Poslovni broj: Usž-1040/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3024/2024-7 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3024/2024-7 od 24. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/24-01/03160614728, URBROJ: 341-99-05/3-24-1069 od 9. travnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, UP/I-140-03/22-01/03160614728, URBROJ: 341-20-05/3-22- 32344 od 23. siječnja 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. siječnja 2024., kojim je tužiteljici, kao bračnom drugu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, određena, počevši od 31. srpnja 2021., obiteljska mirovina u svoti od 181,58 eura mjesečno (točka 1. izreke), da će se umjesto te mirovine i nadalje kao povoljnija isplaćivati obiteljska mirovina određena pravomoćnim rješenjem Područne službe u Varaždinu od 10. lipnja 2019. u svoti od 195,82 eura mjesečno (točka 2. izreke) te je odbijen zahtjev za priznanje prava na najnižu mirovinu prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19., 84/21. – dalje: ZOHBDR).
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavlja u cijelosti navode iz tužbe i citirajući članke 31., 41. i 43. ZOHBDR-a smatra da su isti u konkretnom slučaju povrijeđeni. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i prvostupanjske presude. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis upravnog postupka, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a, koje je doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 18. listopada 2022., pravilno utvrdio da je o zahtjevu tužiteljice za ponovno određivanje obiteljske mirovine, riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s člankom 52.c stavkom 1., člankom 48. i člankom 49. ZOHBDR-a. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio sve navode tužiteljice iz tužbe, a koje ponovno iznosi i u žalbi, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i članak 48. i članak 49. ZOHBDR-a, osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.
9. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljici, kao udovici hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu od 10. lipnja 2019., priznata i određena obiteljska mirovina prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 92/14.). Imajući na umu članak 52.c. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 84/21.) tužiteljici je u ovome postupku ponovno određen iznos obiteljske mirovine uz primjenu članka 48. ZOHBDR-a, prema kojem se osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO-a, a utvrđen ranijim rješenjem (rješenje od 10. lipnja 2019.), povećava ovisno o vremenu sudjelovanja hrvatskog branitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (96 dana).
10. S obzirom na to da je tužiteljici obiteljska mirovina priznata i određena pravomoćnim rješenjem od 10. lipnja 2019., to je u ovom postupku ponovnog izračuna obiteljske mirovine prema članku 48. ZOHBDR-a trebalo samo osobni bod, utvrđen ranijim pravomoćnim rješenjem, povećati ovisno o vremenu sudjelovanja pokojnog supruga tužiteljice u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, i na temelju tako određenog osobnog boda ponovno odrediti obiteljsku mirovinu. Imajući na umu navedeno, nova svota obiteljske mirovine tužiteljice određena je pravilnom primjenom članka 47. stavka 3. i članka 48. ZOHBDR-a u vezi s člankom 79. stavkom 1. ZOMO-a.
11. Neosnovano se tužiteljica u žalbi poziva na primjenu članka 31. ZOHBDR-a jer se isti odnosi na određivanje vrijednosnog boda radi određivanja invalidske mirovine hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, a ne obiteljske mirovine članovima obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Također je neosnovano i njezino pozivanje na članke 41. i 43. ZOHBDR-a jer se isti primjenjuju kod određivanja iznosa obiteljske mirovine članovima uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (branitelj koji je poginuo u okolnostima obrane suvereniteta Republike Hrvatske), a ne umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (branitelj koji je umro zbog bolesti ili ozljede nastale izvan okolnosti obrane suvereniteta Republike Hrvatske) kao u konkretnom slučaju (rješenje Vlade Republike Hrvatske, Povjerenstva za postupanje po pravu nadzora od 15. ožujka 2001.).
12. S obzirom na to da prema važećim propisima nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
