odnosno naknada za drvarnicu u iznosu od 17,42 kn.

9.2. Ta presuda postala je pravomoćna, a drugostupanjska odluka dostavljena je punomoćnici sada tužiteljice-protutužene 15. prosinca 2014. godine.

10. Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi jesu li se stekli uvjeti za otkaz ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom te za iseljenje.

11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, s obzirom da je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo 2015. godine prema odredbi čl. 40. u vezi sa čl. 21. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96., 48/98., 66/98. i 22/06., dalje ZNS) da do primjena dolazi čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 68/18., dalje ZIDZNS) prema kojoj tužiteljica – protutužena može dati tuženoj-protutužiteljici otkaz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom iz razloga što u stan namjerava sama useliti i to samo ako je tuženoj- protutužiteljici kao najmoprimcu osigurala drugi odgovarajući smještaj s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

12. Prvostupanjski sud je na osnovi zk. izvadka i provedenog očevida utvrdio da tužiteljica-protutužena nije tako postupila jer je na istoj adresi vlasnica jedne odvojene i nenamještene sobe u površini od oko 20 m2 u koju se ulazi iz zajedničkog hodnika, a na udaljenosti od oko 5 do 6 m u hodniku nalazi se čajna kuhinja koja nije u funkciji te kupaonica u kojoj je kada i WC školjka. Navedeni prostor tužiteljica – protutužena daje u zakup kao poslovni prostor.

13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se taj prostor ne može smatrati stanom u smislu čl. 2. st. 1. ZNS-a za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu građevinsku cjelinu i imaju zaseban ulaz.

14. Neosnovani su žalbeni navodi da sud nije ovlašten ispitivati radi li se o prostoru koji je stan ili to nije te da se može samo ispitivati za koliko je osoba predmetni stan pogodan za stanovanje.

15. Ovo stoga jer sud ima dužnost ispitati u okviru zahtjeva za ispitivanje jesu li se stekli zakonski uvjeti za otkaz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom i činjenicu je li najmodavac ponudio najmoprimcu drugi odgovarajući smještaj.

16. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da su u presudi koja zamjenjuje ugovor o najmu stana upisani kao osobe koje imaju pravo koristiti stan suprug tužene – protutužiteljice ĐE i sin OE.

17. Iz rezultata postupka nedvojbeno proizlazi da je brak tužene – protutužiteljice razveden te da je prestao 21. ožujka 2016. godine.

18. Tužiteljica – protutužena neosnovano upire žalbenim navodima na razdoblje do kada i je li suprug tužene – protutužiteljice uopće živio u predmetnom stanu.

19. Činjenica je da je u presudi koja zamjenjuje ugovor o najmu stana upisan kao osoba koja se ima pravo koristiti stanom i ta je presuda postala pravomoćna, a činjenica što su se naknadno okolnosti promijenile, nema utjecaja na status zaštićenog najmoprimca u ovoj pravnoj stvari.

20. Ono što je relevantno u ovoj pravnoj stvari je okolnost je li tužiteljica – protutužena ponudila tuženoj – protutužiteljici drugi odgovarajući smještaj, a za tu odlučnu okolnost je pravilno ocijenjeno da se ne može smatrati stanom prostorije koje su odvojene od 5 do 6 m na udaljenosti i u hodniku koji je zajednički s drugim stanom odnosno da se radi se o prostorijama koje nemaju odvojeni i jedan zajednički ulaz te se i iznajmljuju ne kao stan, nego poslovni prostor.

21. Prvostupanjski sud je utvrdio da je bivši suprug tužene-protutužiteljice vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] vinograd površine 177 čhv i kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 113, dvorište i vinograd [adresa], površine od 201 čhv.

22. Pri tome je na osnovi iskaza tužene-protutužiteljice i sklopljenih kupoprodajnih ugovora utvrdio da se radi o nekretninama koje je njen bivši suprug stekao u vlasništvo prije sklapanja braka s tuženom – protutužiteljicom odnosno 1982. godine, dok je zajednički život započeo 1984., s tim da su te nekretnine darovane kćerkama njenog bivšeg supruga iz prvog braka.

23. Stoga se ne radi o zajedničkoj imovini iz čl. 227. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 45/89. i 59/90.), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

24. Neosnovani su žalbeni navodi da je teret dokaza o nepostojanju zajedničke imovine stečene za vrijeme trajanja braka na tuženoj – protutužiteljici.

25. Ovo stoga jer je odredbom čl. 4. st. 2. ZIDZNS-a propisano da u slučaju iz stavka 1. podstavka 1. najmodavac može zaštićenom najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana samo ako je najmoprimcu osigurao drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, s tim da najmodavac nema takvu dužnost u smislu stavka 4. ako najmoprimac ima useljivi ili odgovarajući stan na području grada.

26. Dakle, da bi se mogao osloboditi dužnosti osigurati drugi stan najmoprimcu, najmodavac mora dokazati da najmoprimac ima takav stan.

27. S tim u vezi valja navesti i da se radi o imovini koja je postojala i u vrijeme donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

28. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio i da tužiteljica – protutužena nije dokazala niti svoju namjeru useljenja u predmetni stan jer dugi niz godina sa suprugom živi u [adresa] gdje radi i ima austrijsko državljanstvo, a vlasnice je i stana u [adresa] u kojem stanuje.

29. Žalbeni navodi tužiteljice – protutužene da ima 64 godine i da slijedeće godine ide u mirovinu te da se ona i suprug namjeravaju vratiti i živjeti u predmetnom stanu, a stan u [adresa] prodati, neosnovani su.

30. U tom smislu, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i da hotelski računi od dva do tri dana boravka u [adresa] ne ukazuju doista na stvarnu namjeru povratka, dok je prema stanju spisa radni odnos tužiteljice-protutužene i produžen.

31. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužena – protutužiteljica plaćala na ruke supruga pravnog prednika tužiteljice-protutužene iznos od 121,91 kn na ime najamnine mjesečno, a koji je zahtijevao da se u potvrdama o plaćanju upisuje pričuva te da su na taj način izvršena plaćanja za 2011., 2012., 2013. i 2014. godinu, kao i za 2015., a nakon toga plaćanje je izvršavala u sudski polog.

32. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na iskazu svjedoka ČE proizlazi da je tužena – protutužiteljica plaćala u dogovoru s tadašnjim vlasnikom pričuvu na ime zaštićene najamnine, a koja je inače obveza vlasnika.

33. Okolnost što je iznos najamnine koji je plaćala bio nešto niži od iznosa zaštićene najamnine koji je utvrđen u presudi koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ne ukazuje na opetovano kršenje zakonske obveze plaćanja, a niti je tužiteljica – protutužena u tom smislu opomenula tuženu – protutužiteljicu.

34. Stoga se nije ostvario niti otkazni razlog zbog neplaćanja najamnine u smislu čl. 19. st. 1. toč. 1. ZNS-a o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge.

35. Pri donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o dopuštenom miješanju u vlasnička prava radi zaštite prava na dom zaštićenih najmoprimaca koji su to pravo stekli prema odredbama ZNS-a.

36. Stoga se ne može zahtijevati iseljenje najmoprimca u pravnoj situaciji kada nisu ispunjeni navedeni uvjeti.

37. Tužiteljica – protutužena nastoji žalbenim navodima dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude isticanjem tvrdnji kojima se preocjenjuju dokazi koje je ocijenio sud te se iznosi drugačije i subjektivno pravno mišljenje koje se temelji na tako preocjenjenim dokazima.

38. S obzirom da postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ističe i tužena – protutužiteljica, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i III. izreke.

39. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran