REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-4401/2024-5

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odbacivanja prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-555/2023- 13 od 24. rujna 2024. i rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 555/2023-19 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-555/23-13 od 24. rujna 2024.

i

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-555/23-19 od 17. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-050-02/23-01/2, URBROJ: 514-11-02- 02/5-23-1 od 28. veljače 2023. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-555/23-19 od 17. lipnja 2025. odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za dopunu presude tog suda, poslovni broj UsI-555/2023-13 od 24. rujna 2024.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 28. veljače 2023. odbačen je kao nedopušten prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektora upravne inspekcije, Službe za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave, KLASA: 050-02/22- 01/316, URBROJ: 515-11-02-02/05-23-24 od 8. veljače 2023.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je prvostupanjski sud imao dovoljno vremena da od tuženika pribavi predloženi dokaz, odnosno uvjerenje da se protiv CI ne vodi kazneni postupak, a zbog čega je kod ovog Suda pokrenuo postupak koji se vodi pod poslovnim brojem: Us II-145/24. Smatra da je zbog ne pribavljanja isprave pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da su prvostupanjski sud, kao i tuženik, naveli da je podnio više predstavki, ali je propustio navesti je li druga predstavka u smislu članka 33. stavka 3. Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine", 15/18. i 98/19.) ista kao i prva predstavka. Navodi da je sud, suprotno članku 126. stavku 3. točki 3. ZUS-a u točkama 2. i 13. obrazloženja pobijane presude odlučio o ocjeni zakonitosti pojedinačne odluke koja nije predmet spora i to o podnescima tuženika od 6. rujna 2022. i 8. veljače 2023., umjesto o zakonitosti rješenja tuženika od 28. veljače 2023. Smatra da je sud sukladno obrazloženju presude prema kojem se ni u jednom pojedinačnom aktu ne radi o upravnoj stvari tužbu trebao odbaciti prema članku 46. stavku 1. točki 7. ZUS-a jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora zbog čega je sud počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora. Ističe da sud nije utvrdio koje tijelo je stvarno nadležno za upravni nadzor povjerenice Vlade Republike Hrvatske ako to nije upravna inspekcija. Ukazuje na manjkavost obrazloženja točke 18. pobijane presude. Ističe da je sud u obrazloženju pobijane presude propustio obrazložiti zašto imenovanja prema Zakonu o Vladi Republike Hrvatske („Narodne novine" , 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.) nisu upravna stvar za razliku od imenovanja prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine", 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 144/20. - dalje: ZLPRS). Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda od 17. lipnja 2025. kojim je odbijen njegov prijedlog za dopunu pobijane presude, poslovni broj: UsI-555/2023-13 od 24. rujna 2024. tužitelj navodi da se sud u odnosu na prigovor neobrazloženosti presude neosnovano pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava Ajdarić protiv Republike Hrvatske jer je ta stranka uspjela u sporu, kao i na presudu EM linija d.o.o. protiv Republike Hrvatske u kojem predmetu nije iscrpljen redovni pravni put. U odnosu na predmetnu presudu ističe da nije odgovoreno na pitanje tko je stvarno nadležan za upravni nadzor rješenja Vlade Republike Hrvatske, kao ni propis prema kojem se ne može izjaviti žalba na rješenje Vlade Republike Hrvatske. Navodi da nije tražio pravno mišljenje ili pouku u obrazloženju presude, radi čega smatra da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio o tužbi i tužbenom zahtjevu. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu protiv navedenog rješenja.

4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbe.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući presudu i rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tuženik u povodu predstavke tužitelja od 27. rujna 2022. radi nepravilnosti, odnosno nezakonitosti u imenovanju povjerenice Vlade Republike Hrvatske, CI, za obavljanje poslova iz nadležnosti općinskog načelnika Općine Čeminac, obaviješću od 8. veljače 2023. obavijestio tužitelja sukladno članku 33. stavku 2. Zakona o upravnoj inspekciji što u smislu članka 4. Zakona o upravnoj inspekciji može predstavljati predmet inspekcijskog nadzora. U navedenoj obavijesti decidirano je navedeno da upravna inspekcija nije nadležna za provedbu upravnog nadzora nad rješenjem o imenovanju povjerenice Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti Općinskog načelnika Općine Čeminac. Ujedno je tužitelj u odnosu na predstavku koji se odnosi na razrješenje CI upućen na dostavljenu obavijest od 6. rujna 2022.

8. Prema članku 33. stavku 1. Zakona o upravnoj inspekciji, važećem u vrijeme podnošenja predstavke, upravni inspektor, između ostalog, dužan je razmotriti predstavku na rad nadziranog tijela te ocijeniti potrebu za provedbom inspekcijskog nadzora i obavijestiti podnositelja predstavke o postupanju povodom predstavke. (stavak 2.). Ako podnositelj predstavke ponovno podnese predstavku koja u odnosu na prethodno podnesenu ne sadržava nove činjenice, okolnosti ili dokaze, smatra se da je po predstavci postupljeno. (stavak 3.).

9. Člankom 2. stavkom 1. Zakona o upravnoj inspekciji propisano je da upravna inspekcija obavlja poslove inspekcijskog nadzora vezano uz provedbu zakona i drugih propisa utvrđenih ovim Zakonom u tijelima državne uprave, drugim državnim tijelima, tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti (stavak 1.). Inspekcijski nadzor provodi upravni inspektor tijela državne uprave nadležnog za poslove upravne inspekcije (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, inspekcijski nadzor mogu provoditi i drugi državni službenici koje za to ovlasti čelnik tijela i koji ispunjavaju uvjete za obavljanje poslova upravnih inspektora (stavak 3.).

10. Članak 18. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) propisuje kad javnopravno tijelo nije nadležno za primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da se njegov podnesak primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku (stavak 1.). Kad službena osoba primi podnesak stranke iz kojeg se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za rad po podnesku, bez odgode će, a najkasnije u roku od osam dana od dana primitka podneska, donijeti rješenje kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i rješenje dostaviti stranci (stavak 2.).

11. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je osporeno rješenje ocijenio zakonitim, zaključivši da je tuženik pravilno postupio kada je na temelju članka 122. stavka 3. ZUP-a osporenim rješenjem odbacio kao nedopušten prigovor tužitelja na odgovor po njegovoj predstavci imajući na umu članak 33. Zakona o inspekciji. Naime, kako se predmetna obavijest od 8. ožujka 2023. vezana za imenovanje (i razrješenje) povjerenice Vlade Republike Hrvatske ne odnosi na provođenje nadzora za koji je nadležna upravna inspekcija, odnosno ne odnosi se na provedbu zakona i drugih propisa utvrđenih tim Zakonom, a u odnosu na rad nadziranog tijela, u konkretnom slučaju upravna inspekcija ne provodi upravni postupak u kojem odlučuje o upravnoj stvari. Stoga obavijest od 8. veljače 2023. ne predstavlja obavijest iz članka 42. ZUP-a ni članka 155. ZUP-a.

12. Za razliku od predmetne obavijesti kojom se ne odlučuje o upravnoj stvari, valja reći da osporeno rješenje tuženika kojim je odbačen prigovor tužitelja pozivom na članak 122. stavak 3. ZUP-a, predstavlja pojedinačni upravni akt kojim je negativno odlučeno o pravu tužitelja na podnošenje pravnog lijeka te je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva postupio sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a. S tim u vezi valja reći da je iz izreke i obrazloženja pobijane presude razvidno da je sud odlučio o zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 28. veljače 2023., pri čemu se pozvao i na sadržaj osporenog rješenja, kojeg je ocijenio zakonitim.

13. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za dopunu presude kao neosnovan pozivom na članak 120. stavak 2. ZUS-a, navodeći u bitnom da presudom tog suda, poslovni broj UsI-555/2023-13 od 24. rujna 2024. nije propušteno cjelovito odlučiti o svim zahtjevima vezanim uz predmet spora, s kojim zaključkom je suglasan i ovaj Sud. Naime, imajući na umu sadržaj prijedloga za dopunu presude, iz kojeg proizlazi da tužitelj navodi da sud nije odgovorio na pitanje koje tijelo je stvarno nadležno za upravni nadzor nad radom povjerenika Vlade Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo da rješenje o imenovanju povjerenice Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti Općinskog načelnika Općine Čeminac, CI, koje je doneseno na temelju članka 31. stavka 4. Zakona o Vladi Republike Hrvatske („Narodne novine", 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.) ne predstavlja odlučivanje o upravnoj stvari, odnosno stvari u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe i drugih stranaka na koje se prim jenjuju odredbe ZUP-a, stoga je i po ocjeni ovog Suda neosnovan prigovor tužitelja da sud nije odlučio o svim pitanjima koja su od važnosti za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

14. Budući da je predmet upravnog spora bila ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 28. veljače 2023., sud je polazeći od članka 33. Zakona o upravnoj inspekciji i predstavke tužitelja ocijenio pravilnim utvrđenje tuženika da imenovanje i razrješenje povjerenice Vlade Republike Hrvatske ne može biti predmet inspekcijskog nadzora te je po ocjeni ovog Suda u cijelosti odlučio o tužbenom zahtjevu, odnosno o predmetu spora. Tužitelju se napominje da je prema članku 86.a ZLPRS-a povjerenik za svoj rad odgovoran Vladi Republike Hrvatske, a tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu ovlašteno je predložiti Vladi Republike Hrvatske imenovanje, odnosno razrješenje povjerenika Vlade kada se za to ispune uvjeti propisani ZLPRS-om, dakle tužitelj nije ovlaštenik pokretanja takvog postupka.

15. Žalbeni navodi stoga nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku Suda.

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković