Poslovni broj: Usž-3902/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-273/2025-7 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-273/2025-7 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/523, URBROJ: 443-02-05-17-25-10 od 27. veljače 2025. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/523, URBROJ: 443-02-05-17- 25-10 od 27. veljače 2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/523, URBROJ: 443-02-05-17-24-4 od 26. kolovoza 2024. kojim je tužiteljici naređeno uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađenih izvan građevinskog područja [adresa] i pobliže opisanih u izreci potonjeg rješenja.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Navodi da je prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze te da nije obrazložio iz kojih razloga ih nije prihvatio i proveo. Nije joj jasno koja bi to dokumentacija bila na temelju koje je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev. Iz tih razloga smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog postupka, a da se pobijana presuda ne može ispitati. Također ističe da su izreka i obrazloženje prvostupanjske presude u potpunoj opreci, nepotkrijepljeni i nejasni. Smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje sve troškove predmetnog spora.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na prigovor tužiteljice da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je ista predložila u tužbi te da nije obrazložio iz kojeg razloga iste nije proveo, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a) međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu donio na temelju provedenih dokaza, odnosno na temelju činjenica već utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora.
6.1. Presuda prvostupanjskog suda može se ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno, te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 19. veljače 2025. podnijela tuženiku zahtjev za prekid izvršenja rješenja o uklanjanju (sadržajno prijedlog za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju), KLASA: UP/I-362-02/24-02/523, URBROJ: 443-02- 05-17-24-4 od 26. kolovoza 2024., navodeći kao razlog činjenicu da je protiv naprijed navedenog rješenja o uklanjanju pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem: Us I-1796/2024, a u kojem još nije donesena nikakva odluka.
8. Odredbom članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka nepopravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drugačije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
9. Prema ocjeni ovog Suda valjano je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju jer je tuženik pravilno zaključio da privatni interes tužiteljice ne preteže nad javnim interesom suzbijanja bespravne gradnje. Naime, napominje se da gradnjom protivno odredbama posebnog zakona, u ovom slučaju Zakona o gradnji i Zakona o Državnom inspektoratu, stranka svjesno prihvaća posljedice svoje protupravne gradnje, jer je odredbama zakona izričito propisana zabrana takve gradnje te je dužnost građevinskog inspektora donijeti rješenje o uklanjanju koje je dužan izvršiti bespravni graditelj (vlasnik ili investitor) pod prijetnjom izricanja novčanih kazni odnosno prisilnog izvršenja putem druge osobe. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u dosljednoj upravnosudskoj praksi (presude poslovni broj: Usž-406/17, Usž-577/18, Usž-3290/19, Usž-4620/22 i dr.). Stoga, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 140. stavka 1. ZUP-a.
10. Osim toga, treba reći da spor o zakonitosti rješenja o uklanjanju ne predstavlja ni prethodno pitanje za postupak izvršenja tog rješenja u smislu odredbe članka 55. ZUP-a, bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar, to tim više što je rješenje o uklanjanju postalo izvršno 14. listopada 2024. (članak 133. stavak 4. ZUP-a) čime je ispunjen uvjet za pokretanje postupka izvršenja.
11. Imajući na umu sve navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu osnovano utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).
13. Na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora jer je ista upravni spor izgubila u cijelosti (točka II. izreke).
U Zagrebu 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
