Poslovni broj: Usž-3836/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju Darija Silo i Ivan Milina iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, Stjepana Radića 31/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1927/2024-8 od 23. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1927/2024-8 od 23. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 10. lipnja 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik od 12. prosinca 2022. te je odbijen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica podnosi žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Smatra da presuda ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer pažljiva analiza obrazloženja presude nužno dovodi, prema mišljenju tužiteljice, do zaključka da u njoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni. U konkretnom slučaju radi se o pravnom pitanju tumačenja odredbi o nastupu apsolutne zastare porezne obveze i time zastare prava na potraživanje nadležnog poreznog tijela, dakle prava na naplatu duga. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ponavlja sve navode iz tužbe. Ističe da je porezna obveza tužiteljice nastala tijekom 2015. te da je kao početak zastare trebalo početi računati istekom 2015., odnosno prema mišljenju tužiteljice zastara prava počinje teći od 1. siječnja 2016., a ne kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud te porezna tijela. Smatra da nije trebalo primijeniti Opći porezni zakon, već Zakon o porezu na promet nekretnina. Ističe da ako bi prema pravnom stajalištu poreznih tijela i prvostupanjskog upravnog suda porezna obveza nastala/bila utvrđena 2021., po poreznom rješenju od 20. travnja 2021., kako je u tom slučaju retroaktivno primijenjena odredba Zakona o porezu na promet nekretnina o visini stope poreza od 5%, koja je važila u vrijeme 2015. kada je sklopljen pravni posao, dok je u vrijeme donošenja poreznog rješenja 2021., kojim je obračunat porez vrijedila stopa od 3%. Dakle, nema zastare kada se porezna obveza utvrđuje po propisima, koji su na snazi 2021., ali se primjenjuje više stopa iz vremena sklapanja pravnog posla iz 2015. kada je stvarno nastala porezna obveza. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odluči u korist tužitelja da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici izvršnim rješenjem utvrđena obveza poreza na promet nekretnina po osnovi ugovora od 3. kolovoza 2015. Navedena porezna obveza utvrđena je rješenjem prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2021., a potvrđena rješenjem tuženika od 2. prosinca 2021. Isto tako nije sporno da je tužiteljica navedeno drugostupanjsko porezno rješenje primila 17. prosinca 2021. te da je navedeno rješenje o utvrđenju konkretne porezne obveze postalo izvršno u 2021. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje zastare prava na naplatu obveze poreza na promet nekretnina.
6. Ovo stoga što je odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje, kojim je tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
U konkretnom slučaju pravilno je primijenjen OPZ, koji regulira institut porezne zastare. U svjetlu navedenog, početak roka od kada je zastara prava na naplatu dospjelog poreznog duga počela teći, istekom godine u kojoj je rješenje o utvrđivanju obveze postalo izvršno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da do trenutka podnošenja zahtjeva za utvrđenjem zastare prava na naplatu obveze poreza na promet nekretnina, nije protekao zastarni šestogodišnji rok.
7. Naime, rok je počeo teći 1. siječnja 2022. istekom godine u kojoj je rješenje postalo izvršno, jer je postalo izvršno u 2021., a kako je tužiteljica je zahtjev za utvrđenjem zastare podnijela dana 27. siječnja 2025. te je stoga pravilno odbijen zahtjev za utvrđenjem zastare prava na naplatu obveze poreza na promet nekretnina, što je potvrđeno i presudom prvostupanjskog suda.
8. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao osnovanim žalbeni prigovori tužiteljice da je u konkretnom sporu izostalo obrazloženje, odnosno da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni. Naime, opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti), a uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude u svakom smislu odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlazi iz članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ali i zahtjevima prava na pošteno suđenje.
Slijedom svega navedenog, prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključkom je suglasan i ovaj Sud.
9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je pravilno objasnio primjenu instituta zastare koji je reguliran OPZ-om.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovana i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
