Poslovni broj: Usž-1587/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice HZiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Jadranki Olivari Jirasek , odvjetnici iz Zagreba , Zvonimirova 30/III , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , Mihanovićeva 3 , OIB:8439795662 , radi doplatka za djecu , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2631/2020-14 od 21. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2631/2020-14 od 21. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II 143-02/20-01/03419907943 , URBROJ: 341-99-05/3-20-001960 od 7. rujna 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Zagrebu , KLASA: UP/I 143-02/19-01 OB: 03419907943, URBROJ: 341-25-05/3-19- 149505 od 18. prosinca 2019. (točka I. izreke). U točki II. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Zagrebu od 18. prosinca 2019. godine, kojom tužiteljici , između ostalog, nije priznato pravo na doplatu za dijete EZ, rođenog **.**.1998.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da nisu pravilno cijenjeni problemi njenog sina vezani uz hodanje. U vještačenju sudske vještakinje navedeno je da su problemi hodanja bili moguća posljedica problema s Ahilovom tetivom (tužiteljica pogrešno navodi petom) zbog kojeg bi moglo doći do poremećaja hodanja i statike te posljedično degenerativnih posljedica problema s kralježnicom. Budući da navedeno ne proizlazi iz medicinske dokumentacije vještakinja nije mogla neodređenim zaključkom (moguće) utvrditi da bi problemi EZ bili izričita posljedica problema s Ahilovom tetivom, a ne lezija tipa multiple skleroze.

3.1. Ako je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za priznanje prava na doplatak za djecu propisane člankom 12. Zakona o dječjem doplatku jer je datum nastanka težeg invaliditeta utvrđen kada je EZ navršio 21 godinu i više nije bio na redovnom školovanju, tada je trebao pojasniti zašto smatra da usprkos utvrđenom težem invaliditetu i postojanju trajnih promjena zdravstvenog stanja nije ispunjena pretpostavka iz članka 12. Zakona o dječjem doplatku da pravo na doplatak za djecu ostvaruje od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu sve dok invaliditet postoji. EZ boluje od multiple skleroze. Proces dijagnosticiranje te bolesti je dugotrajan, da bi se postavila dijagnoza potrebno je bilo isključiti brojna druga oboljenja i stanja. Tužiteljica zbog toga smatra da teži invaliditet kod njenog sina EZ nije nastao u trenutku postavljanja dijagnoze, već znatno ranije što je u vještačenju bilo potpuno zanemareno.

3.2. Tužiteljica predlaže Sudu da prihvati njenu žalbu i obveže tuženika na naknadu troškova za sastav žalbe.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

8. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je tužiteljičin sin EZ, rođen **.**.1998., da je redovno školovanje završio 31. kolovoza 2018. te da je tužiteljica zahtjev za priznavanje prava za doplatak za djecu za njega podnijela 28. veljače 2019.

9. Zahtjev tužiteljice bio je odbijen prvostupanjskim upravnim rješenjem od 18. prosinca 2019. koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 7. rujna 2020. Rješenje tuženika temeljeno je na mišljenju Vijeća vještaka od 21. kolovoza 2020. prema kojem kod EZ postoji tjelesno oštećenje težeg invaliditeta koje je nastupilo 4. prosinca 2019.

10. Tužiteljica je tužbom osporavala vrijeme od kada je njenom sinu EZ utvrđeno postojanje teškog invaliditeta. Prvostupanjski sud je, budući da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS-a) i nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, u sporu izveo dokaz sudsko- medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prof. prim. dr. sc. Vesni Šerić, spec. neurologu. Vještakinja je u pisanom i usmenom nalazu potvrdila nalaz Vijeća vještaka od 21. kolovoza 2020. po pitanju dana nastanka teškog invaliditeta kod tužiteljičinog sina. Navela je da za postavljanje dijagnoze multiple skleroze moraju biti ispunjeni kriteriji za njeno utvrđivanje. Kriteriji su postavljeni po McDonaldsu. Radi se o broju lezija na mozgu ili leđnoj moždini te nalazu oligoklonalnih vrpci u cerebrospinalnim likvoru, uz pretpostavku postojanja kliničke simptomatologije. Napomenula je da se radi o autoimunoj upalnoj bolesti mozga ili kralježnične moždine, da prije postavljanja dijagnoze postoji razdoblje kada se sumnja na istu, a onda se upotrebljava izraz sumnja na demijelizirajuću bolest. Navela je da je u dokumentaciji KBC Zagreb, Klinike za neurologiju (pregled neurologa 5. ožujka 2024.) naveden podatak prvog simptoma kao 1. srpnja 2012., ali bez dodatnih pojašnjenja i opisa simptoma. Smatra da taj datum nije datum prvog simptoma jer od 2012. do 2019. nije bilo nikakvih sličnih specifičnijih simptoma koji bi iziskivali dijagnostičku obradu. Zbog toga što je za razvoj lezija u mozgu potrebno vrijeme od jednog do par dana, sinu tužiteljice nije mogao nastati prvi simptom 2012., a da do 2019. nije imao nikakvih smetnji povezanih s multiplom sklerozom. Kada se **.**.2019. EZ javio u hitnu neurološku ambulantu nije mu postavljena sumnja na multiplu sklerozu, 20. lipnja 2019. započela je obrada, s dijagnozom multiple skleroze otpušten je 1. srpnja 2019. Lezije u mozgu mogu dovesti do problema s nogama, ali su posljedice vidljive nakon dan do par dana.

10.1. Vještakinja je zaključila da problemi s nogama kod sina tužiteljice prije 2019. nisu nastali od multiple skleroze već od problema s Ahilovom tetivom, zbog koje je došlo do poremećaja hodanja i statike te posljedično do degenerativnih problema kralježnice. Moguće je imati smetnje zbog slabosti u nogama i zbog lezija tipa multiple skleroze, ali sin tužiteljice nije imao ispade u neurološkom statusu kada je pregledan 31. svibnja 2019., a na danu terapiju, ketonal i normabel, došlo do regresije tegoba jer to nisu lijekovi kojima se liječi multipla skleroza. Magnetom kralježnice nisu utvrđene lezije po tipu multiple skleroze koji bi dovele do problema s nogama.

11. Prvostupanjski sud detaljno navodi i obrazlaže navode nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 21. kolovoza 2020., nalaza i mišljenja stalnog sudske vještakinje te primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

12. Prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o doplatku za djecu („Narodne novine", 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15. i 58/18.; dalje: Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju. Citirao je članak 10. Zakona kojim je regulirano pravo na doplatak za djecu na način da se isto limitira s obzirom na dob djeteta i redovno pohađanje osnovne odnosno srednje škole, s time da se pravo na doplatak za djecu prema tom članku Zakona može najduže ostvarivati do 21 godine.

13. Zakon u članku 12. propisuje da za dijete s težim ili teškim invaliditetom nastalim prije osamnaeste godine života ili za vrijeme redovitog školovanja, utvrđenim prema posebnim propisima, pripada doplatak za djecu od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu sve dok taj invaliditet postoji.

14. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

15. U prvostupanjskom upravnom sporu sudska vještakinja je utvrdila medicinsku činjenicu, dan nastanaka multiple skleroze kod tužiteljičinog sina, na isti način kako je ta činjenica utvrđena u upravnom postupku. Naime, sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja u mirovinskom osiguranju („Narodne novine, 67/17., 56/18.; dalje: Uredba), te prema Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio Uredbe, utvrđeno je da je kod tužiteljičinog sina EZ tjelesno oštećenje težeg invaliditeta nastupilo 4. prosinca 2019. Navedeno je u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe kojom je propisano da se pri donošenju nalaza i mišljenja kao datum nastanka smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti, odnosno oštećenja organizma-tjelesno oštećenje, smatra datum kada je na temelju obavljenog pregleda dano mišljenje vijeće vještaka o toj činjenici i ostalim činjenicama o kojima se vještači. U tom smislu spisu prileži nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 4. prosinca 2019. na kojem se temelji prvostupanjsko upravno rješenje.

16. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje tužiteljica je imala prilike osporavati, pisano u očitovanju na koje je pozvana i na ročištu zakazanom kod prvostupanjskog suda. Vještakinja je na ročištu otklonila sve primjedbe na svoj nalaz i mišljenje te su žalbeni navodi tužiteljice u vezi vremena nastanka težeg invaliditeta kod njenog sina neosnovani. Ovaj Sud smatra da je sudska vještakinja uspješno otklonila primjedbe i dala dopunu svog nalaza valjanom argumentacijom koju je prvostupanjski sud imao razloga prihvatiti kao osnovanu.

17. Zbog činjenice da je EZnastanak težeg invaliditeta utvrđen s danom 4. prosinca 2019. , nakon što je završio srednjoškolsko školovanje ( 31. kolovoza 2018. ) i nakon što je navršio 18 godina života ( 21. svibnja 2016. ) na njega se ne može primijeniti citirani članak 12. Zakona. Ne može mu se priznati pravo na dječji doplatak jer mu invaliditet nije utvrđen prije osamnaeste godine života ili za vrijeme redovnog školovanja. Osim toga, i zahtjev za predmetno pravo predan je 28. veljače 2019. kada je EZzavršio redovno školovanje i napunio 18 godina života.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

19. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 8. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić