Poslovni broj: Usž-2266/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice VM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Sučić, odvjetnik u Sesvetama, Varaždinska 77, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi zajamčene minimalne naknade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3153/2023-9 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3153/2023-9 od 28. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/22-01/131, URBROJ: 524-11-02/6-23-2 od 21. veljače 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Sesvete, KLASA: UP/I-551- 06/22-01/329, URBROJ: 534-104-13/1-22-3 od 30. studenoga 2022. kojim je tužiteljici priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 130% osnovice (1.000,00 kn / 132,72 eura), što iznosi 1.300,00 kn / 172,54 eura mjesečno, počevši od 29. lipnja 2022. (točka 1. izreke), uz ostala utvrđenja detaljno navedena u točkama 2. do 7. izreke rješenja.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Netočnim smatra utvrđenje prvostupanjskog suda da su promijenjene okolnosti nastale 29. lipnja 2022., kada je donesen novi nalaz i mišljenje vještaka kojim joj je utvrđena radna nesposobnost. Navodeći kronologiju svih vođenih upravnih postupaka, ističe da je radna nesposobnost postojala i u vrijeme donošenja rješenja iz 2021. godine, a ne od 29. lipnja 2022. Smatra da joj je u ovome postupku prvostupanjsko javnopravno tijelo trebalo priznati naknadu od dana nastanka promijenjenih okolnosti u skladu s člankom 139. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22. i 119/22. – dalje: Zakon) ili je trebalo obnoviti postupak u kojem su donesena rješenja protiv kojih nije izjavila žalbu. Iznoseći razloge zbog kojih nije osporavala ranija rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. travnja 2021. i 29. lipnja 2022., smatra da je prvostupanjsko javnopravno tijelo postupalo protivno članku 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i pogrešno ju navodilo u ostvarivanju njezinih prava, a što je dovelo do pokretanja ovog postupka. Predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis upravnog postupka, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenih rješenja u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužiteljice na zajamčenu minimalnu naknadu riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s člankom 23. i člankom 27. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 2. Zakona. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio sve navode tužiteljice iz tužbe, a koje ponovno iznosi i u žalbi, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i mjerodavno materijalno pravo, osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.
9. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. travnja 2021. priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100% osnovice, počevši od 7. siječnja 2021., jer je utvrđeno da se radi o radno sposobnom samcu, i da protiv istog rješenja tužiteljica nije podnijela žalbu. Također je nesporno da je, nakon stupanja na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22.) dana 17. veljače 2022., prvostupanjsko javnopravno tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak na temelju članaka 311. i 312. tog zakona i tužiteljici priznalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 100% osnovice mjesečno s početkom od 7. travnja 2022. (od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti) jer je i u tom postupku utvrđeno da je tužiteljica radno sposobni samac, a koje rješenje tužiteljica nije osporavala žalbom.
10. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 312. točke 2. Zakona. U postupku je, pored ostalih uvjeta za priznanje prava iz članka 24. Zakona, utvrđeno da je u postupku priznavanja prava na tuđu pomoć i njegu ocijenjeno da je tužiteljica privremeno radno nesposobna (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 29. lipnja 2022.). S obzirom na navedeno, prvostupanjsko javnopravno tijelo joj je priznalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 130% osnovice mjesečno (članak 27. stavak 2. točka 2. Zakona - samac potpuno nesposoban za rad), počevši od 29. lipnja 2022. (članak 136. stavak 1. Zakona - od dana nastanka promijenjenih okolnosti).
11. S obzirom na to da tužiteljica ranije ocjene svoje radne sposobnosti nije osporavala i da su na temelju tih ocjena (o tome da je radno sposobna) bila donesena pravomoćna rješenja kojima joj je priznato predmetno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, to u ovom postupku utvrđivanja ispunjava li tužiteljica i nadalje uvjete za priznanje prava nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 119/22.) nije bilo osnove da joj se pravo prizna od dana podnošenja prvog zahtjeva nego najranije od dana nastanka promijenjenih okolnosti u odnosu na ranije pravomoćno priznato pravo. Imajući na umu navedeno, novi iznos zajamčene minimalne naknade tužiteljice određen je pravilnom primjenom članka 27. stavka 1. i stavka 2. točke 2. u vezi s člankom 139. stavkom 1. Zakona.
12. Neosnovano tužiteljica u žalbi upire na povredu članka 7. ZUP-a u provedbi ranijih upravnih postupaka jer iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku donošenja rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. travnja 2021. tužiteljica osobno saslušana u odnosu na uvjete za priznanje prava, kao i da prvostupanjska rješenja od 22. travnja 2021. i 30. studenoga 2022. sadrže pravilnu uputu o pravnom lijeku i da su dostavljena na adresu prebivališta tužiteljice. Budući da tužiteljica svoje pravo na izjavljivanje žalbe u tim upravnim postupcima nije ostvarila, to ne može s uspjehom osporavati provođenje postupka koji su pravomoćno okončani.
13. S obzirom na to da je tužiteljica pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ostvarivala u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama i da je visina prava usklađivana prema važećim izmjenama zakona te da prema važećim propisima nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
