Poslovni broj: Usž-3208/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KF iz [adresa], Patrijarha K 6/7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, Dolac 9/2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 1868316487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1897/2024-12 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1897/2024-12 od 23. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Rijeci, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/18-01/3046, urbroj: 513-04-20-2 od 30. siječnja 2020. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Delnice, klasa: UP/I-410-20/2014-01/287, urbroj: 513-007-08-07/2018-0024 od 31. srpnja 2018. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je za nekretnine stečene temeljem presude Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj: P -315/13 od 17. siječnja 2014. (pravomoćna 19. ožujka 2014.) utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.131,09 kn.

2. Tužiteljica osporava naznačenu presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga te ističe da joj je obveza poreza na promet nekretnina utvrđeno na temelju presude Općinskog suda u Delnicama, P-315/13 od 17. siječnja 2014., pravomoćna 19. ožujka 2014. Navodi da je tom deklaratornom presudom priznato pravo vlasništva na nekretninama koje je tužiteljica naslijedila od svojih prednika, tj. srodnika po krvi u uspravnoj liniji odnosno od djeda i oca jer je u katastru na navedenim nekretninama bio upisan od osnutka katastra djed tužiteljica pokojni ŠF, a potom, na temelju i rješenja o nasljeđivanju, baka i otac tužiteljice Š i UF te potom 1986. godine tužiteljica. Samo iz razloga neusklađenja stanja u katastru, u kojem su se na području Delnica evidentirale stvarne promjene i stanja u zemljišnim knjigama, tužiteljica je bila primorana voditi postupak radi ishođenja odluke podobne za uknjižbu prava vlasništva. Vlasnica nekretnine tužiteljica je postala otvaranjem nasljedstva iza bake, pokojne Ane Jerbić 1986. godine i iza oca, pokojnog Dragutina Jerbića 1988. godine. Sve te činjenice vidljive su iz presude koja je bila osnov za pokretanje postupka oporezivanja. Tužiteljica ističe da su brojne odluke upravnih sudova donesene upravo na temelju stava da presuda radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti nasljeđivanja ne može predstavljati osnove za utvrđenje obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. U tom smislu poziva se i na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci broj: U-III-4295/2012 od 23. rujna 2015. kao i na odluku U-III- 5487/2020 od 13. srpnja 2021. Smatra da se porezni propisi ne mogu sagledavati izdvojeno od ostalih važećih zakonskih odredbi, osobito odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ostalih propisa kojima je regulirana materija stvarnog prava. Ističe da se dosjelošću nekretnina stječe protekom vremena potrebnog za dosjelost. U ovom slučaju, iz sadržaja presude P-315/13, vidljivo je da je prednik tužiteljice bio upisan kao posjednik nekretnina od osnutka katastra, dakle, od pedesetih godina 20. stoljeća, a da je tužiteljica kao posjednik upisana iza ostavine bake i oca pa je trenutak stjecanja svakako barem 25 godina prije donošenja presude. U ovom predmetu prvo rješenje o utvrđenju porezne obveze doneseno je 4. lipnja 2014. pa je po žalbi ukinuto te je u ponovljenom upravnom postupku zamijenjeno rješenjem od 31. srpnja 2018. To je rješenje potvrđeno drugostupanjskim rješenjem od 30. siječnja 2020. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi sasvim pogrešno i protivno sadržaju spisa navodi da je drugostupanjsko rješenje doneseno 27. lipnja 2019. i na toj pogrešno utvrđenoj činjenici temelji svoj stav o neosnovanosti prigovora apsolutne zastare. Radi se o bitnoj povredi odredaba postupka koja pobijanu presudu čini nerazumljivom i čiju pravilnost, zbog pogrešno navedenih bitnih činjenica, nije moguće ispitati. Nastavno, tužiteljica ističe da se u pobijanoj presudi ne navode odredbe materijalnog prava na kojima je sud u pogledu zastare utemeljio svoju odluku, već se sud poziva na zauzeto shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu relativne zastare, dok se i u pogledu ocjene osnove za utvrđivanje porezne obveze poziva na pravno shvaćanje iz odluka Visokog upravnog suda RH pa se ne može smatrati da je presuda utemeljena na materijalnom pravu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu te preinači presudu Upravnog suda u Rijeci i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te poništi rješenje Ministarstva financija od 30. siječnja 2020. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Delnice od 31. srpnja 2018. i obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora, podredno da poništi presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz obvezu tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. ZUS-a), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je presudom Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj: P-315/13 od 17. siječnja 2014., koja je postala pravomoćna 19. ožujka 2014., tužiteljica te KFB kao i FF, u cijelosti vlasnice katastarskih čestica pobrojanih u izreci te presude, sve upisane u ZK uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok iz obrazloženja slijedi da su pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekle dosjelošću i nasljeđivanjem još prije 1990. godine od svojih pravnih prednika u uspravnoj liniji (oca, bake i djeda).

Odredbom članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Pod stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovog članka Zakona, smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnine iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnine u postupku likvidacije i stečaja, stjecanje na temelju odluke suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Odredbom članka 14. stavka 2. Zakona propisano je da ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u predmetnom slučaju naznačena presuda Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj: P-315/13 od 17. siječnja 2014., koja je postala pravomoćna 19. ožujka 2014., predstavlja pravni temelj za upis tužiteljičinog prava vlasništva nad predmetnim nekretninama pa je porezno tijelo pravilno utvrdilo da je po istoj presudi došlo do prometa nekretnina u smislu odredbe članka 4. stavka 1. i 2. Zakona. Naime, i sama tužiteljica u žalbi navodi da su njeni prednici, tj. srodnici po krvi po uspravnoj liniji bili posjednici predmetnih nekretnina, pa je stoga predmetna presuda donesena upravo iz razloga što tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine ne može steći nasljeđivanjem niti je ista podobna za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Predmetna presude, koja predstavlja deklaratornu odluku, jest pravna osnova za upis prava vlasništva. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva nekretnine odlukom suda, a koje stjecanje podliježe oporezivanju, jer su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za utvrđivanje poreza na promet nekretnina tužiteljici propisane člankom 4. Zakona.

9. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18.) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući dane kada je zastara počela teći. Stavkom 2. ovog članka Zakona propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonom. Stavkom 6. ovog članka Zakona propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

10. Imajući u vidu citirane odredbe Općeg poreznog zakona kao i nespornu činjenicu da zastara na utvrđivanje predmetne porezne obveze u konkretnom slučaju počinje teći od 1. siječnja 2015. te da je osporeno rješenje tuženika doneseno 30. siječnja 2020., pravilno prvostupanjski sud navodi da nije protekao šestogodišnji apsolutni zastarni rok iz kojeg razloga prigovor tužiteljice na zastaru prava na utvrđenje porezne obveze nije osnovan. Time što je omaškom u prvostupanjskoj presudi navedeno da je drugostupanjsko rješenje doneseno 27. lipnja 2019. nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

11. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

12. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković