REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-612/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice RFiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi postupanja po prigovoru radi propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5350/23-13 od 6. prosinca 2024. i žalbi tužiteljice protiv točke V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5350/23-13 od 6. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025. ,

rije š io je

I. Poništavaju se točke IV. I V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5350/23-13 od 6. prosinca 2024.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelji naknade trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne. stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi ​​na dan 1. siječnja, a za drugo polugodišnje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude od 6. prosinca 2024. poništena je točka I. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/230, URBROJ: 251-02-01/001- 23-9 od 2. listopada 2023. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/230, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 10. ožujka 2023., a točkom III. izreke u preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate. Točkom V. izreke u preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke o troškovima upravnog spora pobijajući zakonitost točke IV. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi upravnog spora. Prigovara opravdanosti izdataka za sastav podneska od 14. prosinca 2023. u kojem se tužiteljica očitovala na navode sadržane u odgovoru na tužbu i u kojem je dostavila specifikaciju troškova. Smatra da je sukladno članku 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS) u konkretnom slučaju sastavljanje tužbe jedini opravdani izdatak učinjen tijekom ili u povodu spora. Ističe da se u podnesku tužiteljice od 14. prosinca 2023. ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na vođenje spora ili donošenje odluke u sporu. Drži nespornim da tužiteljica ima pravo očitovati se na njegove navode iz odgovora na tužbu, međutim smatra da joj takvo očitovanje ne treba priznati kao trošak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. U odnosu na izneseno poziva se na stav prvostupanjskog suda, izražen u novijoj praksi, primjerice odluci, poslovni broj: Us I-4037/23 od 28. ožujka 2024. te rješenje ovog Suda, poslovni broj: Usž-2134/24 od 20. lipnja 2024. Nadalje tuženik ukazuje na aktualnu praksu Europskog suda za ljudska prava vezano za pravo na naknadu troškova spora, a kako je to obrazloženo u predmetu R protiv Republike Hrvatske, da podnositelj ima pravo na naknadu troška koji je stvaran i nužan te da isti treba biti razuman s obzirom na vrstu spora. S obzirom na sve navedeno, tuženik drži da je tužiteljici trebalo kao opravdan i nužan trošak priznati samo trošak za sastav tužbe. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi točku IV. izreke pobijane presude i pravilno odredi trošak upravnog spora.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navodi da su žalbeni navodi tuženika paušalni i suprotni stanju spisa. Osporava tvrdnje tuženika da podnesak od 14. prosinca 2023. nije bio obrazložen podnesak s činjeničnim i pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na vođenje spora ili donošenje odluke jer je na devet stranica iznijela činjenične i pravne navode, pozvala se na sudsku praksu i predložila dokaze te uvjerila sud u svoju argumentaciju. Poziva se na rješenja ovog Suda, poslovni broj: Usž- 2375/23-2 od 27. rujna 2023. i Usž-2258/23-2 od 27. rujna 2023. u kojima je ocijenjeno da je stranka opravdano pokrenula upravni spor i da je podneskom doprinijela rješavanju spora. Upućuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u odluci broj:

Uzpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. Postavlja pitanje kako je moguće učinkovito i djelotvorno raspravljati po odgovoru na tužbu osim očitovanja putem podneska. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da su opravdani troškovi podneska na koje tuženik upire u žalbi, a za što je dao jasne, obrazložene i logične razloge. Navodi da je sud najbolje znao koliko su bili od utjecaja na donošenje odluke argumenti koje je iznijela u podnesku od 14. prosinca 2023. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu u pobijanom dijelu točke IV. izreke. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tužiteljica žalbom osporava zakonitost točke V. izreke pobijane presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da troškovi održavanja dva ročišta po načelu culpe padaju na njezin teret jer je predložila održavanje rasprave i da se upravni spor mogao riješiti bez rasprave. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da je uspjela u sporu te da o troškovima spora odlučuje sukladno članku 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a i članku 147. ZUS-a. Navodi da se sud pravilno pozvao na zakonsku osnovu za odlučivanje o troškovima upravnog spora prema kojoj je sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a tuženik u cijelosti trebao snositi sve troškove spora, a unatoč tome prvostupanjski sud joj nije priznao pravo na naknadu troškova za pristup na dva ročišta. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2018. prema kojoj je osnovno načelo priznavanja prava na naknadu troškova upravnog spora da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, a ako djelomično uspije u sporu sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Navodi da je točka V. izreke presude kontradiktorna s obrazloženjem jer je sud naveo da je ročišta održao isključivo jer je to tražila u tužbi, a ujedno je naveo da je 13. studenoga 2024. i 4. prosinca 2024. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, čime je strankama u skladu s člankom 6. ZUS-a omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Ističe da je sud održao rasprave jer ga na to obvezuje ZUS-a, a ne njezina volja te navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 98. ZUS-a za donošenje presude bez održavanja rasprave. Napominje da neovisno o tome zašto je sud zakazao raspravu, taj je trošak bio nužan i opravdan jer je aktivno sudjelovala na raspravi i ukazivala na, po njezinom mišljenju, bitne činjenice, a tuženik na svoje. Navodi da je naknada odvjetničkih troškova jamstvo prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i člancima 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Ističe da je sud mogao odlučiti da ne održi usmenu raspravu ako je to smatrao zakonitim i tada za nju ne bi bilo takvih troškova. Zaključno navodi da su dva razloga za sankcioniranje kada se troškovi upravnog spora neće naknaditi i to u slučaju neopravdanog pokretanja spora i kada su troškovi upravnog spora nerazumno visoki, a o čemu se ovdje ne radi. Predlaže da ovaj Sud u pobijanom dijelu usvoji žalbu i preinači točku V. izreke pobijane presude i naloži tuženiku da joj naknadi daljnji trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Traži naknadu troškova za sastav žalbe.

5. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.

6. Žalbe su osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporena žalbama i u granicama razloga navedenih u žalbama sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da su žalbe tužiteljice i tuženika osnovane.

8. S obzirom na to da je sud poništio rješenje tuženika i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak te naložio tuženiku da tužiteljici izda traženu potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i za podnesak od 14. prosinca 2023. iznos od 1.250,00 eura, dok je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku na ročištima 13. studenoga 2024. i 4. prosinca 2024.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora za sastav tužbe, koju opravdanost tuženik niti ne spori. S obzirom na to da se tužiteljica na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovala podneskom od 14. prosinca 2023., koji ne sadrži činjenična i pravna razmatranja relevantna za rješavanje spora, koji se za usvojeni dio tužbenog zahtjeva (točka I. izreke pobijane presude) odnosio na pravilnost primjene članka 46. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), isti po ocjeni ovog Suda nije bio potreban za vođenje predmetnog upravnog spora u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, radi čega je u navedenom dijelu, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu toga troška. Pri tome valja reći da je tužiteljica sve navode iz tog podneska mogla iznijeti na raspravi, a za koju poduzetu radnju su joj priznati troškovi upravnog spora.

11. S obzirom na to da su radnje zastupanja tužiteljice po odvjetniku na ročištima 13. studenoga 2024. i 4. prosinca 2024. bile poduzete radi pravilnog zastupanja tužiteljice, prvostupanjski sud neosnovano je zaključio da se radi o troškovima upravnog spora koje je uzrokovala tužiteljica svojom krivnjom i da nema pravo na naknadu troškova za pristup odvjetnika na ročišta. Pri tome treba reći da je ročište 13. studenoga 2024. odgođeno, između ostalog, jer je sud utvrdio nedostatke u punomoći tužiteljice koja je bila priložena uz tužbu i naložio je opunomoćeniku tužiteljice da dostavi urednu punomoć za zastupanje tužiteljice. Sud je prije zakazivanja rasprave trebao pozvati odvjetnika da dostavi valjanu punomoć za zastupanje tužiteljice, tim više što je na taj nedostatak tuženik ukazao u odgovoru na tužbu. Iz navedenog slijedi da tužiteljica svojim postupanjem nije doprinijela odgodi tog ročišta.

12. Slijedom navedenog tužiteljici valjalo je dosuditi zatraženi opravdani trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura prema Tbr. 27 /1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/2023. - dalje: Tarifa/23.) , za pristup na dva ročišta prema Tbr. 27 /2. Tarifa/23. iznos od 1.250,00 eura za svaku radnju, odnosno ukupno 3.750,00 eura (točka II. izreke) te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 14. prosinca 2023. u iznosu od 1.250,00 eura (točka III. izreke). Stoga je na temelju članka 135. stavka 2. , članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo riješiti kao u točkama I., II. i III. izreke ovog rješenja.

13. Kako su tužiteljica i tuženik uspjeli sa žalbom, ovaj Sud ocjenjuje da u takvom slučaju primjenom članka 147. stavka 2. ZUS-a svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu 8. studenog 2025.

Predsjednica vijeća :

Radmila Bolanča Vuković