Poslovni broj: Usž-596/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća Ministarstva , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja DŠiz [adresa], [adresa], protiv tuženika unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Zagreb , Ilica 335 , radi prijave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: 25 Us I-2180/2021-7 od 28. veljače 2022. , na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja DŠiz [adresa]i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: 25 Us I-2180/2021-7 od 28. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: 25 Us I- 2180/2021-7 od 28. veljače 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave Zagrebačke , broj: 511-19-22/1-UP/I-11328/21 od 16. lipnja. 2021.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu jer smatra da je presuda u cijelosti neosnovana i nezakonita, a ista mu nije niti dostavljena poštom pa mu je osporeno pravo na pravni lijek, odnosno podnošenje žalbe. Nadalje, navodi da je prijavio počinjena kaznena djela odvjetnika Marka Horvata i Ivanke Vuger na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i to kazneno djelo utaje i kazneno djelo prijevare u vezi s kupoprodajnim ugovorom između DŠE i bivšeg vlasnika stana CŠ što je utajeno pred sudom u ostavinskom postupku iza CŠ. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje u zakonskom roku od 30 dana te da je u upravnom postupku povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine jer nije utvrđeno pravo stanje stvari i u tu svrhu nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bile bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne stvari. Ističe da je bio član domaćinstva obitelji DŠE od pokojnog DŠ i KŠ od svog rođenja 1982. pa sve do podnošenja tužbe te da je kao žrtva kaznenog djela ubojstva KŠ pokrenuo kaznene postupke što u žalbi obrazlaže. Smatra da tuženik želi zabraniti njegovo prebivalište na adresi gdje je zaštićeni najmoprimac kao i vlasnik stana nakon provedbe ostavinskog postupka iza pokojne DŠE i gdje plaća režije na svoje ime 21 godinu, iz razloga što je upoznat s tim da se vodi sudski postupak za iseljenje i utvrđivanje vlasništva stana, a koji postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku i izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari čime je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj predlaže da ovaj Sud ukine prvostupanjsku presudu i donese zakonitu presudu te odredi oglašivanje rješenja ništavim temeljem članka 128. stavka 1. odnosno zbog toga što se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo i zbog toga jer sadržava nepravilnost koja po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Zatražio je troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu koji je identičan odgovoru tuženika na tužbu tužitelja u kojem tuženik opširno obrazlaže razloge i zbog čega smatra da navodi žalbe nisu osnovani. Smatra da je prvostupanjska presuda zakonita i pravila pa predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je u postupku obnove doneseno osporavano rješenje od 16. lipnja 2021. kojim je poništena prijava prebivališta na ime tužitelja DŠ na adresi u [adresa], utvrđeno je da tužitelju nije prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] te je tužitelj obvezan da u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja dostavi Policijskoj upravi Zagrebačkoj osobnu iskaznicu serijskog broj: [broj osobne iskaznice].
7. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je uvidom u spis prijave prebivališta tužitelja utvrđeno da je tužitelj 23. srpnja 2020. tuženiku podnio zahtjev za prijavu prebivališta na adresi u [adresa] te je pri tome u vlastoručno potpisanoj izjavi, koja je sastavni dio propisanog Obrasca 1 prijave prebivališta izjavio da se nastanio u stanu kojeg je suvlasnik, a naknadnim uvidom u e izvadak zemljišnih knjiga utvrđeno je da je kao vlasnica posebnog djela nekretnine na navedenoj adresi evidentirana Ivanka Vuger. Nakon toga je tužitelju upućen poziv radi davanja zapisničke izjave o svim činjenicama bitnim za predmetnu stvar na koju se isti odazvao u ostavljenom roku i tom prilikom priložio neovjereni ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) na neodređeno vrijeme sklopljen 1. svibnja 1997., između njegovog oca i pokojnog CŠ, a kojim je tužitelj naveden kao član zajedničkog kućanstva. Tužitelj je u vlastoručno napisanoj i potpisanoj izjavi izjavio kako je smatrao da ima pravo prijaviti prebivalište temeljem prethodno navedenog ugovora te je istaknuo da se vodi imovinskopravni spor oko nekretnine na predmetnoj adresi te se obvezao dostaviti predugovor, odnosno ugovor o kupoprodaji stana za koji navodi da je sklopljen između njegove majke i pokojnog CŠ. Tužitelj prilikom prijave prebivališta na predmetnu adresu, 23. srpnja 2020. uz propisani Obrazac 1 nije priložio naknadno dostavljen ugovor o najmu stana, već je u izjavi o prijavi adrese stanovanja naveo kako je suvlasnik stana te time ostvario pravo prijave prebivališta. Međutim, tužitelj do donošenja prvostupanjske presude nije dostavio ugovor o kupoprodaji nekretnine, ni tabularnu izjavu, a niti je regulirao adresu prebivališta na način da pribavi suglasnost vlasnice stana na adresi u [adresa].
8. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj prilikom prijave prebivališta na Obrascu 1 prijave prebivališta na adresi u [adresa] naveo da je suvlasnik stana, iako je iz zemljišnoknjižnog upisa vidljivo da je vlasnik stana druga osoba te da vlasnik stana na predmetnoj adresi se izričito protivi izvršenoj prijavi prebivališta tužitelja.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo odnosno odredbe članka 8. stavka 1., 9. stavka 4. i 10. stavka 1. i 3. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ 144/12.) kao i odredbe članka 123. stavka 1., 125., 126. stavka 4. i 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.).
11. Naime, tijekom postupka je pravilno utvrđeno da je tužitelj u postupku prijave prebivališta na predmetnu adresu dao netočne i neistinite podatke pa su se na taj način stekli uvjeti za poništenje prebivališta, jer tužitelj prilikom prijave prebivališta nije dao točne i istinite podatke, a što je bio dužan sukladno odredbi članka 9. stavak 4. Zakona o prebivalištu.
12. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
13. Prigovori tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku ne mogu se prihvatiti jer iz podataka u spisu proizlazi da mu je 23. listopada 2020. upućen poziv radi davanja zapisničke izjave o svim činjenicama bitnim za predmetnu upravnu stvar, a koju se tužitelj i odazvao u ostavljenom roku i priložio određenu dokumentaciju, pa mu je na taj način omogućeno sudjelovanje u postupku.
14. Nadalje, nije osnovan niti prigovor tužitelja da mu nije omogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom jer je prvostupanjska presuda donesena bez rasprave, a iz razloga jer prvostupanjski sud može riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, o kakvoj situaciji se radi u konkretnom predmetu.
15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja , prvostupanjska presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjeni niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima iu obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
16. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
17. Tužitelj je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio samostalno, pa nema pravo na naknadu troškova po odvjetničkoj tarifi, kako je to zatražio u žalbi, sve i da je uspio sa žalbom.
U Zagrebu 8. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
