REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4710/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o. Dubrovnik, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GULLIVER TRAVEL d.o.o., Obala Stjepana Radića 32, OIB 25636115130, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB 21712494719, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije koje su tužitelj i umješač na strani tužitelja podnijeli protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2023/2024-2 od 29. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-95/2022 od 11. ožujka 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj i umješač na strani tužitelja su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to, tužitelj se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu tužiteljevog prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Prva dva pravna pitanja tužitelja nisu bitna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer se njime problematiziraju pravni aspekti o kojima sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje niti su bili predmetom raspravljanja, a niti je na njima utemeljena pobijana odluka.
6. Treće i peto pravno pitanje tužitelja se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njima podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
6.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
7. U pogledu pravnih pitanja u prijedlogu tužitelja naznačenih pod rednim brojevima 6. do 11., je za obrazložiti da bitno pravno shvaćanje iz pobijane odluke u pogledu tih pravnih pitanja (sagledavajući ih upravo onako kako su koncipirana i naznačena) ne odudara od pravnog shvaćanja koje je ovaj sud izrazio u predmetima koji su dostatno podudarni s ovopredmetnim (tako v. Rev-902/2022-2 od 6. veljače 2024., Rev- 901/2022-2 od 19. listopada 2022. itd.).
8. U pogledu zadnjeg pravnog pitanja tužitelja (br. 11.) je i za nadodati da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tih pravnih pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tog pravnog pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
9. Zbog toga je, u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava
– valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu tužiteljevog prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i/ili čl. 29. st. 1. Ustava.
11. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
12. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
13. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
14. S obzirom na sve navedeno pod toč. 7. do 8. ovoga obrazloženja, ne može se govoriti ni o arbitrarnosti odluka nižestupanjskih sudova u pogledu navodne protivnosti sa postojećom sudskom praksom.
15. Imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti kao nedopušten.
16. Zbog toga je, u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
U pogledu prijedloga umješača na strani tužitelja
17. U pogledu prva dva pravna pitanja koje je umješač na strani tužitelja naznačio u svom prijedlogu za dopuštenje revizije je za primijetiti da ona nemaju utjecaj na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari . Naime, njima se (svedeno na bitno za ovu odluku) pita je li parnični sud u konkretnoj situaciji dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske u slučaju osporavanja zakonitosti akta jedinice lokale samouprave i podnijeti u određenim slučajevima zahtjev tom sudu. Međutim, tim se pitanjem ne propituje utjecaj tog obraćanja i pristupa parničnog suda na tijek same (ovopredmetne) parnice – na procesne ili meritorne reperkusije toga obraćanja na ovaj spor.
18. U pogledu pravnih pitanja iz prijedloga umješača na strani tužitelja naznačenih pod 3. do 5. je primjenjivo shvaćanje izraženo u toč. 7. ovoga obrazloženja.
19. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije umješača na strani tužitelja, valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. III.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
