Poslovni broj: Usž-3781/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BV iz [adresa] i ZV iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi troškova izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-300/2025 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-300/2025 od 5. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/885, URBROJ: 443-02-05-12-25-27 od 10. siječnja 2025. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeni su troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/885, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-6 od 17. studenog 2023. kojim je naloženo uklanjanje građevina podrobno opisanih tim rješenjem, izgrađenih bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], u iznosu od 9.280,46 eura, uz daljnje uvjete i upozorenja (točke 2. i 3. izreke).

3. Tužitelji u pravodobno izjavljenoj žalbi u cijelosti pobijaju presudu prvostupanjskog upravnog suda iz svih žalbenih razloga. Upućuju na praksu Ustavnog suda RH prema kojoj pretjerani formalizam u odlučivanju, odnosno suđenju postoji onda kada su pravna stajališta proizvod mehaničke primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, a o kakvom pristupu smatraju da je riječ u konkretnom slučaju. Smatraju da je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine propisano odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku budući da tužiteljima nije dana mogućnost da vještačenjem vrše stručno-građevinsku evaluaciju izvedenih stanja tuženika. Naime, sud je kao suvišan odbio predloženi dokaz vještačenjem s obzirom da viši građevinski inspektor koji je provodio predmetni upravni postupak ima potrebno stručno znanje za utvrđivanje navedenih spornih pitanja. Ističu da im protivno odredbi članka 122. stavak 7. Zakona o državnom inspektoratu nije dan na uvid zapisnik o izvršenju na koji bi mogli isticati svoje prigovore na licu mjesta ili neposredno nakon provedenog uklanjanja. Smatraju da je povrijeđeno načelo razmjernosti definirano Zakonom o općem upravnom postupku. Ističu da odmjereni troškovi uklanjanja putem treće osobe nisu u skladu s pravilima javne nabave. Ističu da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da prigovori koji se odnose na opisivanje građevina čije uklanjanje je naloženo mogu biti predmet drugog upravnog spora. To stoga jer su tužitelji koristili opis istih kako bi ukazali na nesrazmjer između tipologije građevine u smislu njezine konstrukcije i volumena te volumena, odnosno kubikaže građevinskog materijala nastalog uklanjanjem navedenih građevina. Navode kako se sud pogrešno poziva na odredbu članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku budući da je ovdje riječ o troškovima uklanjanja, a ne izvršenju rješenja o uklanjanju. Stoga smatraju da im je trebalo biti omogućeno provođenje dokaza vještačenjem na okolnost preispitivanja odmjerenih troškova i stvarne vrijednosti poduzetih radova s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Naime, u upravnom sporu ukazivali su na neopravdanost primijenjene cijene s obzirom na stvarnu građevinsku tipologiju i materijal objekta. To stoga jer se troškovi uklanjanja npr. spremišta u vrtu ne mogu tretirati isto kao garaža, radiona ili kuća jer se radi o različitoj vrsti objekta. S obzirom da im je sud onemogućio provođenje predloženog vještačenja na okolnost visine troškova uklanjanja time što je odbio njihov dokazni prijedlog, smatraju da je isključeno načelo kontradiktornosti, a time je povrijeđeno pravo i na djelotvoran pravni lijek te procesna ravnopravnost stranaka. Ističu da je povrijeđeno i načelo jednakosti oružja s obzirom da tužiteljima nije protumačena priložena troškovno-građevinska dokumentacija tuženika na kojoj se temelji i osporena presuda. Naime, smatraju da iz navedene dokumentacije proizlazi da su pri radovima uklanjanja bila angažirana ukupno tri inženjera, a da se pritom ne propituju razlozi za opsegom tolikog broja radnika s obzirom na složenost izvedenog stanja. Također ističu da iz dokumentacije nije razvidno koje su to točno radnje uklanjanja poduzete kao i ostali podaci bitni za određivanje cijene, a time i visine troškova. Drugim riječima, dokumentacija iz koje bi bili razvidni navedeni podaci nije dostavljena tužiteljima na znanje, niti im je dana na uvid prilikom održavanja rasprave, stoga je nisu mogli s uspjehom osporavati ranije. Smatraju da je sud izvođača radova trebao uključiti kao zainteresiranu osobu u upravni spor kako bi se razjasnili utvrđeni troškovi uklanjanja, odnosno da su ga tužitelji trebali predložiti kao svjedoka. Međutim, isključenjem tih mogućnosti kao i odbijanjem predloženog vještačenja smatraju da se gubi svrha predmetnog postupka budući da tuženik može utvrđivati cijenu troškova uklanjanja nevezano za stvarne vrijednosti na tržištu u usporedbi sa složenošću poslova, odnosno izvedenog stanja koje se uklanja. Pozivaju se na utvrđene troškove uklanjanja u drugom upravnom postupku kako bi ukazali na nesrazmjer obračunatih troškova u konkretnom slučaju. Predlažu usvojiti žalbu i preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora sa zateznom kamatom, podredno poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuju trošak sastava žalbe i sudske pristojbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka 7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe, ugovornog izvođača radova Državnog inspektorata, utvrđeni u pravilno i zakonito provedenom postupku sukladno odredbi članka 122. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI).

8. Odredbom članka 122. stavak 7. ZDI-a propisano je da nadležni građevinski inspektor koji vodi izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe sastavlja zapisnik o izvršenju i ovlašten je ovjeravati građevinski dnevnik i građevinsku knjigu te ostalu dokumentaciju treće osobe odnosno ugovornog izvođača radova.

9. Uvidom u podatke predmetnog spisa utvrđeno je da je tužiteljima rješenjem od 17. studenog 2023., naređeno da u roku od petnaest dana uklone građevine opisane tim rješenjem izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, utvrđeno je da tužitelji nisu postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju te je 12. ožujka 2024. doneseno rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe s početkom uklanjanja od dana 20. ožujka 2024. Tužitelji su 25. ožujka 2024. tražili odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju, međutim isto im je odbijeno rješenjem tuženika od 26. ožujka 2024. te je tuženik dana 25. i 26. rujna 2024. pristupio izvršenju rješenja putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača radova, a o čemu spisu predmeta prileži zapisnik te fotografije priložene uz isti.

10. S obzirom da tužitelji niti ne spore da je izvršenje rješenja o uklanjanju provedeno putem treće osobe, to su troškovi izvršenja rješenja, i po ocjeni ovog Suda odmjereni u skladu s računom ugovornog izvođača radova broj 327/1/1 od 26. studenog 2024. koji prileži spisu predmeta. Ovo stoga jer stavke navedenog računa odgovaraju podacima navedenim u dokaznici 1 i predračunima priloženim uz istu, a koji su u skladu sa zapisnikom o izvršenju rješenja od 26. rujna 2024. kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenoj presudi. Nadalje, pravilno je obrazloženo kako nadležni građevinski inspektor ima potrebno stručno znanje za utvrđivanje dimenzija građevina čije uklanjanje je naloženo te posljedično tome utvrđivanje količine otpadnog materijala nastalog njihovim uklanjanjem. Navedeno proizlazi i iz smisla naprijed citirane odredbe članka 122. stavak 7. ZDI-a prema kojoj je građevinski inspektor ovlaštena osoba za ovjeravanje građevinskog dnevnika, građevinske knjige te ostale dokumentacije ugovornog izvođača radova.

11. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio prigovor tužitelja koji ponavljaju i u žalbi kako je kod utvrđivanja visine troškova uklanjanja pogrešno primijenjena jedinična cijena od 100,00 €, umjesto 10,00 € budući da se radi o uklanjanju nadstrešnice prekarne naravi. Ovo stoga jer je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2786/2023 od 12. rujna 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju između ostalog, iz razloga jer je utvrđeno da se radi o građenju i građevini u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točke 10. i 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.).

12. Imajući na umu sve navedeno, a budući da tužitelji osim paušalnog isticanja da je visina troškova odmjerena u previsokom iznosu kao i da količina utvrđenog otpadnog materijala ne odgovara stvarnom stanju, isto ničim nisu doveli u sumnju, pravilno je prvostupanjski sud odbio predložene dokaze tužitelja. Ovo stoga jer se, i po ocjeni ovog Suda, pravilna i zakonita odluka u konkretnom slučaju mogla donijeti temeljem ostale dokumentacije koja prileži kako sudskom spisu tako i spisu tuženika.

13. Prigovori tužitelja kako im nije dana na uvid ni razjašnjena dokumentacija izdana po ugovornom izvođaču radova te kako im nije dostavljen zapisnik o izvršenju od dana 26. rujna 2024. nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju. Naime, sukladno odredbi članka 113. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) tužitelji su imali mogućnost u svakom trenutku zatražiti uvid u sudski spis, međutim iz spisa predmeta ne proizlazi da su tako postupili. Osim toga, uz tužbu su kao prilog dostavili predračun i račun izdane od ugovornog izvođača radova u konkretnom slučaju, stoga, neosnovano ističu da im predmetna dokumentacija nije bila dostupna. Nadalje, prigovore na zapisnik o izvršenju uklanjanja putem treće osobe tužitelji su mogli isticati u pravodobno podnesenoj tužbi upravnom sudu, a kako je u konkretnom slučaju i učinjeno. Upućivanje na klasu rješenja tuženika kojim su utvrđeni troškovi izvršenja u drugom postupku nije primjenjivo u ovom upravnoj stvari iz razloga jer ovaj Sud nema uvid u navedeno rješenje tuženika budući da je doneseno u drugom postupku. Stoga se ne može paušalno ocijeniti da li se radi o istoj ili različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na predmetnu upravnu stvar.

14. Ovaj Sud napominje da su tužitelji rješenjem o izvršenju rješenja o uklanjanju po kojem nisu prethodno dobrovoljno postupili bili upoznati kako će se izvršenje provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača radova počevši od dana 20. ožujka 2024. Nesporno je da su predmetno rješenje uredno zaprimili budući da su protiv istog pokrenuli upravni spor koji je pravomoćno okončan presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-585/2024 od 11. rujna 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem navedenog rješenja o izvršenju. Međutim, tužitelji su i nadalje mogli dobrovoljno postupiti po izvršnom rješenju i ukloniti nezakonitu gradnju o vlastitom trošku sve do dana kad se pristupilo izvršenju uklanjanja putem treće osobe. No, kako tužitelji u konkretnom slučaju nesporno nisu dobrovoljno izvršili uklanjanje o svojem trošku, to je isto provedeno putem treće osobe te su sukladno odredbi članka 122. stavak 1. ZDI-a tužitelji obvezani snositi trošak takvog načina izvršenja rješenja uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevinskog otpada.

15. Kako tužitelji ni ostalim prigovorima kojima iznose svoje tumačenje kako bi sud trebao postupiti u konkretnoj situaciji nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, pri čemu ovaj Sud ne nalazi ustavne i konvencijske povrede prava tužitelja, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

16. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.

17. Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. kao pod točkom I. izreke presude, dok se točka II. izreke temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner