Poslovni broj: Usž-2211/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UNS iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 18, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba DORH, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29A i Pliva Hrvatska d.o.o. Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, koju zastupa opunomoćenica Vinka Ježina, odvjetnica u Splitu, Hrvojeva 10, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-944/2022 od 21. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-944/2022 od 21. siječnja 2025.

II. Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi Pliva Hrvatska d.o.o. Zagreb naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/20-01/119, urbroj: 514-04-02- 01-01/07-22-02 od 18. ožujka 2022. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te je točkom 2. tužiteljici naloženo da zainteresiranoj osobi Pliva Hrvatska d.o.o. Zagreb, naknadi trošak upravnog spora u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude u iznosu od 1.250,00 € dok je u preostalom iznosu zahtjev zainteresirane osobe odbijen.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i UN iz [adresa], izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, klasa: UP/I-942-04/97-01/512, urbroj: 2181/1-13/567-20-31 od 27. siječnja 2020. Ovim rješenjem odbijen je zahtjev žalitelja radi naknade oduzete imovine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj navodi da je presuda donesena bez održavanja rasprave čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka i povrijeđeno pravo tužiteljice na pošteno suđenje. Ističe neprijepornim da je predmetna nekretnina bila vlasništvo prednice tužiteljice, sada pokojne NN te je u naravi predstavljala tvornicu bombona u vlasništvu obitelji NN, kojom je upravljao suprug vlasnice. Također navodi neprijepornu činjenicu prema kojoj je KN, kao vlasniku tvornice bombona koja je radila u poslovnom prostoru površine cca 350 m2, označenim kao č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prijetio kazneni progon po optužnici od strane tadašnjeg javnog tužilaštva, te je optužnica podignuta i zavedena pod poslovnim brojem K-83/48, a sad pokojnom KN na teret se stavljalo djelo označeno u članku 10. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države. Navodi kako je NN dala izjavu o darovanju predmetnih nekretnina tadašnjoj državi, kako bi spriječila kazneni progon, odnosno kaznenu osudu i konfiskaciju čitave imovine te upućivanje supruga u zloglasnu kaznionicu "Lepoglava". Navodi da je izjava NN o darovanju predmetne nekretnine elektrotehničkom poduzeću oblasnog NO Dalmacija "Svjetlost" predana tadašnjoj vlasti odnosno javnom tužilaštvu s datumom 3. srpnja 1948. Smatra da iz navedenog proizlazi kako je NN bila prisiljena dati izjavu o darovanju u trenutku kada je bila podignuta optužnica, ali da nikada nije potpisala izjavu koja bi bila podobna za upis društvenog vlasništva u zemljišne knjige, radi čega je vođen sudski postupak u kojem je donesena presuda kojom se utvrdilo da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo, odnosno pravo korištenja tadašnjeg poduzeća Svjetlost. Navodi da je tijekom ovog postupka zahtjev dopunjen od strane podnositelja, sada pokojnog ŽN podneskom od 10. rujna 2000. kojem je priloženo rješenje tadašnjeg Narodnog odbora Grada Splita broj: 5332/52 od 5. rujna 1952. kojim se otpisuje u korist KN i NN iznos od 1.161.500 dinara, a sve na ime rasporeda o zaduženju ratne dobiti, jer se tim rješenjem između ostalog, utvrđuje da je 1948. predmetna nekretnina darovana poduzeću Svjetlost te je komisija darovanu zgradu procijenila na navedeni iznos, temeljem članka 14. tadašnjeg Zakona o oduzimanju ratne dobiti stečene za vrijeme neprijateljske okupacije. Smatra da je tijekom postupka ovo rješenje zanemareno, a radi se o rješenju koje je doneseno temeljem Zakona o oduzimanju ratne dobiti stečene za vrijeme neprijateljske okupacije, odnosno propisom navedenim u članku 2. stavku 1. točka 6. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Također smatra da je sud pogrešno odbio primijeniti odredbu članka 3. navedenog Zakona, odnosno odrediti naknadu za oduzetu imovinu bez pravnog osnova ili bez pravnog propisa. Ističe da je sud dužan realno utvrditi sve činjenice, a u konkretnom slučaju one upućuju da s obzirom na propise bivše države nije bilo mogućnosti da bi sada pokojna NN i njen suprug KN sačuvali svoju imovinu te ponovno ističe kako je NN izjavu o darovanju dala kako bi sačuvala život i zdravlje svojeg supruga i kako bi obitelj pretrpila što manju štetu. Poziva se na obrazloženje Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Splitu koji su zauzeli oprečna stajališta od prvostupanjskog suda i upravnog tijela u vezi s načinom oduzimanja imovine. Također se poziva na odredbu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokol 1. uz tu Konvenciju koji jamči pravo na mirno uživanje vlasništva. Predlaže da sud žalbu uvaži i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a tužiteljici dosudi naknadu troškova upravnog spora uvećano za trošak sastava ove žalbe.

4. Tuženik i zainteresirane osobe pozivani su da dostave odgovor na žalbu.

5. Odgovor na žalbu dostavila je samo zainteresirana osoba Pliva Hrvatska d.o.o. Navodi da su predmetne nekretnine prešle u vlasništvo elektrotehničkog poduzeća oblasnog NO Dalmacije "Svjetlost" Split na temelju odluke Kotarskog suda u Splitu pod brojem: II G-538/57 kojom je potvrđena valjanost nagodbe u predmetu tog suda, poslovni broj: G-1314/51, a time i ugovor o darovanju pokojne NN, prednice tužiteljice. Nadalje navodi da je ugovorom o zamjeni osnovnih sredstava od 28. ožujka 1962. pravo vlasništva ovih nekretnina preneseno na poduzeće Biljana koje je prednik ove zainteresirane osobe, što nije sporno. Ukazuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: P-550/94 od 26. svibnja 1999. na koju se tužiteljica pozivala tijekom provedenog upravnog postupka, prvostupanjskog spora, a na koju se poziva i u žalbi, odbijen tužbeni zahtjev njenog prednika, kojim je traženo utvrđenje ništetnosti darovanja pokojne NN od 3. srpnja 1948. Smatra da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita te se poziva na raniju praksu ovog suda i predlaže da sud žalbu odbije. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 €.

6. Žalba nije osnovana.

7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela, prema kojima se u konkretnom slučaju nisu ostvarile zakonom propisane pretpostavke za povrat, odnosno naknadu imovine prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.).

8. Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 2. navedenog Zakona kojom su taksativno navedeni propisi na temelju kojih je oduzimana imovina za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te na odredbu članka 3. istog Zakona kojom je propisano da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna i civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. tog Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravne osnove ili bez propisa.

9. Tijekom provedenog postupka i prvostupanjskog spora neprijeporno je utvrđeno da je presudom Kotarskog suda u Splitu, poslovni broj: II G-538/57 utvrđeno da je općenarodna imovina organ upravljanja NO Općine Split temeljem nagodbe od 8. ožujka 1952. koja se nalazi u spisu G-1341/51 Kotarskog suda u Splitu stekla vlasništvo nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s pravom korištenja poduzeća Svjetlost Split uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena NN, žene KN, prednice tužiteljice, a ova presuda je donesena u postupku radi uknjižbe prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica] u kojem je NN priznala dio tužbenog zahtjeva, odnosno da je općenarodna imovina stekla vlasništvo predmetne nekretnine na temelju nagodbe od 8. ožujka 1952. u spisu G-1314/51 Kotarskog suda u Splitu, zajedno s građevinom sagrađenom na njoj te da je poduzeće Svjetlost ovlašteno uknjižiti pravo vlasništva na ime i u korist općenarodne imovine, s organom upravljanja NOO Split i pravo korištenja poduzeća Svjetlost Split. Navedenoj presudi i nagodbi prethodila je izjava NN o darovanju predmetne nekretnine od 3. srpnja 1948.

10. Tužiteljica i ostali podnositelji zahtjeva u parničnom postupku zahtijevali su utvrđenje ništavosti darovanja od 3. srpnja 1948. i ništavosti sudske nagodbe potpisane u predmetu poslovni broj: G-1341/51 Kotarskog suda u Splitu od 8. ožujka 1952. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: P-550/94 od 26. svibnja 1999. odbijen je njihov tužbeni zahtjev, a ova presuda je postala pravomoćna i potvrđena je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-807/03 od 9. studenoga 2004.

11. S obzirom na naprijed navedeno činjenično stanje, pravilno je osporenom presudom potvrđeno stajalište upravnih tijela, prema kojem predmetna imovina nije oduzeta temeljem propisa iz članka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, niti na temelju akata i načina propisanih odredbom članka 3. tog Zakona, zbog čega nije bilo osnove za usvajanje zahtjeva.

12. Tužiteljica žalbenim navodima iznosi razloge zbog kojih je njezina prednica predmetnu nekretninu darovala, te smatra da ovi razlozi kraj činjenice da s obzirom na pravne propise koji su bili na snazi nakon Drugog svjetskog rata, predmetna nekretnina nije mogla ostati u vlasništvu njezine prednice, ima osnove za usvajanju zahtjeva. Navedeni žalbeni navodi međutim nisu utemeljeni na odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i kao takvi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. Također nije osnovan žalbeni navod kojim tužiteljica ističe da je prvostupanjskom presudom počinjena bitna povreda pravila postupka i povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje, jer pred prvostupanjskim sudom nije održana rasprava. Naime, niti tužiteljica, niti ostale stranke u ovom upravnom sporu nisu zahtijevale održavanje rasprave, niti su u tužbi odnosno odgovorima na tužbu predlagali izvođenje bilo kakvih dokaza. Kako je tužiteljica tužbenim razlozima osporavala primjenu mjerodavnog prava to je prvostupanjski sud pravilno i na zakonu osnovano u smislu odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) presudu donio bez održavanja rasprave.

14. Slijedom navedenog, analizom razloga na kojima se temelji žalba u odnosu na razloge na kojima se temelji osporena presuda, Sud nije našao postojanje niti jednog od razloga propisanog odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima, radi kojih bi prvostupanjsku presudu valjalo poništiti.

15. Kako nije uspjela sa svojom žalbom, to nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

16. Tužiteljica je podnošenjem žalbe uzrokovala daljnje troškove zainteresirane osobe zbog čega je Sud prihvatio zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava žalbe u iznosu koji je sukladan Tbr. 27. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) i obvezao tužiteljicu da ovaj iznos podmiri zainteresiranoj osobi. Kako je zainteresirana osoba potraživala trošak upravo pozivom na ovaj Tbr. u preostalom iznosu zahtjev za naknadu troška je odbijen jer nije ničim obrazložen.

17. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić