REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-425/2025-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Imex banke d.d. Split, Split, Tolstojeva 6, OIB:99326633206, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Malešević, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Europlantaže d.d. Brođanci, Brođanci, Trg 2, OIB:59170148274, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Brlečić i partneri u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3275/2023-3 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-697/2021-39 od 6. rujna 2023., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3275/2023-3 od 2. studenog 2023. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-697/2021-39 od 6. rujna 2023., kao i odluka o troškovima postupka pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.914.378,52 EUR /14.423.884,93 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2015. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 299.711,33 EUR/2.258.175,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 107.415,89 EUR / 809.325,00 kn."

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1318/2024-3 od 22. siječnja 2025., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3275/2023-3 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-697/2021-39 od 6. rujna 2023. u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382 st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka zbog koje je došlo do povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naloži da mu naknadi troškove postupka.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženika iznesene u reviziji, predlaže reviziju odbiti, a tuženiku naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.914.378,52 EUR (ranije 14.423.884,93 kune), koji iznos predstavlja razliku cijene 120.000 dionica društva Opeka d.d. oznake OPEK-R-A utvrđene od strane tužitelja u iznosu od 3.907.200,00 kuna i iznosa od 18.331.084,93 kune, kojeg se tuženik na ime reotkupne cijene obvezao platiti tužitelju 28. rujna 2015.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je na temelju isprava priloženih spisu, nalaza i mišljenja vještaka Ivice Filipovića koji prihvaća, te procjene vrijednosti dionica društva Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. koju je tužitelj dostavio u spis, zaključio da je tužitelj, sukladno odredbi čl. 17. Okvirnog ugovora o reotkupu dionica, pravilno utvrdio vrijednost dionica društva Opeka d.d. u iznosu od 32,56 kuna po dionici, odnosno vrijednost 120.000 dionica u iznosu od 3.906.977,00 kuna, koja ujedno predstavlja i tržišnu vrijednost tih dionica na dan 29. rujna 2015.

7.1. Drugostupanjski sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 368. st. 1. ZPP. Oduku temelji na zaključku da se iz nalaza i mišljenja vještaka danih u ovom postupku, ne može utvrditi realna tržišna vrijednost dionica društva Opeka d.d. na dan 29. rujna 2015., (po vještaku Blaževiću ista iznosi 158,00 kuna, dok je po vještaku Filipoviću ista 0,00 kuna), te da zbog pada vrijednosti dionica na burzama, dionice Opeka d.d. nisu kotirale na burzi u spornom razdoblju. Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da je tužitelj postupio sukladno čl. 17.6. Ugovora i najprije pokušao prodati kupljene dionice javnom dražbom na Zagrebačkoj burzi, da u tome nije uspio te da nije pribavljao ponude „market markera“, već je u smislu odredbi čl. 17.6.C vrijednost predmetnih dionica utvrdio na temelju procjene ovlaštenog investicijskog društva. Prema ocjeni drugostupanjskog suda realna tržišna vrijednost dionica društva Opeka d.d. na dan 29. rujna 2015., iznosila je 32,56 kuna po dionici, prema procjeni vrijednosti društva Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužitelju 14.423.884,93 kuna jer je to iznos koji se dobije kad se od ugovorene reotkupne cijene od 18.331.084,93 kuna, koju je tuženik bio dužan platiti tužitelju, u iznosu, oduzme tržišna vrijednost odnosno cijena 120.000 dionica društva Opeka d.d., na dan 29. rujna 2015., u iznosu od 3.906.977,00 kuna.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

9. Tuženik u reviziji navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog koje mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Obrazlaže da su nižestupanjski sudovi odluku utemeljili na procijeni vrijednosti dionice koju je po narudžbi tužitelja dalo društvo Interkapital vrijednosni papiri d.o.o., unatoč protivljenju tuženika i unatoč tome da je zbog tog protivljenja prvostupanjski sud proveo dva financijska vještačenja. Ističe da su sudovi pritom propustili obrazložiti zašto su prihvatili upravo navedenu procjenu vrijednosti predmetnih dionica koja je privatna isprava, a nisu naveli razloge zbog kojih nisu uzeli u obzir nalaze i mišljenja vještaka koji su u ovom predmetu dani po odluci suda.

10. Iz odredbi Okvirnog ugovora o reotkupu vrijednosnih papira koji je 21. siječnja 2015. zaključen između parničnih stranaka (dalje: Ugovor) proizlazi da su ovdje tužitelj i tuženik ugovorili da će povremeno zaključivati transakcije u kojima će jedna ugovorna strana, kao prodavatelj, prodavati drugoj ugovornoj strani, kao kupcu, vrijednosne papire pri čemu se kupac obvezuje isplatiti prodavatelju kupovnu cijenu, a istovremeno da će biti ugovorena i povratna kupnja istih ili ekvivalentnih vrijednosnih papira od strane kupca prema prodavatelju i to na točno određeni dan ili do opoziva pojedine transakcije na budući dan koji će biti naknadno određen, uz istovremeno plaćanje reotkupne cijene od strane prodavatelja kupcu (članak 1. Ugovora).

10.1. Člankom 8.5. Ugovora ugovoreno je da se na dan reotkupa kupac obvezuje isporučiti prodavatelju ekvivalentne vrijednosne papire, dok se prodavatelj obvezuje isplatiti kupcu reotkupnu cijenu (eventualno umanjenu za bilo koji iznos prihoda navedenih u članku 10. tog Ugovora).

10.2. Člankom 17.6. Ugovora određeno je da se ugovorna strana koja nije prekršila ugovorne odredbe obvezuje, bez odgađanja, ugovornoj strani koja je prekršila ugovorne odredbe poslati pisanu obavijest, kojom obavještava drugu ugovornu stranu da je postupila po jednom od načina predviđenih točkama A, B i C odredbe čl. 17.6. Ugovora. Odredbom čl. 17.6. točke A, B i C Ugovora, stranke su ugovorile način utvrđivanja tržišne vrijednosti ekvivalenta vrijednosnih papira u slučaju povrede ugovora, na način da je točkom A predviđeno utvrđivanje tržišne vrijednosti u slučaju prodaje vrijednosnih papira, točkom B je određeno utvrđivanje tržišne vrijednosti pribavljanjem ponuda od najmanje dva ili više „market markera“ ili stalnih „dealera“ na odgovarajućem tržištu, pri čemu se kotacije moraju odnositi na komercijalno razuman volumen (a što da ima pravo utvrditi ugovorna strana koja nije prekršila ugovorne odredbe), dok je točkom C određeno utvrđivanje tržišne vrijednosti vrijednosnih papira u slučaju da ugovorna strana koja nije prekršila odredbe nije uspjela prodati ili kupiti vrijednosne papire u skladu s točkom A ili pribaviti ponude u skladu s točkom B.

11. Iz spisa proizlazi da tuženik na ugovoreni dan reotkupa 28. rujna 2015. nije platio tužitelju reotkupnu cijenu, da je tužitelj obavijestio tuženika o povredi odredbi sklopljenog Ugovora i pokušao prodati kupljene dionice javnom dražbom na Zagrebačkoj burzi, ali nije uspio zbog nedostatka ponuda, pa je utvrdio vrijednost predmetnih dionica na temelju procjene društva Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. Tuženik je navedenu procjenu osporavao iz više razloga, pa je prvostupanjski sud, radi utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnih dionica na dan 28. rujna 2015., proveo dva financijska vještačenja, prvo po vještaku Anti Blaževiću i potom po vještaku Ivici Filipoviću.

11.1. Prvostupanjski sud, nakon dva provedena vještačenja, odluku o sporu temelji na procjeni vrijednosti dionica koju je dalo društvo Interkapital vrijednosni papiri d.o.o., dakle na temelju privatne isprave koju je kao dokaz u spis priložio tužitelj. Pritom je u točki 77. obrazloženja presude naveo da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Ivice Filipovića. Prvostupanjski sud u obrazloženju odluke nije naveo nikakve razloge za takvo postupanje. Drugostupanjski sud, odbijajući žalbu tuženika, nije naveo razloge zbog kojih je prihvaćena procjena vrijednosti dionica koju je dalo društvo Interkapital vrijednosni papiri d.o.o., niti je iznio shvaćanje jesu li izvedeni dokazi ocijenjeni sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, kao i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, treba navesti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 – dalje: Konvencija).

13. Pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku, jedan je od aspekata prava na pravično suđenje. Navedeno ne znači da je sud dužan navesti detaljan odgovor na svaki navod stranke, međutim obveza je suda da iznese dostatne razloge o navodima stranaka i elementima koji su od odlučnog značaja za ishod spora. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev broj 5386/10, presuda od 24. lipnja 2022. i Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev broj 28539/16, presuda od 22. rujna 2022.).

14. Prema ocjeni vijeća, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o sporu. Naime, u obrazloženju odluke nije jasno navedeno niti je dostatno obrazloženo iz kojih je razloga sud odluku utemeljio na privatnoj ispravi, ne prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka koji su sačinjeni u ovom predmetu. Sud drugog stupnja nije sankcionirao navedene bitne povrede na koje se tuženik pozivao u žalbi, pa je na opisani način počinio iste bitne povrede odredaba parničnog postupka te pobijanu drugostupanjsku presudu nije moguće ispitati.

15. Stoga je ovaj sud ocijenio da je tuženiku povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku koje je sastavni dio sadržaja prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, pa je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti bitnu povrede odredba postupka na koje im je ukazano ovim rješenjem, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Pajalić