Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1125/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Htvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv ovršenika ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vlasta Šteher, odvjetnica u Našicama, Braće Radića 6, radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Ovr-217/2025-2 od 25. veljače 2025., 9. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika ČL, kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Ovr-217/2025-2 od 25. veljače 2025., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Našicama poslovni broj Povrv- 46/12 od 11. ožujka 2013., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu glavnice od 1.875,04 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te radi naplate troškova predmetne ovrhe, određena predložena ovrha na pokretninama ovršenika - zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom ovršenikovih pokretnina (točka I. izreke), kojim rješenjem se ovrhovoditelju ujedno odmjerava i trošak ovrhe u iznosu od 283,18 eura (točka II. izreke). Pod točkom III. izreke, ovrhovoditelj se poziva na uplatu predujma za izlazak sudskog ovršitelja u iznosu od 15,46 eura.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), u žalbi određeno navodeći žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 5., 6., 9. i 11. OZ-a. Predlaže pobijano rješenje ukinuti, podredno rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da je žalba ovršenika neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti, a ovrhovoditelju dosuditi trošak za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istog članka, kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, a koji bi doveli u pitanje opstojnost pobijanog rješenja o ovrsi.

6. Ovršenik u žalbi prigovora da je protekao rok od deset godina u kojem se po zakonu može tražiti ovrha na temelju sudske odluke (pozivajući se ujedno i na zastaru potraživanja), da je ovrha određena na predmetu koji nije u vlasništvu ovršenika te da ovršenik ne posjeduje pokretnine, uz tvrdnju da je predmetnu tražbinu podmirio solidarni dužnik.

7. Postupak u ovom predmetu pokrenut je prijedlogom ovrhovoditelja za ovrhu od 25. veljače 2025., prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom ovršenikovih pokretnina, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Našicama poslovni broj Povrv-46/12 od 11. ožujka 2013., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu glavnice od 1.875,04 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Kako se u konkretnom slučaju radi o tražbini koja za ovrhovoditelja proizlazi iz pravomoćne i ovršne sudske odluke, kao ovršne isprave, kako tijekom postupka ovršenik nije dostavio nikakav dokaz da je tražbinu koja proizlazi iz navedene ovršne isprave podmirio, to je i po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.

9. U odnosu na žalbeni razlog kojim ovršenik u žalbi prigovora da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, valja odgovoriti da se isti odnosi na situacije u kojima je zakonom propisan prekluzivni rok za pokretanje ovrhe, kao što je ovrha rješenja kojom se po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje ili ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, dok za ovrhu tražbine ovrhovoditelja iz ovog konkretnog slučaja, nije propisan nikakav rok za pokretanje ovrhe, protekom kojega bi ovrhovoditelj izgubio pravo na ovrhu.

10. S obzirom na sadržaj žalbe, razmatrajući navedene žalbene razloge kao prigovor zastare tražbine koja se ovrhom traži (nastup zastare tražbine) te prigovor da je tražbina prestala (s tvrdnjom da ju je podmirio solodarni dužnik), valja navesti da isti sadržajno predstavljaju tzv. opozicijski prigovor u okviru žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, o kojem ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenim razlozima o kojima sukladno čl. 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud. Temeljem navedenog, valjalo je o žalbi ovršenika odlučivati izvan navedenih žalbenih razloga (čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a), s time da je sud prvog stupnja zaključkom poslovni broj Ovr-217/2025-13 od 12. lipnja 2025., iz navedenih žalbenih razloga već uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

11. U odnosu na žalbene navode ovršenika da je ovrha određena na pokretninama koje nisu u vlasništvu ovršenika, valja odgovoriti da se donošenjem predmetnog rješenja o ovrsi tek određuje ovrha na pokretninama ovršenika (koje ovrhovoditelj nije određeno naznačio u prijedlogu za ovrhu), tako da je navedeni prigovor bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, pri čemu je za naglasiti da se tek u postupku provođenja ovrhe na pokretninama ovršenika, sastavljanjem pljenidbenog popisa u skladu s odredbom čl. 138. st. 1. OZ-a, popisuju pokretnine na kojima se provodi ovrha, u kojem postupku će se u skladu s čl. 139. OZ-a, popisati pokretnine u obimu koliko je potrebno za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine i troškova ovrhe, i to prvenstveno pokretnine u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi sprječavalo ovrhu i pokretnine koje se najlakše mogu unovčiti, kada će se o tome uzeti u obzir i izjave nazočnih stranaka i trećih osoba, u kojem slučaju vrijedi presumpcija iz čl. 138. st. 4. OZ-a, da ovršeniku pripadaju pokretnine koje ima na sebi, koje se nalaze na i/ili u njegovoj nekretnini, odnosno u stanu gdje ovršenik stanuje, a u smislu odredbe čl. 59. OZ-a, treća osoba bi imala pravo podnijeti prigovor s tvrdnjom da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu.

12. Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo nalazeći da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, pri čemu žalbeni navod ovršenika da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, imajući u vidu sadržaj prijedloga za ovrhu te odredbu čl. 135. OZ-a (kojoim je propisano što od pokretnina ne može biti predmet ovrhe), nije osnovan, na što su bez utjecaja tvrdnje ovršenika da nije vlasnik pokretnina, da je u dugotrajnoj blokadi te da nema imovinu koja bi bila pogodna za ovrhu.

13. Kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu odredio na temelju ovršne isprave koja je podobna za ovrhu, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a) te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

14. Ovršenik u žalbi ničime ne osporava osnovanost niti visinu odmjerenih troškova ovršnog postupka, pa kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a), stoga se i odluka o troškovima postupka, nalazi pravilnom i zakonitom, u skladu s odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a.

15. Kako odgovor na žabu nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a, u svezi s čl. 14. i 21. st. 1. OZ-a), ovrhovoditelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom II.

16. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. listopada 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža