REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĐP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ĐP podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 21. rujna 2021., poslovni broj: 27Pp-1964/2022-4, na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba okrivljenika ĐP, tako da se okrivljeniku ĐP primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci ove presude izriče novčana kazna u iznosu od 300 (tristo eura) koju je okrivljenik ĆP dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, te se ukida odluka o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ĆP je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20 (dvadeset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik ĆP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

3. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je prilikom ispitivanja bio iskren, da se to prvi puta dogodilo u njegovom životu i da je prije dva mjeseca njegova supruga CP napustila njega i njegovih četvero djece, radi čega je pokrenuo postupak pred Centrom za socijalnu skrb u Zlatar Bistrici, te se sada brine o četvero djece koji su svi maloljetni, kao i o majci koja živi s njima. Kako živi u [adresa], u Hrvatskom Zagorju, gdje nema organiziranog prijevoza, prisiljen je svaki dan svoje dvoje djece koja pohađaju srednju školu voziti na vlak, kao i od vlaka koji je udaljen najmanje 3 kilometra što je pogotovo otežano u vrijeme jeseni i zime, kratki dani, magle, kiše i snijeg. Nadalje zaposlen je u mjestu Soblinec, što je 60 kilometara udaljeno od kuće gdje na posao putuje svaki dan svojim osobnim automobilom, te bez vozačke dozvole ne može dolaziti na posao što bi uzrokovalo otkaz i egzistencijalni krah za njega i njegovu obitelj. Troškovi prijevoza su mu samo 3.000,00 kuna (398,17 eura), tako da mu od plaće ne ostaje puno, ima ispodprosječna primanja i prima dječji doplatak. Zna da je kriv, kaje se što je tako postupio, ali zbog svih problema koji ga prate, želio se je malo opustiti na rijeci uz pecanje i ne razmišljajući da su piva koja je konzumirao u manjoj količini na njegov organizam tako djelovala. Moli nižu kaznu kao i ukidanje zaštitne mjere, što će sigurno utjecati na njegovo ponašanje.

6. Žalba okrivljenika je osnovana.

7. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je, uvažavajući žalbene navode žalitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, na način da je okrivljeniku primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura.

9. Valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne ovom odlukom, od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku (3 mjeseca), smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

10. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio je da je prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

11. Po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnost okrivljenika i uvažavajući navode iz žalbe da je okrivljeniku nužna vozačka dozvola jer je njegova supruga CP napustila njega i njegovih četvero djece, radi čega je pokrenuo postupak pred Centrom za socijalnu skrb u Zlatar Bistrici, te se sada brine o četvero djece koji su svi maloljetni, kao i o majci koja živi s njima, te kako živi u [adresa], u Hrvatskom Zagorju, gdje nema organiziranog prijevoza, prisiljen je svaki dan svoje dvoje djece koji pohađaju srednju školu voziti na vlak, kao i od vlaka koji je udaljen najmanje 3 kilometra što je pogotovo otežano u vrijeme jeseni i zime, kratki dani, magle, kiše i snijeg. Nadalje zaposlen je u mjestu Soblinec, što je 60 kilometara udaljeno od kuće gdje na posao putuje svaki dan svojim osobnim automobilom, te bez vozačke dozvole ne može dolaziti na posao što bi uzrokovalo otkaz i egzistencijalni krah za njega i njegovu obitelj, te kako inkriminiranim ponašanjem okrivljenika nisu nastale štetne posljedice, to zbog svega navedenog u konkretnom slučaju nije nužno izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja.

12. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 20,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.