Poslovni broj: Usž-2745/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OL, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Beloša, odvjetnik u Novom Marofu, Kralja Tomislava 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 199/2022-19 od 3. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-199/2022-19 od 3. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/21-01/03493773174, urbroj: 341-99- 05/3-21-8389 od 23. prosinca 2021. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, klasa: UP/I 141-02/21- 01/03493773174, urbroj: 341-20-05/3-21-23686 od 13. listopada 2021. (točka II. izreke). Tužitelju je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti počev od 20. rujna 2016. (točka III. izreke) te je naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje kojim će utvrditi jesu li kod tužitelja ispunjeni ostali zakonski uvjeti za priznavanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja s ranijim datumom, te izračunati pripadajući iznos invalidske mirovine (točke IV. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi trošak od 1.790,42 eura/13.489,92 kn u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok se u ostalom tijelu zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbija (točka V. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 13. listopada 2021. kojim je tužitelju, kod kojeg je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu od 18. studenog 2019. u svoti od 798,61 kn mjesečno, a umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 1.563,31 kn mjesečno.

3. Tuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu s odredbama članka 123. do 130. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., u daljnjem tekstu: ZOMO), kao i Uredbe o metodologiji vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17., 56/18. i 16/22. – u daljnjem tekstu: Uredba). Ističe da je nakon pribavljenih nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom tužitelju utvrđen nastup potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 18. studenog 2019., kada je u psihijatrijskim nalazima ukazana naznaka psihotične razine funkcioniranja, ali ista nije praćena ordiniranjem antipsihotičke terapije. Navodi da je tužitelj mlada osoba koja je radi progresije propadanja osobnosti bila upućena na vještačenje radne sposobnosti u nekoliko navrata, a tek se po kompleksnijoj obradi ocijenio potpuni gubitak radne sposobnosti. Smatra da je jedini datum od kojeg se može utvrditi nastanak gubitka radne sposobnosti upravo datum utvrđen u upravnom postupku. Ističe da je nalaz sudskog vještaka osporen očitovanjem vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje Središnjeg ureda od 5. rujna 2023., u kojem je jasno i argumentirano navedeno zbog čega se ne nalazi osnova za promjenu datuma utvrđenja nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti. Navodi da se stalni sudski vještak u svom vještvu od 5. lipnja 2023. poziva na nalaz vještaka Zavoda za vještačenje u prvom stupnju od 20. rujna 2016. donesen u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, pokrenutom 13. travnja 2015. Navodi da Zavod za mirovinsko osiguranje odlučuje o pravu iz mirovinskog osiguranja na temelju utvrđene sposobnosti za rad odnosno gubitka radne sposobnosti i pravu na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te ističe da su to dva samostalna prava koja se ostvaruju neovisno jedno o drugom i ne utječu jedno na drugo. Smatra da utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja od 80% s danom 20. rujna 2016. nije i ne mora biti od utjecaja na utvrđivanje potpunog gubitka radne sposobnosti. Ističe da sud i sudski vještak nisu utvrdili obvezu kontrole pregleda, čime je povrijeđena odredba članka 126. stavka 1. ZOMO-a. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tuženika. Navodi da tuženik ne iznosi argumente kojima bi doveo u pitanje utvrđenje vještaka na kojem se temelji pobijana presuda. Ističe da iz navoda tuženika u upravnom sporu proizlazi da su jedino relevantni nalazi i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda dani u upravnom postupku. Smatra neosnovanim navode tuženika u cijelosti. Ističe da je određivanje kontrolnog pregleda u ovlasti tuženika sukladno zakonskoj odredbi na koju se poziva, a ne sudskog vještaka ili suda. Predlaže odbiti žalbu te potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja od 12. lipnja 2019. radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Prvostupanjskim rješenjem od 13. listopada 2021. tužitelju je na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka klasa: 141-02/19- 01/8871, urbroj: 426-04-07/3-19-3 od 18. studenog 2019. utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti te mu je od tog dana priznato pravo na invalidsku mirovinu. Vijeće viših vještaka Zavoda u svom nalazu navodi da je tužitelj liječen kod psihijatra zbog disocijativnog poremećaja i neurastenije od 2013. godine, te je bio dva puta hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu. Nakon kliničkog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije Vijeće vještaka Zavoda je mišljenja da je prošlo dovoljno vremena od psihičke dekompenzacije a da se stanje nije uspjelo poboljšati niti zaustaviti napredovanje smetnji, zbog čega utvrđuje da je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Navedeni nalaz potvrđen je nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, klasa: 141-02/19- 01/8871, urbroj: 426-04-07-01/2-21-16 od 14. srpnja 2021., u kojem je navedeno da tužitelj evidentno ima intelektualne teškoće na nivou lake mentalne retardacije uz perzistirajući psihijatrijski komorbiditet (povratni depresivni poremećaj, trajna promjena ličnosti) što ga čini disfunkcionalnim na svim nivoima, stoga se potvrđuje postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti.

8. Radi utvrđivanja sporne činjenice glede datuma nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, prvostupanjski sud je na prijedlog tužitelja proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještakinji prim. dr. sc. Jeleni Macan, dr. mr. specijalisti medicine rada. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje od 5. lipnja 2023. kod tužitelja (kod kojeg se od 2013. godine prati razvoj kroničnog mentalnog poremećaja u vidu lakih intelektualnih teškoća u emocionalno nestabilne ličnosti s trajnom promjenom osobnosti, depresivnim poremećajem i sklonosti razvoju disocijativnog poremećaja) je bilo opravdano ranije utvrditi potpunu radnu nesposobnost zbog bolesti, već u rujnu 2016. Vještakinja navodi da je u sklopu hospitalizacije 2013. godine učinjeno psihologijsko testiranje koje je utvrdilo da se radi o osobi ograničenih intelektualnih potencijala na razini lake mentalne retardacije, zaostalosti, izražene emocionalne nezrelosti, sklone razviti disocijativne poremećaje pri stresnim situacijama, što je i potvrđeno psihologijskim nalazom 2016. godine na temelju kojeg su nadležni vještaci u postupku utvrđenja tjelesnog oštećenja kod tužitelja utvrdili postojanje 80% trajnog tjelesnog oštećenja radi oštećenja mentalnog funkcioniranja, dok je nalazom psihologa iz siječnja 2019. godine utvrđena progresija mentalnog funkcionalnog oštećenja u odnosu na ranije nalaze.

9. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje, kao neovisan, stručan i detaljno obrazložen te u skladu s danim zadatkom suda u pogledu trenutka kada je kod tužitelja mogao biti utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja tuženik se podneskom od 7. rujna 2023. očitovao, te ponovio da je u provedenom upravnom postupku pravilno utvrđen datum gubitka radne sposobnosti no nije predložio provođenje novog vještačenja. Kod takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje i utvrdio datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti u skladu sa danim nalazom i mišljenjem.

10. Suprotno navodima tuženika, sudski vještak je uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu, kao i činjenicu da je tužitelj, koji je uz ambulantno liječenje od strane psihijatra, dva puta bio i hospitaliziran, osoba ograničenih intelektualnih potencijala na razini lake mentalne retardacije, zaostalosti i izražene emocionalne nezrelosti (psihologijskom obradom ovo je utvrđeno još 2013.), kao i progresiju stanja potvrđenu nalazom iz siječnja 2019., utvrdio da je potpunu radnu nesposobnost zbog bolesti bilo opravdano utvrditi ranije, odnosno 20. rujna 2016. Ovo nije u suprotnosti sa odredbom članka 128. stavka 2. ZOMO-a pa su navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

11. Žalbeni navodi tuženika u pogledu obveze prvostupanjskog suda i sudskog vještaka da odredi kontrolni pregled nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke o pravu tužitelja iz mirovinskog osiguranja.

Korisnik prava na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti podliježe kontrolnom pregledu sukladno odredbi 126. stavka 6. ZOMO-a, a nema zapreke da se u predmetnom slučaju datum kontrolnog pregleda odredi naknadno.

12. S obzirom na sve izneseno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, ovaj Sud nije ocijenio osnovanim, s obzirom na to da se ne radi o opravdanom trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a i članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić