Poslovni broj: Usž-1785/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČZ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ivanka Bosotina, odvjetnica u Zadru, Dalmatinskog sabora 3, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1884/23-7 od 25. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1884/23-7 od 25. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-06/22-05/36, URBROJ: 524-11-01/6- 23-4 od 3. travnja 2023. i rješenja Centra za socijalnu skrb Zadar, KLASA: UP/I-552- 06/22-02/11, URBROJ: 2198-19-13-48-22-3 od 4. srpnja 2022.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 3. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 4. srpnja 2022. kojim se roditeljima CZ i ČZ (tužitelju), počevši od 1. srpnja 2022., određuje žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji njihovog zajedničkog djeteta mldb. EZ te je određeno da se mldb. EZ privremeno smješta izvan obitelji kod udomiteljice VZ, [adresa], na vrijeme od 15 dana.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom prigovara što je prvostupanjski sud, nakon što tuženik nije u ostavljenom roku dostavio sudu odgovor na tužbu i spis predmeta, tuženiku uputio požurnicu radi dostave odgovora na tužbu i spisa, umjesto da je postupio sukladno članku 32. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS) i riješio spor bez spisa predmeta. Smatra da je time sud pogodovao tuženiku na štetu tužitelja. Nadalje prigovara što je prvostupanjski sud bez valjanog obrazloženja odbio njegove dokazne prijedloge (saslušanje tužitelja i svjedokinje AZ). Ističe da mu se u upravnom postupku nije pružila nikakva pouka o njegovim pravima, odnosno nije upućen da ga može zastupati odvjetnik. Prigovara što je drugostupanjsko rješenje dostavljeno njemu osobno, a ne njegovoj opunomoćenici. Upire na pravo na obitelj i to prvenstveno biološku obitelj koje pripada svakom djetetu. Tvrdi da je mldb. EZ u trenutku žurnog izdvajanja iz obitelji imala svu potrebnu skrb, njegu, roditeljsku ljubav i pažnju te nije bilo dokaza ni za jednu rizičnu situaciju u njenih prvih desetak dana koliko je živjela sa svojim roditeljima. Mjera žurnog izdvajanja djeteta iz primarne obitelji izrečena je zbog prošlosti majke, dok se ne navode razlozi zbog kojih bi ostanak djeteta s ocem mogao ugroziti dobrobit djeteta. Prvostupanjsko tijelo nije konkretizirao rizike zbog kojih je primijenjena najdrastičnija mjera, bez da se prethodno pokušalo s primjenom blažih mjera predviđenih zakonom. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava koju smatra mjerodavnom u konkretnom slučaju. Ističe da je kao kolateralna žrtva određenih okolnosti iz života Evine majke, de facto lišen prava na život sa svojom kćeri. Prigovara tome što se prvostupanjski sud ne osvrće na dokaze (fotodokumentaciju) koji se odnose na stambene uvjete u kojima živi njegova obitelj. Mišljenja je da se arbitrarnim postupanjem prvostupanjskog suda, pogodovanjem tuženiku, kao i sve češćom praksom da socijalni radnici uđu u obitelj s pratnjom policije ili bez policije te uzmu dijete iz obitelji navodeći da postupaju u interesu djeteta, uništava obitelj koja uživa ustavnu zaštitu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa proizlazi da je da je postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut po službenoj dužnosti povodom obavijesti patronažne službe Doma zdravlja Zadarske županije kojom se traži hitno postupanje Centra za socijalnu skrb u obitelji CZ radi zaštite prava i dobrobiti mldb. EZ, rođene **.**.2022.

8. Iz zapisnika Centra za socijalnu skrb Zadar, Odjela za djecu, mladež i obitelj, KLASA: UP/I-552-06/22-02/11, URBROJ: 2198-1-13-57-22-2 od 4. srpnja 2022. proizlazi da je 30. lipnja 2022. nakon zaprimljene obavijesti patronažne službe obavljen terenski izvid kod obitelji CZ. Utvrđeno je da je CZ majka još petero malodobne djece, od kojih je četvero smješteno u udomiteljske obitelji, a jedno dijete živi sa svojim ocem MZ. U odnosu na troje starije djece majka je lišena prava na roditeljsku skrb, dok je za jedno dijete takav postupak u tijeku. Najstariji sin joj je oduzet zbog gušenja tijekom sukoba s tadašnjim partnerom, a i najmlađu kćer je tjelesno kažnjavala, nakon čega joj je oduzeta i povjerena ocu MZ. Osim toga, majka ima laku mentalnu retardaciju i boluje od hepatitisa C. Nakon presude za kaznena djela počinjena na štetu mldb. djece imala je obvezu psihijatrijskog liječenja. Uvidom u nalaz psihologa od 21. svibnja 2018. utvrđeno je da je CZ posljednji put bila kod psihijatra u siječnju 2014. i da od tada nije bila na kontroli. Dijagnosticiran joj je trajni poremećaj osobnosti - emocionalno nestabilna ličnost. Iz spisa nadalje proizlazi da je 1. srpnja 2022. stručni tim Centra za socijalnu skrb izišao na teren u pratnji policijskih službenika te je roditelje mldb. EZ (majku CZ i oca - tužitelja) upoznao s razlogom dolaska te razlozima zbog kojih mldb. EZ trenutno ne može ostati živjeti s njima (niz faktora rizika u obitelji na strani majke) te da će Centar donijeti rješenje o žurnom izdvajanju i smještanju djeteta izvan obitelji u trajanju od 15 dana. Istog dana kontaktirana je udomiteljica VZ koja je bila suglasna s preuzimanjem brige o mldb. EZ. Prethodno je izvršen izvid na adresi tužiteljevih roditelja kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li stambene uvjete za preuzimanje brige o mldb. EZ. Utvrđeno je da stambeni uvjeti u kojima živi tužiteljeva obitelj nisu prikladni za život ljudi, a osobito tako malog djeteta. Slijedom navedenog, stručni tim je dao mišljenje, vodeći se pritom prvenstveno zaštitom prava i dobrobiti mldb. EZ, da su roditeljski kapaciteti oboje roditelja upitni, da majka ima povijest zlostavljanja i zanemarivanja ostale djece, da su stambeni uvjeti neprimjereni za boravak malog djeteta, da se majka unatoč postavljenoj dijagnozi ne liječi po psihijatru, da obitelj nema adekvatnu podršku primarne obitelji, nijedan roditelj nema razvijen krug socijalne podrške te je stoga u interesu mldb. EZ izdvajanje iz obitelji te privremeno povjeravanje djeteta na smještaj u udomiteljsku obitelj.

9. Prvostupanjski je sud prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku te je na takvo, pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. 47/20.; u daljnjem tekstu: OZ).

10. Člankom 134. OZ-a propisano je da Hrvatski zavod za socijalni rad može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu.

11. Pretpostavke za određivanje žurne mjere izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji propisane su člankom 135. OZ-a. Ako postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta koji se mogu zaštititi samo izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja, Hrvatski zavod za socijalni rad će odlučiti o žurnom izdvajanju djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi (članak 135. stavak 1. OZ-a).

12. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i upravnom sporu, koje tužitelj, svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

13. Iako je mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji najteža mjera koja se može odrediti radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, Sud smatra da izricanjem žurne mjere izdvajanja i smještaja tužiteljeva maloljetnog djeteta izvan obitelji javnopravno tijelo nije postupilo nezakonito. Mjera je određena na temelju procjene stručnog tima nadležnog centra za socijalnu skrb da mldb. EZ u svojoj biološkoj obitelji nije sigurna jer postoji prijetnja njenoj sigurnosti, a zaštitne sposobnosti primarnih skrbnika nisu dovoljne da je zaštite, da obitelj nema adekvatnu podršku primarne obitelji i socijalne mreže, da baka i djed po ocu nemaju uvjeta za privremeno preuzimanje skrbi o mldb. djetetu, slijedom čega je utvrđeno postojanje opasnosti za život, zdravlje i dobrobit djeteta koji se mogu zaštiti samo njegovim izdvajanjem iz neposrednog okruženja.

14. Ovaj Sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je u predmetnom postupku primarna zaštita života, prava i interesa djeteta. U situaciji u kojoj je stručni tim nadležnog centra za socijalnu skrb u žurnom postupku na temelju analize osobina roditelja odnosno cjelokupne situacije u obitelji zaključio da je radi zaštite i dobrobiti djeteta nužno na kratko vrijeme, dok se ne provede odgovarajući postupak, donijeti mjeru izdvajanja novorođenčeta iz obitelji, Sud smatra da nije bilo manje otegotnog načina za roditelje djeteta, osim izricanja navedene, vremenski ograničene mjere na vrlo kratko razdoblje, kako bi se isključila i najmanja mogućnost opasnosti po život djeteta. U takvim okolnostima određivanje sporne mjere nije moguće smatrati suprotnim Ustavu.

15. Valja napomenuti da je prema tvrdnji samog tužitelja pravomoćno okončan sudski postupak u kojemu je mldb. EZ izdvojena iz obitelji i smještena u udomiteljsku obitelj, što također upućuje na zaključak o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela u konkretnom slučaju.

16. U odnosu na žalbene prigovore na postupanje prvostupanjskog suda protivno članku 32. stavku 4. ZUS-a u korist jedne strane u sporu (tuženika), valja navesti da u situaciji kao što je konkretna nije postojala zakonska zapreka za požurivanje tuženika da dostavi odgovor na tužbu i spis predmeta kao ni obveza suda da riješi spor bez spisa. Stavak 4. članka 32. ZUS-a daje mogućnost sudu riješiti spor bez spisa ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti, pri čemu sud odlučuje na koji će način postupiti u pojedinom slučaju, polazeći, prije svega od specifičnih okolnosti konkretnog slučaja. U predmetnom je postupku prvostupanjski sud, polazeći od potrebe žurnog postupanja kao i važnosti predmeta za tužitelja i njegovu malodobnu kćer, postupio u skladu s načelom učinkovitosti, rukovodeći se potrebom pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, kao prvim preduvjetom zakonite odluke, a što je u interesu obiju stranaka u sporu.

17. U odnosu na žalbeni navod o neprovođenju predloženih dokaza u prvostupanjskom sporu, valja reći da je člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. S obzirom na navedeno, a imajući na umu odlučne činjenice utvrđene u upravnom postupku, koje među strankama nisu sporne (vezane uz postupanje majke mldb. EZ prema starijoj djeci koja su smještena u udomiteljske obitelji, kao i njenog zdravstvenog stanja razvidnog iz dokumentacije koja prileži spisu), ovaj Sud smatra da neprovođenjem dokaza koje je tužitelj predložio u sporu nisu povrijeđena njegova prava niti je činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

18. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

19. Osvrćući se na žalbeni navod da u upravnom postupku tužitelj nije poučen o svojim pravima, odnosno nije upućen da ga može zastupati odvjetnik, valja reći da je iz spisa razvidno da je tužitelja u drugostupanjskom upravnom postupku zastupala opunomoćenica odvjetnica. Okolnost da je rješenje tuženika dostavljeno tužitelju osobno, sama po sebi, ne upućuje na zaključak o postupovnoj povredi koja bi zahtijevala stavljanje izvan sage osporenog rješenja tuženika. Naime, neovisno o navedenom, opunomoćenica tužitelja – odvjetnica bila je upoznata sa sadržajem rešenja tuženika od 3. travnja 2023. te je u ime tužitelja sastavila i u zakonom propisanom roku podnijela tužbu prvostupanjskom sudu osporavajući rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je zastupala tužitelja u tijeku cijelog spora. U takvim okolnostima Sud ne nalazi da bi uslijed propusta javnopravnog tijela u vezi s dostavom pismena bilo povrijeđeno neko tužiteljevo pravo.

20. Slijedom iznesenog, Sud smatra da ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi.

21. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković