REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-149/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Grahorova 24, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb Frankopanska 1, radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-339/2021-2 od 16. studenog 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 4602/20-2 od 3. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIpn-37/19-9 od 4. rujna 2020., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4602/20-2 od 3. ožujka 2021 odbijena je žalba tuženika te je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIpn-37/19-9 od 4. rujna 2020., kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/15-01/772, Urbroj: 513-04-19- 2 od 24. rujna 2019. i rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Sinj, Klasa: UP/I-410-23/15-01/7, Urbroj: 513-07-29-07/15- 1 od 24. srpnja 2015. te je utvrđeno da je nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje poreznog duga tužitelju s osnove obveze poreza i prireza za 2009. u iznosu od 199.293,50 kn.
2. Poništenim rješenjem tuženika djelomično je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Sinj, Klasa: UP/I-410-23/15-01/7, Urbroj: 513-07-29-07/15-1 od 24. srpnja 2015. i to u dijelu kojim je utvrđeno da se tužitelju za 2009. utvrđuje drugi dohodak u iznosu od 599.199,66 kn te obveza plaćanja poreza i prireza u iznosu od 199.293,50 kn.
3. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i poništiti prvostupanjsku presudu i ostaviti na snazi nižestupanjska porezna rješenja.
4. Tužitelj je u odgovoru na zahtjev predložio da ovaj sud odbije zahtjev kao neosnovan.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Predmet postupka je obveza tužitelja na plaćanje poreza i prireza na dohodak za 2009.
7. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.
8. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev može podnijeti DORH u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.
9. Predmetnim zahtjevom osporava se stajalište upravnih sudova prema kojem je u ovom slučaju tijekom trajanja žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 - dalje: OPZ/08).
10. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je da je obveza tužitelja na plaćanje razlike poreza i prireza na dohodak za 2009. u iznosu od 199.293,50 kn utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 24. srpnja 2015. i da je protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela tužitelj izjavio žalbu koja je djelomično odbijena rješenjem tuženika od 24. rujna 2019.
11. Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski upravni sud smatra da je u predmetnoj upravnoj stvari u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze s obzirom na to da je od dana donošenja prvostupanjskog rješenja (24. srpnja 2015.) pa do dana donošenja drugostupanjskog rješenja (24. rujna 2019.) proteklo više od tri godine, a da u tom razdoblju ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu poduzeli niti jednu službenu radnju iz čl. 95. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16, dalje: OPZ/08), koja bi bila usmjerena na utvrđivanje porezne obveze, a kojom bi relativna zastara bila prekinuta.
12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilno i u skladu s odredbama primijenjenog OPZ/08, s obzirom na to da je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze te da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, dalje: OPZ/16).
13. Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se osporava pravno shvaćanje izraženo u presudama upravnih sudova, DORH obrazlaže navodeći kako su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju propustili primijeniti odredbu čl. 197. st. 2. OPZ/16, kojom je propisana iznimka od st. 1. te odredbe, a prema kojoj odredbi će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentum, a contrario, proizlazi da će se prema novom zakonu (OPZ/16) dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu nije nastupila zastara.
14. U konkretnom slučaju, prema mišljenju DORH-a, na dan stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara prava na utvrđenje porezne obveze. S obzirom na navedeno te s obzirom na to da je u konkretnom slučaju prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu novi porezni propis (OPZ/16), koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare, to se, prema tumačenju DORH-a, na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare u ovom slučaju primjenom odredbi toga zakona.
15. Osnovan je prigovor DORH-a da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nisu mogle primijeniti odredbe OPZ/08, međutim predmetni zahtjev trebalo je odbiti i pravilnom primjenom materijalnog prava. Naime, zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze počela je teći kada je tužitelju izvršena dostava prvostupanjskog rješenja od 24. srpnja 2015. Polazeći od navedenih utvrđenja, u konkretnom slučaju relativna zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak nije nastupila do dana stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) jer nije protekao rok od 3 godine iz članka 94. st. 1. i 2. OPZ/08. Stoga se prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08.
16. Prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ/16., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema st. 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, dok je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima.
17. S obzirom na to da je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonom, u predmetnom slučaju su za navedeno pitanje mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, dalje: ZOPND). Odredbom čl. 42. st. 1. ZOPND propisano je da su obveznici poreza na dohodak dužni nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja. Prema st. 2. navedenog članka zakona godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Slijedom navedenog, iz citiranih odredbi ZOPND proizlazi da se obveza poreza na dohodak za porezno razdoblje od kalendarske godine utvrđuje na temelju godišnje prijave koja se za proteklu godinu podnosi u tekućoj godini. Stoga je zastara utvrđivanja predmetne obveze poreza na dohodak za 2009. počela teći nakon isteka 2010., kao godine u kojoj je tu obvezu trebalo utvrditi, odnosno počela je teći 1. siječnja 2011.
18. Dakle, prije nastupa relativne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, odnosno prije donošenja drugostupanjskog rješenja 24. rujna 2019. stupio je na snagu novi OPZ/16 koji se primjenjuje na ovaj slučaj, kojim je glede zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu porezne obveze propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok koji počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a što je u ovom slučaju 1. siječanj 2011. Prema tome, s obzirom na to da je od 1. siječnja 2011. do dostave drugostupanjskog rješenja tužitelju, koji datum nije vidljiv iz predmetnog spisa, ali je uslijedio nakon 24. rujna 2019., proteklo više od šest godina, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je poništiti predmetna rješenja zbog toga što je nastupila apsolutna zastara prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ/16.
19. Slijedom navedenog, predmetni zahtjev DORH-a odbijen je kao neosnovan te je na temelju odredbe čl. 78. st. 3. ZUS riješeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
