Poslovni broj: Usž-3556/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UM iz [adresa], ŽM iz [adresa], GM iz [adresa], ŠM iz [adresa], LM iz [adresa], PM iz [adresa], AM iz [adresa], IM iz [adresa], MM iz [adresa], KM iz [adresa], DM iz [adresa], HM iz [adresa], UMEČ iz [adresa], FM iz [adresa], CM iz [adresa], EM iz [adresa] i RM iz [adresa], svi zastupani po opunomoćenici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, [adresa], radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1734/2024 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1734/2024 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem upravnog suda odbačena je tužba tužitelja kao nepravodobna te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora. Tužbom su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/23-02/758, URBROJ: 443-02-05-12-23-2 od 29. kolovoza 2023. kojim je naloženo uklanjanje potresom uništene poslovne zgrade u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kao zgrade koja predstavlja opasnost za sigurnost, zdravlje ljudi i druge zgrade na okolnom zemljištu.
2. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelji osporavaju rješenje prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Ponavljaju navode iz tužbe te ističu kako su oni rješenje tuženika zaprimili dana 23. veljače 2024. na pripremnom ročištu u predmetu koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-964/24, a na koju okolnost su predlagali izvođenje dokaza u upravnom sporu koje je sud trebao provesti. Ističu da nisu imali saznanja o postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika niti su imali uvid u dokumentaciju koja prileži spisu tuženika. Smatraju da postupanje upravnog suda ne predstavlja samo pretjerani formalizam, već predstavlja i improvizaciju postojanja sustava temeljenog na vladavini prava čime im je povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. S obzirom da im nikad nije dostavljeno rješenje tuženika, smatraju da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 40. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima. Osporavaju i primjenu odredbe članka 113.a. stavak 1., odnosno stavak 4. i 6. Zakona o državnom inspektoratu budući da u tijeku postupka tuženik nije dokazao činjenice odlučne za primjenu odredbe članka 113.a istog Zakona te se u tom smislu pozivaju na praksu upravnog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Navode da nisu sudjelovali u postupku donošenja rješenja tuženika iako su suvlasnici zgrade koja je konstrukcijski povezana s nekretninom čije uklanjanje se nalaže rješenjem tuženika i čije uklanjanje utječe na mehaničku stabilnost i otpornost nekretnine u suvlasništvu tužitelja. Smatraju da je tuženik prilikom donošenja rješenja postupao nezakonito jer nije poštivao zakonom propisanu proceduru donošenja istog. Ovo stoga jer se rješenje ne temelji ni na jednoj stručnoj i uporišnoj točki budući da dokumentacija dostavljena tuženiku nije zakonom predviđena podloga za donošenje takvog rješenja, odnosno ne radi se o projektu rušenja predmetne nekretnine. Smatraju da je time tuženik počinio kazneno djelo propisano odredbom članka 291. Kaznenog zakona. Ističu kako je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo time što je rješenje temeljio na odredbi članka 113. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu. Pozivaju se na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Ivana Martića iz kojeg proizlazi da bi uklanjanjem zgrade navedene u rješenju tuženika mogla nastati šteta i na susjednim zgradama. Ističu da su na istu okolnost predlagali i provođenje građevinskog vještačenja po vještaku statičaru revidentu. Navode kako je u tijeku i parnični postupak koji su pokrenuli protiv vlasnika nekretnine čije se uklanjanje nalaže te kako je tim povodom Županijski sud u Zadru donio rješenje, poslovni broj: Gž-495/24 od 18. veljače 2025. kojim je određena privremena mjera vlasnicima iste kojom se u bitnom zabranjuje uklanjanje zgrade čije uklanjanje je naloženo rješenjem tuženika. Pozivaju se na praksu ovog Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Predlažu usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje uz naknadu troškova spora, a podredno vratiti predmet na ponovno suđenje upravnom sudu. Potražuju trošak sastava žalbe uvećano za pripadajući trošak PDV-a kao i sudske pristojbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda u granicama navedenim u žalbi (odredba članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja kao nepravodobna pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
7. U konkretnom slučaju rješenje tuženika doneseno je temeljem odredbe članka 113.a stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI). Sukladno stavku 4. navedenog zakonskog članka dostava rješenja obavlja se stavljanjem rješenja na oglasnu ploču mjesno nadležnog područnog ureda odnosno ispostave Državnog inspektorata, a obavijest o tome objavljuje se na mrežnim stranicama Državnog inspektorata, dok se rješenje u smislu stavka 6. istog članka smatra dostavljenim danom objave na oglasnoj ploči.
8. Uvidom u podatke predmetnog spisa utvrđeno je da je rješenje tuženika u konkretnom slučaju oglašeno na oglasnoj ploči od dana 29. kolovoza do 7. rujna 2023. godine. Sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 113.a. stavak 6. ZDI-a predmetno rješenje smatra se dostavljenim stranci dana 29. kolovoza 2023.
9. Odredbom članka 40. stavak 1. ZUS-a propisano je da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.
10. S obzirom da je predmetna tužba u konkretnom slučaju podnesena prvostupanjskom sudu dana 20. ožujka 2024., odnosno izvan roka propisanog naprijed citiranom odredbom članka 40. stavak 1. ZUS-a, to je prvostupanjski sud pravilno tužbu tužitelja odbacio kao nepravodobnu primjenom odredbe članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a.
11. S obzirom na sve navedeno, prigovori koje tužitelji ističu u žalbi niti su osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. To stoga jer tužitelji neosnovano ističu da su za rješenje tuženika saznali tijekom trajanja drugog sudskog postupka dana 23. veljače 2024. Naime, spisu tuženika prileži podnesak predstavnice suvlasnika tužitelja kojim traži uvid u predmetni spis tuženika, a koji je zaprimljen kod tuženika dana 20. rujna 2023. Nadalje, iz zapisnika sastavljenog kod tuženika od dana 5. listopada 2023. proizlazi da je udovoljeno zahtjevu iz navedenog podneska te je tužiteljima omogućen uvid u predmetni spis tuženika. Stoga primjena odredbe članka 40. stavak 3. ZUS-a na koju tužitelji upućuju u žalbi također ne bi dovela do drugačije odluke s obzirom da je tužba u konkretnom slučaju podnesena i nakon proteka roka propisanog navedenom zakonskom odredbom.
12. Kako je prvostupanjski sud temeljem uvida u dokumentaciju spisa tuženika pravilno ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora budući da je tužba podnesena nepravodobno, to provođenje predloženih dokaza na okolnost trenutka saznanja za rješenje tuženika, i po ocjeni ovog Suda, ne bi dovelo do drugačijeg zaključka u konkretnom slučaju. Osim toga, sud u smislu odredbe članka 49. stavak 4. ZUS-a nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.
13. S obzirom da ni ostali žalbeni prigovori kojima tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
14. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.
15. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1., a u vezi odredbe članka 128. stavak 4. ZUS-a kao pod točkom I. izreke rješenja, dok se točka II. izreke temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
