REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2186/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MINERAL IGM d.o.o., OIB: 42050807337, Benkovac, Zapužane, Zapužane 102, protiv rješenja tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, OIB: 40774389207, Gospić, Ulica Dr. Franje Tuđmana 4, klasa: UP/II-363-02/24-01/07, urbroj: 212506-03/16-24-2 od 2. rujna 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Perušić, OIB: 29305600567, Perušić, Trg popa Marka Mesića 2., koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, Rijeka, A. Medulića 5., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1577/2024-18 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1577/2024-18 od 7. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-02/24-01/07, urbroj: 212506-03/16-24-2 od 2. rujna 2024. i rješenje Općine Perušić, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-363-03/24-01/65, urbroj: 2125-8-02/08-24-1 od 3. svibnja 2024. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora je odbijen (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Perušić, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-363-03/24-01/65, urbroj: 2125-8-02/08-24- 1 od 3. svibnja 2024. je odbijena. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], na način i pod uvjetima određenim izrekom tog prvostupanjskog rješenja.
2. Zainteresirana osoba je protiv naprijed navedene presude izjavila žalbu u kojoj navodi da je sud počinio bitne povrede odredaba upravnog spora odnosno nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje zbog čega presudu smatra nezakonitom. Upire na odredbu članka 93. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ističe da je sud propustio uočiti članak 4. ugovora o koncesiji koji govori o pravnim poslovima koji su pratili ugovor o koncesiji i to mahom ugovori o osnivanju prava služnosti u korist tužitelja pa bi cijeneći normu iz članka 92. Zakona bilo neophodno provesti dokaz uvidom u te pravne poslove. Ovo iz razloga jer iz tih ugovora o osnivanju prava služnosti proizlazi pravo na posjed spornih nekretnina odnosno faktična vlast nad stvari koja je zaštićena zakonom, kojim pravnim poslom pravo služnosti postaje objektom posjeda. Upire na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa smatra da je okolnosti ovog konkretnog slučaja trebalo cijeniti polazeći od toga da je taj ugovor supotpisan po Uredu državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, a ne po Republici Hrvatskoj, koja je vlasnik nekretnina to prijenos predmetne obveze plaćanja komunalne naknade nije niti mogao biti predmet tog ugovora. U tome je razlika u odnosu na presudu poslovni broj Usž-682/2024 na koju prvostupanjski sud upire. Predlaže žalbu usvojiti te ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovni postupak te potražuje troškove sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da sada zainteresirana osoba iznosi nove činjenice a što se sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima (članak 130. stavak 3.) ne može. U žalbi se ističu činjenice koje nisu bile iznesene u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu a niti ih je zainteresirana osoba iznijela u tijeku upravnog spora jer je u njemu aktivno sudjelovala. Upire na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojem korisnik nekretnine plaća komunalnu naknadu ako je na njega obveza plaćanja prenesena ugovorom o koncesiji. Niti ugovorima i dodacima ugovora o služnosti koje spominje zainteresirana osoba to nije učinjeno. Skreće pozornost da je sklapanje ugovora o služnosti jedan od preduvjeta za dobivanje koncesije sukladno odredbama Zakona o rudarstvu koje predstavljaju dokaz o pravu korištenja čestice unutar eksploatacijskog polja radi dobivanja koncesije. Osim toga ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 92. stavka 2. Zakona, što zainteresirana osoba niti ne dovodi u sumnju.
5. U očitovanju na odgovor na žalbu tužitelja, zainteresirana osoba navodi da činjenice iz žalbe nije bila u mogućnosti iznijeti u ranijim podnescima jer je predmetni ugovor tek naknadno dostavljen u spis predmeta. Ističe da je tužitelj namjerno prešutio ugovore o služnosti te ponavlja žalbene navode.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Odredbom članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18., 32/20. -dalje: ZKG) propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik, odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovog Zakona. Prema stavku 2. iste zakonske odredbe korisnik nekretnine iz stavka 1. ovog članka plaća komunalnu naknadu: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili 3. ako se ne može utvrditi vlasnik. Prema stavku 3. citiranog članka Zakona, vlasnik nekretnine solidarno jamči za plaćanje komunalne naknade ako je obveza plaćanja te naknade prenesena na korisnika nekretnine pisanim ugovorom.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], pozivom na odredbu članka 93. ZKG-a, koje je potvrđeno naprijed navedenim rješenjem tuženika. Međutim, u upravnom sporu je na temelju uvida u zaključeni ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena "Mali Čardak" od 5. lipnja 2017., utvrđeno da istim nije ugovoreno da bi tužitelj bio obveznik plaćanja komunalne naknade odnosno da je ta obveza prenesena na njega zbog čega je pravilno prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela osnovano zaključivši da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka propisana odredbom članka 93. stavka 2. ZKG-a po kojoj bi tužitelj se mogao utvrditi obveznikom plaćanja komunalne naknade. Pri tome se pravilno pozvao na odredbu članka 11. stavka 5. Zakona o koncesijama (Narodne novine, broj 69/17. i 107/20.-dalje: ZOK) prema kojoj koncesionar za stečeno pravo na korištenje nekretnine odnosno pravo služnosti iz stavaka 1. i 2. tog članka uz naknadu za koncesiju, plaća i naknadu za nekretninu u skladu s posebnim zakonom. Prema odredbi članka 56. istog Zakona prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara utvrđuju se ugovorom o koncesiji. Plaćanje komunalne naknade propisano je odredbama ZKG-a koji zakon je lex specialis i kojim je, odredbom članka 93. stavka 2. točka 1., propisano da korisnik nekretnine plaća komunalnu naknadu ako je na njega ta obveza prenesena pisanim ugovorom. Stoga kako u konkretnom slučaju ne postoji obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade po osnovi zaključenog ugovora o koncesiji, to se presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na praksu ovog Suda izraženu u presudi poslovni broj Usž-682/2024 pri čemu se napominje da za rješenje ove upravne stvari nije odlučno tko su supotpisnici ugovora o koncesiji već je odlučno bilo utvrditi je li tim ugovorom obveza plaćanja komunalne naknade prenesena na tužitelja, a koja, kako je to već navedeno, na istog predmetnim ugovorom nije prenesena.
10. Konačno, ugovore o služnosti na koje se zainteresirana osoba poziva nije dostavila, ali smatra da time što iz tih ugovora proizlazi tužiteljevo pravo na posjed predmetne nekretnine da iz te činjenice, suprotno naprijed navedenoj odredbi članka 93. stavka 2. točka 1. ZKG-a, postoji obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade. Međutim, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu ZKG-a, kao i pribavljene i ocijenjene dokaze u tijeku upravnog spora ti prigovori zainteresirane osobe izneseni u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
