REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4333/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RWA Hrvatska d.o.o., OIB 426211503715, Osijek, Zapadno predgrađe 18, kojeg zastupa punomoćnik Lucija Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić u Osijeku, L. Jagera 24, protiv prvotuženika Forjan j.d.o.o. u stečaju, OIB 60749917880, Gornja Petrička, Gornja Petrička 36, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Renata Horvatin iz Našica i drugotuženika LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3139/2024-2 od 16. svibnja 2025. kojim je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2023-11 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3139/2024-2 od 16. svibnja 2025. kojim je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2023-11 od 12. lipnja 2024. na način da je u odnosu na prvotuženika odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio dvanaest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"I. Može li sud u parničnom postupku valjano odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka koji su nastali tužitelju nakon otvaranja stečajnog postupka?
II. Postoje li pravne zapreke da sud u parničnom postupku odluči o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka koji su nastali tužitelju nakon otvaranja stečajnog postupka?
III. Je li donošenje odluke o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka u okviru parničnog postupka protivno odredbi čl. 167. Stečajnog zakona kojom je propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku ili odredbi čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona kojom je propisano da troškove nastale nakon prekida postupka ako je stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice priznao tužbeni zahtjev ili se odrekao tužbenog zahtjeva protivna strana može ostvarivati kao stečajni vjerovnik?
IV. Priječi li odredba čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona kojom je propisano da troškove nastale nakon prekida postupka ako je stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice priznao tužbeni zahtjev ili se odrekao tužbenog zahtjeva protivna strana može ostvarivati kao stečajni vjerovnik, da sud u parničnom postupku donese odluku kojom se prihvaća zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka?
V. Može li vjerovnik s uspjehom prijaviti u stečajnom postupku svoju tražbinu po osnovi troškova parničnog postupka koji su nastali nakon otvaranja stečajnog postupka, iako je tražbina nastala nakon proteka prekluzivnog roka za prijavu tražbina vjerovnika u stečajnom postupku?
VI. Je li stečajni upravitelj dužan priznati tražbinu stečajnog vjerovnika po osnovi troškova parničnog postupka koji su nastali nakon otvaranja stečajnog postupka nakon proteka prekluzivnog roka za prijavu tražbina vjerovnika samo na temelju dostavljenih podnesaka, zapisnika s održanih ročišta i dokaza o uplatama sudskih pristojbi, unatoč tome što o tome ne postoji odluka suda?
VII. Predstavlja li odluka suda kojom se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nastalih nakon otvaranja stečajnog postupka presuđenu stvar (res iudicata) temeljem koje stečajni upravitelj može valjano osporiti tužiteljevu tražbinu u stečajnom postupku?
VIII Je li stečajni upravitelj vezan odbijajućom odlukom o troškovima iz čijeg obrazloženja proizlazi da je u odnosu na te troškove tužitelj stečajni vjerovnik
IX Je li odlukom suda kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka nastalih nakon otvaranja stečajnog postupka, upirući na potrebu prijave te tražbine u stečajnom postupku de facto došlo do povrede čl. 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj sud ne može odbiti odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan?
X. Je li odlukom suda kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka nastalih nakon otvaranja stečajnog postupka, upirući na potrebu prijave te tražbine u stečajnom postupku de facto došlo do prijenosa nadležnosti za odlučivanje o troškovima postupka nastalih nakon otvaranja stečajnog postupka na stečajnog upravitelja?
XI. Narušava li pravnu sigurnost davanje ovlasti stečajnom upravitelju da odlučuje o parničnim troškovima koji su nedvojbeno nastali i to nakon otvaranja stečajnog postupka kroz svoju ovlast ispitivanja tražbina?
XII. Smatra li se da je stečajna upraviteljica odmah priznala tužbeni zahtjev ako je priznanje dano 1 godinu nakon nastavljanja prekinute parnice u smislu čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona?".
2. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to da mu je povrijeđeno pravo vlasništva, da je došlo do povrede prava na pravično suđenje jer je pobijana odluka proturječna i nema razloga o odlučnim činjenicama te iz razloga što je došlo do povrede prava na djelotvoran pravni lijek.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika.
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praski, jer tužitelj u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, naznačeni razlozi važnosti (odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-883/22, Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1670/21 i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2000/04) nisu usporedive iz razloga što u tim postupcima stečajni upravitelj nije odmah nakon prekida postupka, priznao tužbeni zahtjev ili se odrekao tužbenog zahtjeva, dok se pobijana odluka temelji na utvrđenju da je stečajni upravitelj odmah nakon nastavka prekinute parnice priznao tužbeni zahtjev.
7. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo vlasništva, da je došlo do povrede prava na pravično suđenje te povrede prava na djelotvoran pravni lijek. To stoga, što je odredba čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“,71/15, 104/17 i 36/22 – dalje: SZ) jasna, jer izričito navodi da stranka koja je uspjela u parnici protiv stečajnog dužnika, parnične troškove do prekida postupka, kao i parnične troškove nakon prekida postupka, ako je stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice priznao tužbeni zahtjev, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik tj. u stečajnom postupku
9. S obzirom da je pobijana odluka donesena sukladno odredbi čl. 165. st. 3. SZ nije došlo do povrede tužiteljevog prava vlasništva. Odluka nije arbitrarna, proturječna niti nerazumljiva, pa nije došlo niti do povrede prava na pravično suđenje, a niti do povrede prava na djelotvoran pravni lijek.
10. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
