Poslovni broj: Usž-1834/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Božo Vrkić, odvjetnik iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 3 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2753/2023-8 od 22. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2753/2023-8 od 22. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 27. rujna 2023.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Ističe da je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude počinio bitne povrede odredaba upravnog postupka, jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, pa se presuda ne može ispitati. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbio iz razloga što je po mišljenju prvostupanjskog suda tuženo tijelo pravilno izračunalo porez te prirez na dohodak za 2018. Do navedenog zaključka sud je došao na temelju činjenica što su malodobna djeca tužiteljice ČČĆ i TČ prijavljene na poreznoj kartici tužiteljičinog supruga FČ, koji na njih koristi pravo na uvećani osobni odbitak , zbog čega ista ne može koristi pravo na osobni odbitak za uzdržavanje djece. Tužiteljica je u svojoj tužbi, između ostalog, istaknula da joj je tek rješenjem HZMO-a od 21. studenog 2019. priznato svojstvo osiguranika. Nakon 20. studenog 2019. od kada joj je priznato opisano pravo, porezna obveznica tužiteljica, uredno podmiruje sve svoje obveze. Smatra da za nešto što nije konzumirala prije toga, posebno ne svojom krivnjom, ista ne može snositi bilo kakve posljedice, pa tako ni kaznu u vidu zakonske zatezne kamate. Navodi da su njena malodobna djeca neovisno o prijavi na poreznoj kartici doista uzdržavani članovi obitelji, zbog čega je bilo nužno priznati pravo tužiteljici na osobni odbitak. Dakle, s obzirom na činjenicu da tužiteljica sve do 2019. nije imala status osiguranika, pa i pored činjenice da se porez i prirez odnosi na 2017., tuž iteljica smatra da je očito da je nastupila zastara. S obzirom na sve navedeno predlaže da se presuda poništi.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici za 2018. utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 194.805,07 kuna, kao ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 46.600,00 kuna, godišnja porezna osnovica u iznosu od 149.205,07 kuna, godišnja obveza poreza i prireza nakon umanjenja u iznosu od 35.809,00 kuna, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 kuna, razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 35.809,22 kune. Osporenim rješenjem je odbijena žalba protiv navedenog rješenja. Stoga je ostalo sporno je li poreznim rješenjem tužiteljici pravilno i zakonito utvrđena obveza plaćanja razlike poreza i prireza za 2018. u iznosu kako je utvrđeno rješenjem. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica osporava osnovu plaćanja obveza poreza na dohodak za 2018., a ne osporava visinu porezne obveze.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo temeljem članka 37. stavka 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje: Zakon) temeljem podataka iz službenih evidencija, kojima raspolaže porezna uprava, utvrdila za 2018. razliku poreza na dohodak i prireza u iznosu od 35.809,22 kune.
7. U žalbi protiv navedenog rješenja tužiteljica je istaknula da joj je obveza pogrešno utvrđena te da je protiv rješenja podnijela pravne lijekove te navodi da su njezina djeca uzdržavani članovi obitelji, radi čega smatra da joj je trebalo priznati pravo na osobni odbitak, a u žalbi je istaknula i prigovor zastare.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pravilno utvrđena obveza plaćanja razlike poreza i prireza za 2018.
9. Naime, člankom 36. stavkom 6. Zakona propisano je da ako više osoba uzdržava člana ili članove obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se sporazume drugačije.
10. Člankom 55. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da u skladu s člankom 36. stavkom 6. Zakona ako oba bračna druga ili izvanbračna druga, odnosno životnog i neformalnog životnog partnera ostvaruju dohodak i uzdržavaju članove uže obitelji, osobni odbitak za uzdržavanje članova uže obitelji u načelu dijele na jednake dijelove, ali mogu utvrditi i drugačiju raspodjelu. Tužiteljica je podnijela godišnju prijavu poreza na dohodak za 2018. u kojoj traži priznanje prava na porezne olakšice za uzdržavane članove dvoje djece, koja su na poreznoj kartici tužiteljičinog supruga FČ.
11. S obzirom na navedeno, tužiteljica ne može koristiti pravo na osobni odbitak za uzdržavanu djecu, iz razloga što njen suprug koristi pravo na uvećani osobni odbitak za uzdržavane članove zajedničko dvoje djece.
12. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prijavila porez na dohodak za 2018. Navedenu prijavu je podnijela kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Stoga, navedeno jasno potvrđuje da je tužiteljica bila porezni obveznik u 2018. U prijavi je sama navela da je u 2018. ostvarila dohodak u iznosu od 194.805,07 kuna, a da uzdržava članove obitelji dvoje djece te da smatra da treba ostvariti osobni odbitak za uzdržavane članove u ukupnom iznosu od 96.600,00 kuna. Međutim, kako je porezno tijelo utvrdilo da suprug tužiteljice na svoj PK kartici kao uzdržavane članove obitelji ima zajedničku djecu i na njih koristi pravo na uvećani osobni odbitak, pravilno je utvrđeno da tužiteljica ne može koristiti pravo na osobni odbitak za uzdržavanu djecu. Što se tiče prigovara zastare valja istaknuti da je zastara regulirana Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 144/22.) prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje, kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
13. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o utvrđenju poreza na dohodak za 2018., kolji je godišnji porez i kako se godišnja porezna prijava podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, to je sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom 2019., odnosno 1. siječnja 2020. Stoga nije protekao zastarni rok od šest godina od dana kada je zastara počela teći.
14. Slijedom navedenog, prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključkom je suglasan i ovaj Sud.
15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Isto tako ovaj Sud nije našao osnovanim žalbeni prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju izostalo obrazloženje odluke, odnosno da je nejasno. Naime, opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja . Stoga ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude u svakom smislu odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlaze iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, ali i zahtjevima na pošteno suđenje.
16. Stoga je ovaj Sud, ocijenivši da žalbeni razlozi tužiteljice nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
