REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3124/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Omišalj, Omišalj, Prikešte 13, zastupana po opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković i Bezjak u Rijeci, Zagrebačka 5/1, protiv tuženika Primorsko – goranske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak Rijeka, Riva 10, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LA iz [adresa], radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja:

Us I-140/2025-6 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-140/2025-6 od 23. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-02/24-01/27, ur. broj: 2170-03-08/6- 25-2 od 9. siječnja 2025. godine kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela Općine Omišalj, Upravnog odjela, klasa: UP/I-361-01/24-01/41, ur. broj: 2170-30- 24-2 od 12. lipnja 2024. godine, te je utvrđen nastup zastare prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa za ozakonjenje zgrade i postupak obustavljen. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 12. lipnja 2024. godine utvrđena je obveza plaćanja komunalnog doprinosa zainteresiranoj osobi za ozakonjenje završene slobodnostojeće manje zahtjevne zgrade – stambene namjene (četiri stambene jedinice), izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], razlike obujma 172,31 m3, u iznosu od 2972,35 eura. Pod točkom II. izreke osporene presude odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu u bitnom ističući da je u konkretnom slučaju pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je relevantan trenutak za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa 24. prosinca 2015. godine, kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno te da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. godine sukladno članku 108. stavak 2. OPZ-a, te da je nastupila 6 godina od navedenog datuma, odnosno 1. siječnja 2022. godine. Smatra da obveza plaćanja komunalnog doprinosa ne nastaje u trenutku kada je rješenje o izvedenom stanju pravomoćno i izvršno već se utvrđuje u upravnom postupku koji je potpuno odvojen od postupka u kojem se donosi rješenje o izvedenom stanju. To proizlazi već iz same činjenice da tijelo koje donosi rješenje o izvedenom stanju i tijelo koje donosi rješenje o komunalnom doprinosu nisu ista tijela, a što proizlazi i iz odredbe članka 22. stavak 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. U osporenom rješenju tuženika se navodi da je postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa pokrenut 8. svibnja 2024. godine kada je prvostupanjskom tijelu dostavljeno rješenje o izvedenom stanju iz čega proizlazi da sam tuženik utvrđuje upravo ono što tužiteljica tvrdi, a to je činjenica da se obveza komunalnog doprinosa utvrdila 2024. godine. Tužiteljica nije mogla donijeti rješenje o komunalnom doprinosu dok joj nije bilo dostavljeno rješenje o izvedenom stanju obzirom da do tog trenutka nije mogla niti znati da je potrebno donijeti rješenje o komunalnom doprinosu. Nadalje, tužiteljica nije mogla ni na koji način utjecati na to kada će joj drugo upravno tijelo dostaviti navedeno rješenje koje tijelo navedeno rješenje nije dostavilo tužiteljici u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana izvršnosti predmetnog rješenja. Tužiteljica je čim je zaprimila navedeno rješenje pokrenula postupak utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa. Ističe da je uz tužbu dostavila praksu Visokog upravnog suda koja je suprotna onoj na koju se poziva sud iako se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a pritom tužiteljica nema nikakav uvid u praksu na koji se sud poziva. Visoki upravni sud je u svojoj odluci od 22. srpnja 2021. godine naveo da protekom roka za dostavu rješenja o izvedenom stanju, ne prestaje mogućnost nadležnih tijela da dostave podatke potrebne za obračun iznosa komunalnog doprinosa niti nadležnih tijela da donesu rješenje o komunalnom doprinosu, a u odluci od 2. studenoga 2023. godine se navodi da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po službenoj dužnosti. Naposljetku ističe da je u konkretnom slučaju obveza plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena donošenjem prvostupanjskog rješenja od 12. lipnja 2024. godine, a ne donošenjem ili pravomoćnošću odnosno izvršnošću rješenja o izvedenom stanju. Nadalje, to znači da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa u skladu s odredbom članka 108. OPZ-a počela teći tek 1. siječnja 2025. godine, a ne kako to pogrešno tumači tuženik i sud od 1. siječnja 2016. godine, pa stoga zastara u konkretnom slučaju nije nastupila. Predlaže poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS), prema ocjeni ovog Suda osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Osporenom presudom prvostupanjskog suda je osnovano ocijenjeno zakonitim rješenje tuženika kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 12. lipnja 2024., utvrđen nastup zastare prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa u odnosu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] te obustavljen postupak, sve iz razloga nastupa zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa i pozivom na odredbu članka 108. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 108/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 144/22. -dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: Zakon).

7. Prema odredbi članka 22. stavak 1. citiranog Zakona propisano je da su podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

8. Prema odredbi članka 108. stavak 1. i 2. OPZ-a propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarjeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza te kako je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu zgradu u odnosu na koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, klasa: UP/I-361-03/13-13/881, urbroj:

2170/1-03-04/8-15-11 od 24. studenog 2015., koje je postalo pravomoćno i izvršno dana 24. prosinca 2015., dok je prvostupanjsko upravno rješenje o komunalnom doprinosu doneseno 12. lipnja 2024.

10. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i nesporno utvrđeno činjenično stanje da je predmetno rješenje o izvedenom stanju koje predstavlja temelj nastanka obveze utvrđivanja komunalnog doprinosa postalo pravomoćno i izvršno dana 24. prosinca 2015., to je zastara počela teći dana 1. siječnja 2016. i nastupila dana 1. siječnja 2022., kako je to pravilno utvrdio i tuženik ovdje osporenim rješenjem od 9. siječnja 2025. godine. Stoga su i po ocjeni ovog Suda, rješenje tuženika kao i presuda prvostupanjskog upravnog suda zakoniti budući su doneseni pravilnom primjenom citiranih odredbi Zakona odnosno materijalnog prava.

11. Stoga imajući u vidu sve naprijed navedeno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te citirane odredbe materijalnog prava, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužiteljice da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa budući da je rješenje o izvedenom stanju od 24. studenog 2015., dostavljeno nadležnom tijelu radi utvrđivanja navedene obveze tek 8. svibnja 2024., pa smatra da je postupak utvrđivanja te obveze pokrenut navedenog dana.

11.1. Naime, pogreške i propusti državnih tijela ne bi trebale biti na štetu stranaka (predmet Gashi protiv Republike Hrvatske). Na navedeno stajalište Europskog suda za ljudska prava Ustavni sud RH se pozvao u više svojih odluka pa se može reći da je navedeno stajalište postalo pravni standard Republike Hrvatske. Ustavni sud je također u više svojih odluka naveo da nije uloga upravnih sudova preuzimanje zaštite javnopravnim tijelima u slučaju njihova nezakonitog postupanja (pogreške ili propusti).

12. Obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, nisu pravno odlučni prigovori tužiteljice kojima upućuje na razloge zbog kojih je prvostupanjsko tijelo tek 2024. godine donijelo rješenje kojim je utvrdilo obvezu zainteresiranoj osobi plaćanje komunalnog doprinosa. Naime, tužiteljica navedenim prigovorima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda pa niti upućivanje na presude ovog Suda u kojima nije riječ o istoj pravnoj niti činjeničnoj situaciji.

13. Pritom se tužiteljica upućuje i na odredbu članka 109. stavak 3. OPZ-a, prema kojoj na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti su dužna paziti drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi, a prema stavku 4. istog članka, ako tijela iz stavka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava na utvrđivanje, trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak, što je tuženik ovdje i učinio.

14. Imajući u vidu sve navedeno, Sud ne nalazi postojanje niti jednog razloga zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija, pa je stoga trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a zahtjev za naknadu troškova upravnog spora je odbijen na temelju odredbe članka 144. istog Zakona (točka II. presude).

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner