Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-819/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Marijanu Vugiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banke d.d., OIB:52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćnicima iz OD Marinović i partneri iz Zadra, protiv ovršenice AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate u pravnoj stvari tužitelja, odlučujući o žalbi ovršenice, protiv dijela rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr- 216/2025-6 od 18. ožujka 2025. godine, dana 9. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-216/2025-6 od 18. ožujka 2025. godine pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 28. siječnja 2025. podnesen na temelju Zadužnice posl. br. Ov-366/05, kao neosnovan. II Upućuje se ovršenica AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim, a po Zadužnici posl. br. Ov-366/05, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovoga rješenja."
2. Protiv ovog rješenja pod toč. I. izreke žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022, dalje: OZ) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Sukladno čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16 i 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe iz čl. 65. Ovršnog zakona.
Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, ako je podnesen prijedlog za povratu u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbe iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, ako ovrha prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanje građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašenja katastrofa, ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak ili ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.
Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Ocjenjujući navode ovršenice te imajući na umu navedenu odredbu Ovršnog zakona, ovaj sud nalazi da je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe neosnovan, budući ovrhovoditelj posjeduje ovršnu ispravu, čije se ostvarenje ima provesti na zakonit način i u razumnom roku, dok ovršenica nije ničim dokazala da bi provedbom ovrhe istoj nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta na način da je takve razloge učinila vjerojatnima, a niti je dokazala vođenje bilo kojeg od postupaka taksativno nabrojanih u toč. 1. -8. čl. 65. st. 1. OZ-a. Nasuprot tome, ističe da je navedeni parnični postupak koji se vodio pod pred Općinskim sudom u Zadru posl. br.- P-2068/19 od 5. siječnja 2023. već pravomoćno okončan. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da ovršenica nije dokazala ispunjenje kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja po toč. I.
Glede prijedloga ovršenice za proglašenje ovrhe nedopuštenom, za navesti je da se prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).
Ovršenica u svom prijedlogu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ističe da je ovrha nedopuštena jer da ovrhovoditelj prvenstveno nije smio raskinuti ugovor radi navodnog neplaćanja obveza iz istog, pa da je jasno da su se ispunili uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 7., 9. i 10. OZ-a.
Budući da ovršenica u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zapravo sadržajno ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a, to je temeljem čl. 52. st. 3. OZ-a, sud ovršenicu uputio u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u ovom predmetu, a kako je to i naznačeno u toč. II. izreke ovog rješenja."
5. Na navode žalbe valja reći da odgovara da u presudi suda EU broj C-407/18 istaknuto stajalište prema kojem da bi sud usvojio prijedlog za odgodu ovrhe, ovršenik nije dužan dokazivati da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama nacionalnog zakonodavstva kojim je uređen institut odgode ovrhe, ako te odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčen Direktivom 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
6. Prije svega, valja reći da to stajalište suda EU je primjenjivo u situaciji kada se radi o hipotekarnom kreditu, dakle, a postoji realna opasnost da prije završetka postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ili pokrenute tužbe radi utvrđivanja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, dođe do prodaje nekretnine (u pravilu doma ovršenika), a u kojem slučaju ovršenici neće moći ostvariti punu restituciju u smislu povrata takve nekretnine jer će treća osoba – kupac savjesni i pošteni stjecatelj, nego bi se takvom potrošaču osigurao samo odštetna zaštita koja bi bila nepotpuna i nedostatna te ne bi bilo primjereno djelotvorno sredstvo.
7. Međutim, ovo što je ovdje odlučno, a tome među strankama nije prijeporno već je donesena pravomoćna presuda između stranaka kojim je utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu na osnovi jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je naloženo ovdje ovrhovoditelju da ovršenici isplati iznos od 27.855,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.
8. Dakle, ovdje toč. 2. pobijanog rješenja (koje je pravomoćna) nije upućena ovršenica radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu već, a kako to proizlazi iz samog prijedloga a i obrazloženja iz prvostupanjskog rješenja, iz razloga što ovršenica tvrdi da je ovrhovoditelj dana 1. lipnja 2016. godine raskinuo ugovor o kreditu zbog njezinog neispunjenja obveze pa slijedom čega je i čitav ugovor dospio na naplatu, a što po tvrdnji ovršenice nije točno jer je ona bila u pretplati i to za iznos od 27.855,36 eura (to je iznos koji joj je dosuđen po pravomoćnoj sudskoj presudi poslovni broj P-2068/19 kao posljedica nepoštenih odredbi ugovora o kreditu).
9. Međutim, ovdje je ovršenica stavila i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a sukladno čl. 210. st. 2. OZ na njega će se na odgovarajući način primijeniti odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi, pa je time ispunjen jedan od kumulativno traženih uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 5. Ovršni zakon ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17. i 131/20. - dalje OZ).
Međutim, ovršenica nije dokazala vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete provedbom ovrhe obzirom da "samo tvrdi da ovrhovoditelj nije smio raskinuti ugovor iz razloga što je bila u pretplatni za iznos od 27.855,36 eura i koji joj je suđen pravomoćnom presudom kao posljedica djelomične ništetnosti ugovora".
10. Ukoliko u takvom postupku ovršenica i uspije onda sukladno odredbi čl. 209. st. 2. u vezi čl. 53. OZ može podnijeti žalbu nakon proteka roka.
11. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Sudac:
Marijan Vugić
