REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3788/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku iz Zagreba, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4 i umješača na strani tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku iz Zagreba, A. Kačića Miošića 9, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2901/2024-3 od 6. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-284/2019-136 od 18. srpnja 2024., na sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužiteljicama se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2901/2024-3 od 6. ožujka 2025. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Da li postoji razlika između neregistriranog (toč. 4.) i neosiguranog (toč. 5.) vozila, odnosno između osiguratelja (toč. 4.) i Hrvatskog ureda za osiguranje (toč. 5.) sukladno odredbama čl. 23. st. 1. toč. 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) (dalje: ZOOP/13), obzirom iste te odredbe izrijekom propisuju da se (toč. 4.) osiguratelj može s uspjehom osloboditi svoje odgovornosti za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti isključivo ako dokaže da je suputnik dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka, a koja mu je okolnost bila poznata, dok se (toč. 5.) Hrvatski ured za osiguranje to može isključivo ako dokaže da je suputnik dragovoljno ušao u neosigurano vozilo, a koja mu je okolnost bila poznata ili se radi o istoznačnim pravnim pojmovima koji se uzajamno ne isključuju?“

II. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su predložile da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2901/2024-3 od 6. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-284/2019- 136 od 18. srpnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) Da li se na predmet ovog spora, a s obzirom se predmetni štetni događaj dogodio dana 19.01.2014.g., primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) (dalje: ZOOP/13), koji je tad bio na snazi, ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) (dalje: ZOOP/23), na koji se u svojoj odluci poziva drugostupanjski Sud, te ukoliko se primjenjuje ZOOP/23 iz kojih odredbi tog zakona proizlazi retroaktivnost njegove primjene na predmetni štetni događaj?

2) Da li postoji razlika između neregistriranog (toč. 4.) i neosiguranog (toč. 5.) vozila, odnosno između osiguratelja (toč. 4.) i Hrvatskog ureda za osiguranje (toč. 5.) sukladno odredbama čl. 23. st. 1. toč. 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) (dalje: ZOOP/13), obzirom iste te odredbe izrijekom propisuju da se (toč. 4.) osiguratelj može s uspjehom osloboditi svoje odgovornosti za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti isključivo ako dokaže da je suputnik dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka, a koja mu je okolnost bila poznata, dok se (toč. 5.) Hrvatski ured za osiguranje to može isključivo ako dokaže da je suputnik dragovoljno ušao u neosigurano vozilo, a koja mu je okolnost bila poznata ili se radi o istoznačnim pravnim pojmovima koji se uzajamno ne isključuju?

3) Koji je pravni standard dokazivanja potreban radi donošenja pravilnog zaključka o tome da li pojedini oštećenik (suputnik) zna (ima svijest o tome) da ulazi u neosigurano vozilo, odnosno da li pritom treba voditi briga i o dobi oštećenika (maloljetna osoba, osoba s netom navršenih 18 godina, osoba bez položenog vozačkog ispita), a time i o tome da li se od takvih prosječnih osoba može očekivati da provjerava je li vozilo u koje ulazi osigurano od automobilske odgovornosti jer se može postaviti pitanje znaju li uopće osobe te dobi što znači osiguranje od automobilske odgovornosti, a što sve ukazuje na razumnu sumnju da se bez navedenog ne može smatrati potpuno dokazanim da je pojedini oštećenik (suputnik) znao (imao svijest o tome) da ulazi u neosigurano vozilo?“,

pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija) – sadržajno se pozivajući na pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek.

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje citirano u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu i za razvoj prava u sudskoj praksi jer je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg nema prakse revizijskog suda.

4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se temeljem iste odredbe u pogledu ostalih pravnih pitanja prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.

5. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek