Poslovni broj: Usž-3827/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HZ , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, OIB: 66486182714, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1199/2024-7 od 8. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1199/2024-7 od 8. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA:UP/II 560-
01/24-01/310, URBROJ:512-25-24-2 od 12. rujna 2024.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA:UP/I 560- 01/24-01/838, URBROJ:512M-76-24-2 od 26. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti borbenom sektoru, naoružanom odredbu Službe motrenja i obavještavanja u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992.
3. Tužitelj u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude navodi u bitnome da sud zanemaruje činjenicu da je kao terenski motritelj bio naoružan i pridodan punktu odreda Narodne zaštite na silosu u Donjem Miholjcu, da je 16. rujna 1991. bio izložen djelovanju avijacije i pružao je otpor neprijatelju. Ističe da su svi pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite na tom punktu ostvarili status u borbenom sektoru, a samo njemu se to odbija priznati. Poziva se na članak 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te navodi da stavak 1. točka a. toga članka određuje status branitelja bez podjele na borbeni i neborbeni sektor, a stavak 2. propisuje oružani otpor agresoru. Ponavlja da je zanemarena činjenica da je naoružan zajedno s ostalim pripadnicima naoružanih odreda Narodne zaštite sudjelovao u gotovo svim njihovim djelovanjima i imao je zadaću izvještavati svoju matičnu postrojbu o stanju na terenu. Smatra da mu se ukida pravo na pravičan izračun ionako male braniteljske mirovine.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje pri svemu navedenom tijekom upravnog spora. Presudu Upravnog suda smatra zakonitom i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.-ZUS ), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Člankom 3. stavkom 1. točkom a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17., 9819., 84/21. i 156/23. -ZOHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske ( Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).
9. Prema stavku 2. članka 3. ZOHBDR-a, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Člankom 179. točkom a ZOHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
11. Imajući na umu citirane zakonske odredbe te sve podatke spisa predmeta, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen .
12. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je podnio zahtjev za utvrđivanje borbenog statusa dana 1. ožujka 2024. navodeći da dostavlja izjavu ŽZ da je bio pripadnik naoružanog odredba službe MIO jer je u Registru branitelja evidentiran kao pripadnik neborbenog sektora te moli da se provede upravni postupak i utvrdi da je bio pripadnik borbenog sektora.
13. U izjavi danoj u upravnom postupku na zapisnik od 21. ožujka 2024. naveo je da ostaje kod svog zahtjeva da se neborbeni sektor ispravi u borbeni sektor jer neke osobe koje su bile s njim na položaju imaju borbeni sektor iako su bili pripadnici neke postrojbe. Naveo je da su mu zadaće bile motrenje terena, praćenje mogućeg doleta aviona i helikoptera i obveza da se javi telefonom ili u slučaju obilaska terena da se javljao u Centar MIO, da je bio dežuran na terenu na Silosu i da mu je zapovjednik ZZ vršio rasporede zadaća te da je imao zaduženu pušku kojom se nakon demobilizacije razdužio i vratio u Centar MIO.
14. Iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek 2 od 21. ožujka 2024. proizlazi da je uvidom u službenu evidenciju utvrđeno da imenovani ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik Centra MIO u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992. , pričuvni sastav.
15. Prvostupanjsko javnopravno tijelo u obrazloženju navodi i da je uvodom u VOB- 1 za 1957. godište bivše Općine Donji Miholjac, utvrđeno da je imenovanom evidentirano pod sudjelovanjem u Domovinskom ratu, sudjelovanje u neborbenom sektoru od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992., pričuvni sastav, Centar MIO.
16. U obrazloženju osporavanih rješenja javnopravnih tijela navedeno je da je Vlada Republike Hrvatske svojim zaključkom od 24. studenoga 2005. prihvatila Nalaz i mišljenje Ministarstva obrane kojim su određena zapovjedništva i postrojbe sudjelovale u pripreme i izvođenju borbenih djelovanja, odnosno borbeni sektor, kao i koje su bile u potpori pripreme i izvođenja borbenih djelovanja i obrane suvereniteta Republike Hrvatske, dakle neborbeni sektor.
17. Slijedom svega navedenog tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora, ovaj Sud nije našao.
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
