Poslovni broj: Usž-2195/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., Zagreb, Kralja Zvonimira 82, kojeg zastupa opunomoćenik Filip Gereci, odvjetnik u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6/B, protiv tuženika Republike Hrvatske Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi fondova Europske unije – dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-568/2023-33 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., Zagreb i potvrđuju se točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-568/2023-33 od 21. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-568/2023-33 od 21. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, klasa: UP/I-910-04/21-02/484, urbroj: 538-05-3-2-1/638-22-4 od 4. veljače 2022., radi poništenja obavijesti klasa: 910-04/17- 01/1710, urbroj: 517-11-04-01-01-21-16 od 19. studenoga 2021. te radi odobravanja projektne prijave tužitelja (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude) te je odlučeno da će se o naknadi troškova vezanih uz delegaciju predmeta iz Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Rijeci odlučiti zasebnim rješenjem (točka III. Izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu kojom pobija točku I. i II. izreke presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbi u bitnom navodi da je navođenje donositelja upravnog akta nužno da bi se taj konkretni akt mogao identificirati, a što je u pobijanoj presudi izostalo, jer je jasno da se konkretni upravni akt, to jest obavijest od 19. studenog 2021., ne može identificirati, zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka pa je već samo zbog toga potrebno poništiti pobijanu presudu. Ističe da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije odlučio o svim tužbenim zahtjevima jer uopće nije odlučio o tužbenom zahtjevu za utvrđivanje nezakonitosti postupanja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije te Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Dakle, kako nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, pobijana presuda i zbog toga ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio povredu pravila sudskog postupka pa je već samo i zbog tog razloga potrebno poništiti pobijanu presudu. Napominje da je pobijana presuda napisana na 18 stranica međutim, stvarno obrazloženje presude u stvari predstavlja jako mali dio teksta obrazloženja jer većina obrazloženja se odnosi na citiranje to jest prepisivanje dokumentacije i podnesaka koji prileže spisu predmeta. Smatra da predmet ovog upravnog spora prvenstveno predstavlja utvrđenje jesu li nadležna upravna tijela postupala zakonito prilikom ocjenjivanja konkretne projektne prijave za dodjelu bespovratnih sredstava te da je ocjenjivanje konkretne projektne prijave provedeno u okviru 3. faze postupka dodjele bespovratnih sredstava, tzv. faze provjere prihvatljivosti projekta i aktivnosti te ocjena kvalitete. Međutim, nigdje nije određeno niti propisano da negativna ocjena u vezi postojanja zatvorene financijske konstrukcije projektnog prijedloga sama po sebi uzrokuje isključivanje projektnog prijedloga iz postupka dodjele bespovratnih sredstava, već samo ako bi negativna ocjena u vezi postojanja zatvorene financijske konstrukcije, zajedno s drugim ocjenama, za posljedicu imala negativan broj bodova po bilo kojem kriteriju koji moraju biti kumulativno ispunjeni (45 odnosno 70 bodova) pa bi tek tada projektni prijedlog mogao biti isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava. Stoga smatra da njegova prijava nije smjela biti isključena iz postupka dodjele samo zbog negativne ocjene zatvorene financijske konstrukcije, već je mogla biti isključena samo ako ne zadovoljava koji od dva naprijed navedena kriterija ostvarenih bodova. Smatra da je zbog neosnovanog i samovoljnog zakidanja konkretne projektne prijave zakinut za barem 12 bodova pa je jasno kako bi konkretna prijava, da je ocjenjivanje bilo pravilno i transparentno, zadovoljila i drugi kriterij za upućivanje u slijedeću fazu dodjele bespovratnih sredstava – kriterij minimalnog broja bodova (70 je minimum, a projektna prijava bi u slučaju pravilnog i transparentnog ocjenjivanja imala barem 80 bodova), što u žalbi detaljno obrazlaže. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke u ovom sporu morao uzeti u obzir važnost njegove projektne prijave, obzirom da projektna prijava predstavlja radikalnu inovaciju u medicini na globalnoj razini. Nadalje, navodi da je iznio svoje prigovore na vještački nalaz i mišljenje, smatrajući da vještakinja uopće nije obrazloženo otklonila niti jedan njegov prigovor te opširno navodi razloge zbog kojih smatra da su njegovi prigovori na nalaz i mišljenje vještakinje Sandre Dujmović osnovani. Smatra da pečat izvrsnosti predstavlja dokaz da se radi o visokokvalitetnom projektu, kojeg su neovisni stručnjaci Europske komisije ocijenili visokokvalitetnim uzimajući u obzir sve relevantne podatke i kriterije, uključujući i kriterij financijske održivosti projekta to jest kriteriji zatvorene financijske konstrukcije projekta. Značenje dobivanja tzv. pečata izvrsnosti jest potvrda da se radi o projektu koji zaslužuje financiranje od strane nadležnih tijela koja odlučuju o financiranju, odnosno dodjeli novčanih sredstava. Napominje da su u konkretnom slučaju vanjski ekonomski stručnjaci tuženika suprotno neovisnim stručnjacima Europske unije, ocijenili da konkretna projekta prijava ne zaslužuje financiranje, iako konkretni projekt posjeduje pečat izvrsnost i koji dokazuje da se radi o visoko kvalitetnom projektu koji zaslužuje financiranje. Posebno ističe da prvostupanjski sud pobijanu presudu u cijelosti temelji na nalazu i mišljenju vještakinje Dujmović, a to vještačenje je napravljeno na nestručan, nepravilan i neprofesionalan način, pa pobijana presuda nužno jeste nevaljana i nezakonita jer je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu. Ističe da je cijeli postupak predmetne dodjele bespovratnih sredstava imao znatne proceduralne pogreške i nelogičnosti pa slijedom toga predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao rasprave 31. svibnja 2023. i 13. ožujka 2024. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, neosnovan je prigovor bitne povrede pravila postupka, jer je člankom 66. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima jasno propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. Ovaj Sud otklanja prigovore tužitelja u žalbi da bi došlo do takve bitne povrede pravila sudskog postupka zbog manjkavog obrazloženja presude glede odlučnih činjenica, odnosno postojanja nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Prema ocjeni ovoga Suda neosnovani su navedeni prigovori u žalbi u odnosu na sadržaj osporene presude prvostupanjskog suda, jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima te je u smislu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima dostatno obrazložena pa se otklanja bilo kakva sumnja u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

9. Tvrdnja tužitelja u žalbi da se konkretni upravni akt to jest obavijest od 19. studenog 2021. ne može identificirati te da pobijanom presudom nije odlučeno o njegovom tužbenom zahtjevu pa da je zbog toga došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka, ne može se ocijeniti osnovanom. Naime, u izreci prvostupanjske presude navedeno je da se odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika kao i radi poništenja obavijesti čija klasa i urbroj te datum donošenja su navedeni u izreci prvostupanjske presude, pa se ne može smatrati da se navedena obavijest ne može identificirati te da bi iz tog razloga prvostupanjsku presudu trebalo poništiti. Osim toga navedenu obavijest od 19. studenoga 2021. tužitelj je dostavio uz tužbu te mu je poznat sadržaj obavijesti pa navedeni prigovor nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.

10. Pored navedenog treba istaknuti da je prvostupanjski sud u predmetnom upravnom sporu odlučivao o zakonitosti rješenja tuženika od 4. veljače 2022. i obavijesti od 19. studenog 2021. te o zahtjevu za odobravanje projektne prijave tužitelja kako je to i navedeno u točci I. izreke prvostupanjske presude pa se stoga ne može prihvatiti prigovor tužitelja da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu pa da se iz tog razloga presuda ne može ispitati.

11. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja povodom obavijesti od 19. studenog 2021. u kojoj je vanjski stručnjak za ekonomsko financijska pitanja, stalni sudski vještak za računovodstvo, financije i poreze, zaključio da prijavitelj nikako nema financijske kapacitete dovoljne za provedbu projekta referentne oznake KK.01.2.1.01.0089. Na temelju provedenih analiza neovisnih vanjskih ekonomsko financijskih stručnjaka, stalnih sudskih vještaka za računovodstvo, financije i poreze je utvrđeno da projektni prijedlog "Metformin – nova formulacija lijeka" navedene referentne oznake ne udovoljava uvjetima poziva u dijelu koji se odnosi na pitanje: "Projekt ima zatvorenu financijsku konstrukciju kako je definirano u UzP(2.5.Uz5)" te se stoga isključuje iz postupka dodjele bespovratnih sredstava jer za to ne ispunjava kriterije te je tužitelju o tome dostavljena obavijest s detaljnim obrazloženjem. Nadalje, u odnosu na procjenu šireg financijskog kapaciteta tužitelja uvidom u godišnja financijska izvješća i popratnu dokumentaciju, vanjski stručnjaci došli su do određenih zaključaka vezano za prikaz stavke "nematerijalna imovina u pripremi", prikaz broja zaposlenika/troškova zaposlenika te prikaz odluka o rasporedu dobiti pa se tužitelju na navedeno detaljno ukazalo, no međutim tužitelj se nije konkretnije osvrnuo na navedeno, a niti je dostavio dokaze koji bi potkrijepili način prikaza navedenih stavki od strane poduzeća tužitelja u relevantnim godišnjim financijskim izvješćima.

12. Prvostupanjski sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnost pravilnost utvrđenja vanjskih stručnjaka na kojima je utemeljeno rješenje tuženika te je za provođenje vještačenja odredio porezno savjetništvo Dujmović d.o.o., Rijeka. Nadalje, proizlazi da je stručno ekonomska osnovanost utvrđenja vanjskih stručnjaka na kojima je tuženik utemeljio svoje rješenje u cijelosti potvrđeno sudskim vještačenjem u prvostupanjskom upravnom sporu koje je obuhvatilo analizu tužbenih navoda, sadržaja osporavanog rješenja i obavijesti od 19. studenog 2021. te zaključke prvog i drugog vanjskog stručnjaka za ekonomsko financijska pitanja te su za to navedeni iscrpni razlozi u nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Prvostupanjski sud detaljno je obrazložio mišljenja i zaključke sudskog vještačenja te nalaz i mišljenje dostavio strankama koje su se na isti izjasnile te je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dok tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje. Prvostupanjski sud je pozvao predstavnicu pravne osobe vještačenja koja se na raspravi izjasnila o prigovorima tužitelja na nalaz i mišljenje te uvjerljivo odgovorila na pitanja tužitelja.

13. S obzirom da je u provedenom postupku na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava za predmetni projektni prijedlog zbog negativne ocjene zatvorene financijske konstrukcije pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i upravna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te je u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

15. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, a niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s žalbom, ovaj Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić