REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3547/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli protiv 1. tuženice ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Pavlu Palaversiću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3697/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-922/2022-46 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3697/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 922/2022-46 od 29. travnja 2024.u točkama II., III. i IV.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„A1) Da li su knjižni vlasnici i kod originarnog načina stjecanja prava vlasništva dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva na onu osobu koja je u svojstvu prodavatelja, temeljem ostvarene i realizirane kupoprodaje, stekla pravo na upis prava vlasništva na svoje ime?
A2) Da li je razlika između „trpljenja upisa prava vlasništva na ime tužitelja od strane tuženika“ s jedne strane i „izdavanja valjane tabularne isprave radi upisa tog istog prava vlasništva sa imena tuženice na ime tužitelja“ s druge strane, takva da onemogućuje upis prava vlasništva i ostvarenje konvencijskog prava na mirno uživanje imovine i ustavnog prava na pravo vlasništva?
A3) Da li tuženice mogu zadržati, odnosno ostati „vlasnice“ nekretnina koje nisu mogle steći od svojeg pravnog prednika, budući da ih je isti otuđio tužitelju, te pravo vlasništva nad njima nije mogao prenijeti na tuženice, jer ni sam nije bio njihov vlasnik? 1) Da li se u slučaja kada redovni sudovi, kroz dokazni postupak, utvrde da je tužitelj, odnosno stranka u parničnom postupku, stekla neko pravo, ali da ga zbog formalnih razloga ne može ostvariti, radi o pretjeranom formalizmu a što je protivno praksu Europskog suda za ljudska prava, i čl.6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to konkretnom u situaciji kada je tužbeni zahtjev postavljen kao deklaratorni, a ne kao kondemnatorni?„
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje valja reći da predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da se u konkretnom predmetu radi o derivativnom načinu stjecanja, a ne o originarnom kako to pitanjem sugerira predlagatelj. U odnosu na preostala pitanja valja reći da je sud prilikom odlučivanja vezan granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 2. ZPP-a, a koji se veže za činjenični supstrat tužbe.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
7. Tužitelj u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14). i člankom 6.1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) te članka 48. Ustava Republike Hrvatske i prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br.1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7.1. Pri tome treba reći da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nižestupanjski sud je u pobijanoj presudi odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, presude su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.
Zagreb, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
