REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-2803/2024-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, Park kralja Petra Krešimira IV broj 1/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi ponovnog određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1251/2023-5 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1251/2023-5 od 28. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03265341387, URBROJ: 341-99-05/3-23-911 od 7. rujna 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03265341387, URBROJ: 341-12-05/3-23-2157 od 13. veljače 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za određivanje mirovine prema članku 52.c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje: ZHBDR).
3. Tužitelj je izjavio žalbu protiv pobijane presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da činjenice koje prvostupanjski sud drži relevantnim nisu od bitnog značaja u odnosu za činjenice s kojima je raspolagao. Ističe da je tijekom postupka dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru iz kojeg je razvidno kako je isto tijelo, ali drugi područni ured, drugoj osobi u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji priznao pravo na određivanje novog iznosa mirovine na temelju čanka 52.c ZHBDR-a, a radilo se kao i ovdje o osobi kojoj je prethodno priznato pravo na mirovinu na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ("Narodne novine", 128/99., 16/01., 22/02., 41/08., 97/12. i 118/12. - dalje: ZMODVO). Navodi da su mu pobijanim rješenjima i prvostupanjskom presudom povrijeđena osnovna ustavna prava koja mu jamče jednakost u postupanju državnih tijela kada odlučuju o pravima i obvezama stranaka. Navodi da razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika nisu dostatni jer nije odgovoreno na pitanje o nejednakom postupanju u odnosu na njega i druge osobe u istoj pravnoj situaciji te smatra da se radi o bitnoj povredi odredbi upravnog spora. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je propustio primijeniti pravo koje je povoljnije za njega. Iznosi neslaganje s obrazloženjem suda i tuženika da nema pravo na usklađenje mirovine jer to izrijekom nije propisano odredbama ZHBDR-a za osobe koje su to pravo ostvarile po posebnom propisu. Smatra da je diskriminiran postupanjem tuženika i prvostupanjskog suda jer ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao i osobe koje su pravo na mirovinu stekle po općem propisu te navodi da se time gubi smisao i svrha donošenja izmjene ZHBDR-a u navedenom dijelu, a to je da se ponovno omogući ostvarivati prava osobama na temelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koje su ranije u tome bile onemogućene. Smatra da ima pravo na ponovni izračun mirovine bez obzira na temelju kojeg propisa je stekao mirovinu i da se treba izjednačiti s pravima osoba kojima je to pravo omogućeno po ranijim propisima. Tvrdi da je onemogućavanje da iskoristi pravo usklađenja mirovine koju je stekao po posebnom propisu na temelju stečenog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata diskriminirajuće u odnosu na druge osobe koja su ta prava stekle prema općim propisima, a diskriminacija je počinjena nezakonitim diskrecijskim tumačenjem propisa na njegovu štetu. Navodi da se osporena rješenja temelje isključivo na slobodnoj ocjeni tuženika, a kojim tumačenjem je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe, njegove kolege, kojima je priznato pravo prema povoljnijem propisu. Navodi da pobijana odluka nije donesena u skladu sa zakonom i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.). Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i presudom sam riješi stvar, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke , pravilno odbio tužbeni zahtjev.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 19. travnja 2022. počevši od 1. travnja 2022., priznato pravo na starosnu mirovinu u skladu s ZMODVO-m.
9. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 28. prosinca 2022. za određivanje novog iznosa mirovine u skladu s člankom 52.c stavkom 1. ZHBDR-a.
10. Člankom 52.c stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pravo na podnošenje zahtjeva za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ZHBDR-a imaju hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili prema općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu.
11. Tužitelj je ostvario pravo na starosnu mirovinu prema ZMODVO-u i na temelju tog posebnog propisa priznato mu je pravo i starosna mirovina izračunata pod povoljnijim uvjetima u pogledu navršenog staža i ostalih pogodnosti koje se odnose na kategoriju osiguranika koji ostvaruju pravo prema ZMODVO-u. Stoga ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika i prvostupanjskog suda da nema uvjeta za primjenu članka 52.c ZHBDR-a s obzirom na to da tužitelj nije korisnik mirovine ostvarene prema ZOMO-u, odnosno općim propisima iz mirovinskog osiguranja. Ujedno, pravilno sud i tuženik navode da nema zakonske mogućnosti da se na jednu kategoriju osiguranika u isto vrijeme primijene dva posebna propisa ZHBDR i ZMODVO, a o čemu bi se radilo kada bi se tužitelju, koji je pravo na starosnu mirovinu ostvario prema ZMODVO-u, novi iznos mirovine odredio primjenom ZHBDR-a.
12. Valja reći da je iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Vukovaru od 12. listopada 2022. razvidno da se prvostupanjsko tijelo u tom rješenju poziva na članak 26. ZHBDR-a koji se odnosi na ostvarivanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu prema ZHBDR-u, a kod donošenja rješenja za određivanje novog iznosa mirovine primjenom članka 52.c ZHBDR-a, što je u konkretnom predmetu slučaj, primjenjuju se članci 27., 35. ili 48. ZHBDR-a, stoga tužitelj nije dokazao da se radi o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, odnosno o nejednakom postupanju u usporedivoj situaciji niti o diskriminaciji, za koju tužitelj ne navodi osnovu iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", 85/08. i 112/12.) po kojoj smatra da je diskriminiran.
13. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredbi upravnog spora, kao ni povrede ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 74. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na članku 79. stavku 4. ZUS-a.
U Zagrebu 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
