Poslovni broj: Usž-1916/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 24A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2233/2024-6 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2233/2024-6 od 10. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke djelomično se poništava rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/24-01/24, urbroj: 513-04-24-2 od 16. srpnja 2024. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-416-02/2023-006/106, urbroj: 513-07-17/23-02 od 22. prosinca 2023. godine i to u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga za 2014. godinu. Točkom II. izreke u preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga za 2015., 2016. i 2020. godinu tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje osporenih rješenja navedenih u točki I. izreke se odbija. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja isplati tužitelju iznos od 500,00 eura na ime troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika od 16. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-416-02/2023-006/106, urbroj: 513-07-17/23-02 od 22. prosinca 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

3. Protiv točke II. navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe spornim primjenu Općeg poreznog zakona u konkretnom slučaju. Smatra da se u predmetnom slučaju primjenjuju odredbe onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada se konkretni slučaj dogodio te nije u primjeni zakon koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje nastupa zastare. Ističe da obzirom da se u konkretnom slučaju radi o poreznim dugovima za razdoblje od 2014. do 2016. primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u to vrijeme, a to je Opći porezni zakon iz 2008. prema kojem je nastupila zastara prava na naplatu predmetnih poreznih dugova za 2014., 2015. i 2016. godinu. Zaključuje da je zastara nastupila prije nego je podnesena tužba Općinskom sudu u Splitu 10. veljače 2021. u predmetu broj: P- 494/2021 radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači presudu u pobijanom dijelu na način da poništi osporena rješenja. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja presude prvostupanjskog suda proizlazi da tuženik nije uspio naplatiti porezni dug ovrhom jer tužitelj ne posjeduje imovinu iz koje bi se mogao namiriti porezni dug. Zbog toga je prvostupanjsko tijelo 21. rujna 2020. podnijelo Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu zahtjev za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i ono je 2020. godine podnijelo tužbu, koji sudski postupak još traje.

8. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da zastara prava na naplatu poreznog duga po ranije navedenim osnovama i razdobljima nije nastupila.

9. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. i 114/22.) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

10. Odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane zakonske odredbe utvrdio da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga za razdoblje od 2014. – 2016. Naime, za najraniju godinu zastara je počela teći 1. siječnja 2015., ali budući da se protiv tužitelja od 2020. vodi sudski postupak radi naplate poreza, zastara za vrijeme tog postupka ne teče. Obzirom da predmetni postupak još nije okončan, šestogodišnji zastarni rok računajući od dana kada je zastara počela teći još nije protekao. Nadalje, za poreznu obvezu utvrđenu u 2020. zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2021., te stoga sukladno navedenim zakonskim odredbama nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da je trebalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona iz 2008. godine ističe se da je u konkretnom slučaju u primjeni Opći porezni zakon („Narodne novine“ broj: 115/16. i 114/22.) budući da do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara pa je u takvoj situaciji, kako to i obrazlaže prvostupanjski sud u primjeni "novi" Opći porezni zakon.

13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković