Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1641/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u građansko pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 25. lipnja 2025. poslovni broj Psp-54/2023-13, 08. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 25. lipnja 2025. poslovni broj Psp-54/2023-13:

a) potvrđuje

- pod toč. I. izreke, osim u dijelu u kojem je izrečena prijetnja novčanom kaznom,

- pod toč. II. izreke u odluci o parničnom trošku,

b) preinačava

- pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je izrečena prijetnja novčanom kaznom i u tom dijelu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Tuženik JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao je tužiteljicu IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], i to: kč. br. [katastarska čestica], k.o. [adresa]

– sgrada i sjenokoša u mjestu u površini od 272 čhv, na način da je na istoj samovoljno iz neutvrđenih razloga postavio tri stupića koja je obojao crvenom bojom, pa mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem postavljenih stupića obojanih crvenom bojom, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 916,98 eura, u roku od 8 dana."

2. Ovo rješenje pravovremno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima rješenje suda prvog stupnja je jasno, razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća pa se može ispitati te prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini 272 čhv na kojoj je tuženik u istočnom dijelu postavio tri stupića obojena crvenom bojom.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužiteljica nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] stekla darovanjem 9. travnja 2013. od strane tuženika i da s radi o djedovini parničnih stranaka,

- da je tuženik pozvao geometra koji je izvršio mjerenje 9. studenoga 2018. radi utvrđenja pravca kretanja međe između kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice i nekretnina tuženika u naravi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su postavljena tri stupića koji pokazuju među i to na početku linije i ispod podzida, za koje postupanje je tužiteljica saznala 9. ožujka 2019., a tužbu je podnijela 8. travnja 2019.,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je nekretnina u naravi kč. br. [katastarska čestica] dijelom pašnjak, dijelom sjenokoša i vrt i da prema izračunu vještaka sporna površina između pokazanog stanja tužiteljice i tuženika iznosi 182 m2,

- da su prilikom očevida na licu mjesta na okolnosti posjedovanja spornog dijela nekretnine saslušane stranke i svjedoci IGI, DG, PG, CG, GG, ŠG, VG, NG i HG,

- da je tužiteljica na licu mjesta pokazala liniju posjeda svoje nekretnine kao i spornog istočnog dijela gdje se nalaze tri stupića što je vještak prikazao na skici crvenom linijom od toč. A – kolac na točku A1 lipa, A2 šljiva, A3 obrt i A4 kod ograde,

- da iz iskaza stranaka i svjedoka te očevida na licu mjesta proizlazi da je tužiteljica na spornom dijelu nekretnine gradila suhozid, posadila stabljike aronije, kopala grabu, radila vrt te čistila i kosila,

- da tuženik u svom iskazu u bitnome i ne spori tvrdnje tužiteljice utoliko što ističe da je stupiće postavio prema geodetskoj izmjeri,

- da tuženik ističe da je osobno pozvao mjernika da označi liniju kretanja međe jer je tužiteljica kopala škarpu na spornom istočnom dijelu predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica].

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev uz zaključak da je tuženik opisanim radnjama u tužbi zasmetao posljednji mirni posjed tužiteljice predmetnog dijela nekretnine u naravi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te tužiteljici pruža posjedovnu zaštitu utvrđenjem čina smetanja, zabranom tuženiku svakog takvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne i nalaže uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja.

10. Odredbom čl. 21. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda dok je čl. 22. st. 1. istog Zakona propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

11. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Dakle, kada je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja ograničen je samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja u smislu čl. 22. st. 2. ZV-a odnosno čl. 441. ZPP-a.

13. Analizom rezultata dokaznog postupka razvidno je da je tužiteljica zatražila posjedovnu zaštitu u okviru prekluzivnog roka od 30 dana (čl. 21. st. 3. ZV-a).

14. Polazeći od rezultata iscrpno provedenog dokaznog postupka (očevid na licu mjesta, saslušanje stranaka, svjedoka, vještačenje po vještaku geodetske struke), ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tužiteljica bila posjednica i imala faktičnu vlast na spornom istočnom dijelu predmetne nekretnine kada ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu na opisani način kako to tvrdi u tužbi pa joj je valjalo pružiti pravnu zaštitu temeljem odredbe čl. 22. ZV-a u svezi čl. 21. st. 1. ZV-a.

15. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi sadržaje iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka koje je ispravno cijenio (čl. 8. ZPP-a), a tuženik u žalbi navodi samo one dijelove iskaza koji idu u prilog tuženika i daje svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza koju ne prihvaća ovaj sud.

16. Naime, i po ocjeni ovog suda tužiteljica je dokazala da je poduzetim radnjama (suhozid, sadnjom biljaka, čišćenjem, košnjom, kopanjem škarpe) bila u posljednjem mirnom posjedu spornog istočnog dijela nekretnine i vršila faktičnu vlast na predmetu spora prije učinjenog smetanja od strane tuženika.

17. Tuženik tijekom postupka niti ne osporava da je tužiteljica poduzimala iste radnje što ukazuje da joj i nije osporavao posljednji mirni posjed sve do geodetske izmjere kada je utvrđen pravac kretanja međe.

18. No, tuženiku valja ukazati da je posjed faktično stanje te činjenica pravca kretanja međe niti činjenica tko je vlasnik nekretnine koja je u ovom postupku predmet zahtjeva uopće nisu odlučne jer je odredbom čl. 441. ZPP-a propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pružio tužiteljici posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. i 22. st. 1. ZV-a.

20. No, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je pod prijetnjom novčane kazne zabranio ubuduće svako daljnje smetanje posjeda tužiteljice. Ovo stoga što odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a koja uređuje sadržaj izreke rješenja o smetanju posjeda kojim sud prihvaća tužbeni zahtjev nije propisana prijetnja novčanom kaznom uz zabranu takvog i slično smetanja ubuduće. Pitanje ovrhe i njezine provedbe kad se radi o zabrani daljnjeg smetanja predmet je ovršnog postupka.

21. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika uvažiti kao djelomično osnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđen čin smetanja posljednjeg mirnog posjeda, zabrana takvog ili sličnog smetanja uz uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, a preinačiti i odbiti zahtjev u dijelu u kojem je tuženiku izrečena prijetnja novčanom kaznom.

22. Unatoč djelomičnom preinačenju pobijanog rješenja valjalo je potvrditi i odluku o trošku, to stoga jer tužiteljica nije uspijela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP-a).

23. Iz navedenih razloga odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

24. Temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Osijek, 08. listopada 2025.

Sudac

Snježana Androš